Proteklih 365 dana na Maksimiru je bilo kao roller-coaster. Dinamo je prošao put od pakla do raja pa opet do pakla, a nevjerojatno je da će se i na početku 2025. godine naći na sedam bodova zaostatka za liderom prvenstva baš kao i prije godinu dana.

Podsjetimo, Dinamo je godinu započeo debaklom protiv Lokomotive 0:3 u zaostaloj utakmici. Sergej Jakirović je jednom i pol nogom bio na odlasku iz kluba, ali ga je spasila Vlatka Peras, koja je odlučila da će voditi momčad do kraja sezone pa što bude. A bilo je dobro, jer je Jakirović uspio stabilizirati momčad i, lišen obveza u Europi, prošetao se do dvostruke krune.

Sve to događalo se u vrijeme turbulencija u klubu i smjene vlasti, ali i modela vladanja. Peras, Mirko Barišić i ostali otišli su iz Maksimira, a novu dvostruku krunu u klubu je proslavila ekipa okupljena oko Velimira Zajeca. Da sve ide u dobrom smjeru, činilo se na početku ove sezone kad je Dinamo na startu sve gazio u SHNL-u i suvereno ušao u Ligu prvaka.

Tko je mogao sanjati krah na kraju godine?

U tom trenutku, krajem kolovoza, nikome ni u peti nije bilo da će samo četiri mjeseca kasnije Dinamo imati već trećeg trenera ove sezone, da će kasniti sedam bodova za Rijekom i Hajdukom i sve to sa strašno puno problema i u momčadi i među klupskim rukovodstvom. U najvažniju godinu u Dinamovoj novijoj povijesti klub ulazi s novim trenerom od kojeg nitko ne zna što može očekivati. Ulazi i s jako puno ozljeda te u situaciji u kojoj u zimskom prijelaznom roku mora pojačati tri ključne pozicije. A svi znamo da je to usred sezone jako teško učiniti.

Zašto najvažnija godina? Za početak zato što bi naslov prvaka vrlo vjerojatno značio izravni plasman u Ligu prvaka i novih 30-ak ili nešto više milijuna eura u klupsku blagajnu. Dinamo bi izbjegao napore i stres igranja europskih pretkola, mogao bi mirno ulaziti u sezonu, puno bolje tempirati formu i dovesti ozbiljne igrače koji bi mogao ozbiljno i platiti.

Ova godina dat će i jasnu sliku o tome koja je točno Dinamova sportska politika, odnosno postoji li ona trenutačno u Maksimiru. Vodstvo kluba mora se pohvaliti jer ljetos nije rasprodalo momčad i uspjelo je zadržati sve glavne igrače. To je bilo puno teže nego što se misli, ali Dinamo je u tome uspio i na tome mu treba čestitati.

Puno nelogičnosti

No, bilo je puno nelogičnosti kad su ulazni transferi bili u pitanju. Opet nije doveden lijevi bek, koji se na Maksimiru traži kao sveti gral, strašno rizičan potez bilo je puštanje Frana Brodića u Mađarsku, a iz perspektive dovođenja Juana Cordobe nije jasno zašto nije došao Marin Šotiček.

Zato je sasvim jasno da se Dinamo sve više okreće stranim igračima, a manje domaćima iako iz kluba trube da su im upravo oni prioritet. Ako Marko Marić i ljudi oko njega zaista misle da je dugoročno popunjavanje kadra dovođenjem manje-više isključivo stranaca; sretno im bilo.

Puno toga će se dati iščitati već iz zimskog prijelaznog roka. U njemu je prva akvizicija dovođenje Nike Galešića iz najbolje obrane lige. Dinamo ga je platio tri milijuna eura nakon što je ljetos jako dugo vagao hoće li za nekog igrača dati parsto tisuća eura više ili neće. Ovaj put se izdvojio ozbiljan novac jer samo tako se mogu dovesti ozbiljna pojačanja. Čini se da su u klubu po tom pitanju ipak nešto naučili. Dolazi i Bartol Franjić, koji će biti posuđen iz Wolfsburga do kraja sezone uz mogućnost otkupa ugovora.

Nedostaju još lijevi bek i napadač. Barata se s ozbiljnim imenima, kao što je Sebastien Haller (koliko god ne bio u formi), spominje se i lijevi bek iz Celtica te još neki igrači i dovede li uprava nekog od njih, bit će to barem na papiru dobri potezi. Da ne govorimo o tome da će Dinamo na ljeto trebati popriličnu rekonstrukciju, ako proda Petra Sučića i/li Martina Baturinu. Ode li netko od famoznih 'senatora', što nije nemoguće, momčadi će trebati potpuno nova krvna slika koju neće biti lako složiti.

Veliki test za upravu

Puno toga će 2025. godina reći i o upravi. Kao što je uvijek slučaj u nogometu, rezultat će diktirati sve. Uspije li Dinamo s Cannavarom nadoknaditi sedam bodova zaostatka i obraniti naslov prvaka, njihova lutanja zadnjih mjeseci više se neće spominjati. Dinamo će ostvariti sve zacrtane ciljeve, čak ih i premašiti eventualnim izravnim plasmanom u Ligu prvaka.

No, na ljudima u klubu je da se ne dovedu ponovno u ovakvu paničnu situaciju. Da ne smjenjuju trenere u katastrofalno loše vrijeme i da ne troše na otpremnine dva milijuna eura u tri mjeseca. Dogodi li se najgori scenarij, da Dinamo ne bude prvak, nova garnitura u klubu potpisat će jednu od najneuspješnijih sezona u povijesti što će sigurno izazvati ogromne potrese u klubu.

A onda će pod veliko povećalo doći rad svakog od njih, od prvog do zadnjeg, koji su skakali u loži na Rujevici na proljeće i naslikavali se po stadionima u Munchenu, Salzburgu i Bratislavi. Možemo samo nagađati s kakvim valom nezadovoljstva navijača bi se u tom slučaju susreli. Bilo bi jako puno onih koji bi propitkivali novi način upravljanja klubom, u kojem je dojam kako trenutačno nitko ne odlučuje ni o čemu, a svi odlučuju o svemu.

Velika, velika godina je pred Dinamom. Natjecateljski 2025. vjerojatno ne može teže početi. Dinamo će u desetak dana, od 22. siječnja do 2. veljače gostovati u Londonu, Puli i Osijeku i igrati na Maksimiru protiv Milana. Bit će to ogroman ispit i za Fabija Cannavara, za kojeg su u klubu uvjereni da je spasitelj i koji nikad u trenerskoj karijeri u tako kratkom periodu nije vodio tako teške utakmice.

Krene li nastavak sezone dobro, Dinamo će uhvatiti zamah i, kad mu se vrate ozlijeđeni igrači, bit će ga jako teško zaustaviti. Krene li loše, dobro biti neće...