Novinar Espna Zach Lowe u više od 50 minuta podcasta, koliko je razgovarao s 31-godišnjim Dragićem, postavio mu je pregršt zanimljivih pitanja. Krenuli su s prošlom sezonom Miami Heata, kada im je play-off izmakao za jednu pobjedu, dotakli su se njegovih početaka u NBA ligi, kada mu je mentor bio Steve Nash, dotakli su se i Shaquillea O'Neala, koji mu je bio suigrač u Phoenixu, i toga kakve je bizarne zadatke kao rookie (novak) morao odrađivati, a naravno, jedna od tema bio je i Eurobasket, na kojem je u rujnu sa Slovenijom osvojio zlato te titulu za najboljeg igrača (MVP).

No Lowe je prije intervjua razgovarao s Igorom Kokoškovom, slovenskim izbornikom na Eurobasketu koji trenutačno radi kao pomoćnik u momčadi Utah Jazza, koji mu je između ostalog rekao kako je 'Goran za njega heroj'. Naime Kokoškov je otkrio novinaru Espna kako je tri dana prije turnira Goranu umro djed (s tatine strane), s kojim je bio vrlo blizak, te da je njegov nastup na Eurobasketu bio upitan.

'Bili smo zabrinuti i pitali se hoće li Goran moći emotivno sve to podnijeti', napisao je u poruci Kokoškov.

O toj temi Goran Dragić, koji se oprostio od dresa slovenske reprezentacije sa stilom, dosad nije govorio:

'Djed me uvijek podržavao. Spremali smo se za to, bio je u bolnici, tri-četiri puta sam ljetos bio kod njega u posjetu. Naravno, nadaš se da će mu biti bolje, ali eto… umro je. Pitao sam Igora mogu li otići na pogreb kako bih vidio obitelj i svi su me podržali. Da budem iskren, nisam bio siguran hoću li moći igrati, u glavi mi je bio metež. Prije svake utakmice sam se molio i govorio 'djede, ovo je za tebe' i to mi je davalo dodatnu motivaciju i energiju. Znao sam da je negdje gore i da me gleda i čuva', rekao je Dragić, čime je iznenadio američkog novinara koji puno zna o njegovoj karijeri i o košarci na prostorima bivše Jugoslavije 'jer mu je žena Hrvatica'.

Stoga je bilo i logično pitanje o Draženu Petroviću, kojeg je američki novinar često gledao kao klinac, a zbog kojeg je Dragić na Eurobasketu nosio broj 3 na dresu.

'Oduvijek sam želio nositi broj 3. Ranije u Europi to nije bilo dozvoljeno jer su se mogli nositi samo brojevi od 4 do 15. U NBA sam također imao 3 u Rocketsima, a u Sunsima nisam mogao… Ali da, broj 3 nosim zbog Dražena, on je bio moj uzor kada sam bio klinac. Čak sam ljetos upoznao njegovu mamu, bilo je to emotivno iskustvo za mene. Nedavno su mi poslali fotografiju mog dresa iz reprezentacije koji su stavili u njegov muzej u Zagrebu. To mi mnogo znači jer sam se počeo baviti košarkom zbog njega', dodao je Dragić, usput novinaru ispričavši priču kako je došlo do susreta s Biserkom Petrović koja mu je putem slovenskih TV novinara poslala Draženov originalni dres Netsa s brojem 3, zbog čega je, kaže, 'prvi put u životu zaplakao pred TV kamerama'. Još je dodao da 'ljudi u SAD-u to teško mogu razumjeti…'

No u dugom intervjuu zanimljivo je bilo čuti i anegdotu s Eurobasketa, za koju je zaslužan Igor Kokoškov koji je američkom novinaru rekao: 'Pitajte ga tko ga je masirao u finalu?'

Podsjetimo, u završnici finala Eurobasketa protiv Srbije Dragić nije mogao igrati zbog grčeva:

'Da, imao sam grčeve tijekom cijelog drugog poluvremena. Dvaput me Igor zamijenio i pitao mogu li nastaviti utakmicu, a ja sam mu odgovarao da mogu. U tom sam trenutku lagao samog sebe jer nisam mogao. Onda mi je suigrač Edo Murič počeo masirati nogu. Pogledao sam ga u stilu: 'Što to radiš, čovječe?', na što je on rekao: 'Ne, ne, moraš se vratiti u igru.' Ljubazno sam ga odgurnuo, ali vidjelo se da svi suigrači žele da budem na parketu. Na kraju je to bilo nevjerojatno finale, postali smo prva slovenska reprezentacija koja je osvojila zlato. Cijela momčad je time povezana za sva vremena', ispričao je dobro raspoloženi Dragić.