Nakon one povijesne pobjede 37:23 usred Poljske u siječnju, malotko je vjerovao da bi izabranici Dušebajeva mogli iznenaditi hrvatsku rukometnu reprezentaciju u Riju, ali to se ipak dogodilo. Izgubili su naši 30:27 i odlaze bez medalje s velike sportske smotre.

Bio je to susret u kojem taktički Hrvatska nije igrala dovoljno dobro, a krivica u tom slučaju mora biti izbornikova. Željko Babić možda je uspio postaviti igru za trijumfe protiv Danske i Francuske u skupini, ali kad je bilo najvažnije, nije to izgledalo dobro protiv Poljaka.

Izbornik možda krivi mentalnu pripremu i pritisak, ali činjenica je da Karola Bieleckog naši rukometaši nisu čuvali na pravi način, a to je taktička pogreška na koju je Babić morao upozoriti svoje igrače. Poznato je da ovaj 34-godišnji poljski lijevi vanjski kad ga se stisne ne može doći do izražaja, a Hrvatska je dopustila da joj zabije 12 golova. Trebao je dobiti posebnog čuvara.

Druga Babićeva zabluda je i igra u napadu sa sedmoricom, bez golmana. Nije jedini koji je iskušavao ovu varijantu, ali ona se pokazala na ovom turniru prilično neučinkovita, kao i opasna. Ništa ne donosi, osim panike kad se izgubi lopta i primljenih golova u praznu mrežu. Hrvatska ih je tijekom turnira primila dosta, također nekoliko i protiv Poljske kad je bilo najvažnije.

Moglo bi se raspravljati i o izboru igrača koji su igrali u četvrtfinalnoj utakmici, kao i o minutaži glavnih uzdanica poput Domagoja Duvnjaka, ali to je nešto čime se Hrvatski rukometni savez treba baviti. Kao i pitanjem je li Željko Babić pravi čovjek za voditi ovu ekipu. U svakom slučaju, brzo će se zaboraviti ovaj nastup rukometaša u Riju, iako su imali i svijetlih trenutaka tijekom turnira...