Žalosno je koliko jedna obična utakmica, u kojoj se po 11 igrača bore za pogodak više u protivničkoj mreži, može pretvoriti u prvu vijest, stići na naslovnice i puniti udarne termine TV postaja. I to ne zahvaljujući nogometašima, koji su u 'najvećem hrvatskom derbiju' pokazali malo ili ništa, već zbog nepotrebne navijačke mržnje dva najveća hrvatska kluba ali i još bedastijih čelnika koji bi mladim ljudima trebali biti uzori umjesto da svojim ulizivačkim ponašanjem i izjavama pokušavaju skupiti simpatije u regiji.

Zbog tih i takvih neujednačenih stavova, kada se nečije baklje odobravaju a tuđe ne i kada se na iste stvari gleda iz dva kuta, događa se da zagrebački novinari u 'turističkim' Vodicama bivaju proganjani kao najveći neprijatelji.

Ovakva napetost zasigurno najviše odgovara onima koji na nju ni ne pokušavaju utjecati jer kakvi bi to bili gradonačelnici kada im njihov grad ne bi bio 'ljepši, veći i sportskiji' od drugoga i kada za dodatnu sigurnost ne bi ugrađivali (po tko zna kojoj cijeni) 800 kamera.

Stoga se možda ideja – koju u jednom času Mamić zagovara a u drugoj od nje bježi – o stvaranju regionalne lige možda čini i suvislom. Tada bi se taj navijački bijes okrenuo prema, prije svih beogradskim klubovima, a ti bi se 'čelnici' opet mogli hvaliti svojim – hrvatstvom.

Na svu sreću, postoje i klubovi koji su konkurentni u Europi, ali ne samo po obećanjima i ratnički nastrojenim navijačima, već prvenstveno rezultatima. I dok su pobjede vaterpolista Juga i Mladosti u Euroligi sasvim normalna stvar, uspjesi košarkaša Cibone i rukometaša Zagreba, na uvijek opasnim terenima, u Turskoj i Francuskoj, stvar su na koju možemo biti ponosni. U utakmicama u kojima su trebali pokazati 'jesu ili nisu', čak su se i poigrali sa suparnicima. I to je ono što će navijače vratiti na tribine.