Velika galama zavladala je nakon euroligaške utakmice Crvene zvezde i Cedevite u beogradskom Pioniru koju je uživo odgledao i najbolji srpski sportaš svih vremena
Cedevita nije imala izleda. Ionako dobru momčad Zvezde krcati Pionir nosio je do uvjerljive pobjede koja ih stavlja u red legitimnih kandidata za iduću fazu Eurolige, dok će Cedevita za pravu borbu morati izvesti nekoliko malih sportskih čuda.
Atmosfera? Navijački moćna, civilizacijski skromna... Zvezdaši su još jednom prikazali svoju odanost četničkom pokretu i tamo se to eliti (posljedično, ni 'nezavisnim' medijima) ne čini spornim, te se u prvi plan stavljaju neke zaista impresivne navijačke scene.
Na utakmici je bio i Novak Đoković koji je nakon pobjede na Australian Openu u Pioniru dočekan poput heroja. Sjeo je s bratom u prvi red i jako dobro znao da je pola kamera upereno prema njemu. Ljudi koji su bili u dvorani, a i 'youtube dokazi' sugeriraju da je i on imao svoju utakmicu.
Gromko je navijao navijački poklič kojom Delije uporno nadglasavaju omraženu himnu Eurolige, skakao na svaku tricu, bodrio košarkaše kluba za koji navija i pjevao pjesmu kojom se prisjećaju da je Kosovo jednom bilo dio njihove zemlje. Sve u svemu, sasvim legitimno... Navijački, ljudski. Ponosan je na svoju zemlju, kao i svi domoljubi kod nas, njih, u Češkoj, Armeniji ili Bangladešu.
Internet 'vidi sve' i želim vjerovati da bi njegov eventualni prelazak granice dobrog ukusa, odnosno pjevanje đeneralu i ostalim zločincima bilo tko u dvorani snimio i tako pojačao njima iznimno privlačan mit. Nikakve snimke koja sugerira da je učinio nešto slično nisu objavljene i prema prikazanom - Čovjek je ostao čovjek.
Od svojih početaka smiruje tenzije i dokazuje da je iznad mećave koja razdvaja. Još kao tinejdžer je pred dvoranom ispunjenom srpskom dijasporom rekao da nije Hrvat nego Srbin, ali da je to vrlo slično. Zatim je u vrućoj atmosferi Davis cupa u Splitu svojim dvodnevnim ponašanjem zaslužio pljesak koji je bilo možda i najteže zaslužiti, vratio se lani u Umag iako nije nastupao... Jako dobro zna da je u Hrvatskoj dobivao prve ATP pozivnice, da su mu mnogi Hrvati pomagali kada mu je najviše trebalo i još bolje zna da bi pjevanjem bradatim zločincima na sve to pljunuo. Nije takav tip, barem sam ja već u to godinama sasvim uvjeren, i čak u atmosferi koja bi u Hrvatskoj bila prvorazredna politička tema, pokazao je putokaz prema mirnijim vremenima s manje suza. Vremenima dostojnijima čovjeka.
Za razliku od nogometaša Pantelića, koji je u Zagrebu svojedobno govorio jedno a na ovoj utakmici pjevao o slomljenim rukama i ramenima, za razliku od mase koja ga je okruživala, Novak je (sugeriraju 'dokazi') ostao decentan i mogao je mirno zaspati nakon utakmice. Iako, ograđivanje od dijela (u Hrvatskoj bi se to od njega ultimativno zahtijevalo) događanja na tribinama bio bi još dostojniji završetak ove priče, ali u situacijama kao što je ova, te obzirom na mjesto događaja, i ovako je bio jasan putokaz. U beogradskom Pioniru gotovo pa svjetionik.
Đoković nastavlja pripreme za ostatak sezone i putem svog twitter profila posljednje poručuje: 'Ljubav je snažan izvor energije, motivacije i inspiracije. Volite sebe, svoje prijatelje i obitelj. Volite život,' glasi jedna od brojnih poruka koje pokazuju njegovu životnu filozofiju. Đenerali i slomljena ramena dio su neke druge, nespojive, priče.
Love is a powerful source of energy, motivation and inspiration. Love yourself, your family&friends, love your life! pic.twitter.com/RY5zz5ehMX
— Novak Djokovic (@DjokerNole) February 14, 2016