Hrvatska rukometna reprezentacija završila je nastup na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj/Danskoj na šestom mjestu. Osnovni je cilj ostvaren, izborene su kvalifikacije za plasman na Olimpijske igre 2020. godine u Tokiju, ali ostaje pitanje - jesu li naši rukometaši predvođeni izbornikom Linom Červarom ipak mogli više?
'Generalno gledajući, zadovoljan sam', započeo je za tportal svoju analizu nastupa hrvatske rukometne reprezentacije na SP-u legendarno desno krilo Mirza Džomba (41) te dodao:
'Realno, prije samog početka SP-a nismo očekivali nikakva čuda, a ona se nisu ni dogodila. A opet, u jednom smo trenutku bili samo na korak do puno većeg uspjeha. Zašto smo ostali bez borbe za medalje? Neka izbornik Lino Červar, sa svojim stožerom i čelnim ljudima HRS-a, dobro analizira sve učinjeno. Treba to odraditi hladne glave, kad se emocije malo slegnu, da se vidi gdje je bilo eventualnih pogrešaka, da se pohvali ono dobro, a da se pogreške pokušaju ispraviti za budućnost...'
vezane vijesti
No na kraju ispada da su svi zadovoljni šestim mjestom na svijetu. Dojam je da ovo ipak nije maksimum ove reprezentacije...
'Nije na meni da određujem ciljeve, ali sigurno je da vrijedimo više od ovog šestog mjesta', razmišlja Džomba, svjetski prvak iz Portugala 2003. godine te olimpijski pobjednik iz Atene 2004. godine. Realnost je takva da je hrvatska rukometna reprezentacija povezala četiri velika natjecanja bez osvojene medalje i nije nerealno reći da smo u krizi rezultata.
Brazil? Dogodila se neka teška kolektivna blokada
'Osjećaj je da smo tu negdje, a opet kao da nismo tu. Nedostaje taj završni udarac, tako malo nas dijeli od borbe za medalje i borbe za šesto mjesto', misli Mirza Džomba te je ipak pronašao puno više pozitivnih stvari u nastupu naše reprezentacije nego onih negativnih.
'U prvom smo se krugu 'prošetali', bilo je to sjajno zagrijavanje za sve što je trebalo uslijediti. Nanizali smo Island, Japan, Makedoniju, Bahrein i Španjolsku, to je bilo sjajno. Ali nismo uspjeli kapitalizirati taj rezultat, naletjeli smo na Brazil', analizira Džomba i nastavlja:
'Ne znam što bih rekao za tu utakmicu, kao da se poklopilo sve negativno, kao da se dogodila neka teška kolektivna blokada naših rukometaša. Nevjerojatno nešto, ali to je jednostavno bio takav dan, a nama se dogodio u najgorem mogućem trenutku. Jednostavno nismo bili pravi, a Brazilci su iskoristili svaku ponuđenu priliku.'
Šok nakon poraza od Brazilaca prelio se i na sljedeći dan. Izgubili smo, dijelom i uz pomoć danskih sudaca, i od Njemačke.
'To je tako kad uđeš u mlin, teško se vaditi nakon šoka kakav je bio poraz od Brazila. Suci? Da, oštećeni smo, to je činjenica, ali... Nije da nismo imali svojih prilika. Treba biti realan i priznati da ni sucima nije bilo lako, pa imali su 20.000 navijača na leđima, i oni su samo ljudi. Na kraju, pobijedili smo Island, dobili smo europske prvake Španjolce, držali domaćine do samog kraja u egalu te nakon svih šokova svladali branitelje svjetske titule Francuze te osigurali kvalifikacije za Olimpijske igre. Kad tako gledaš, nije to ni tako loše s obzirom na sve ozljede uoči SP-a, na kojem smo još ostali i bez Cindrića', kaže Mirza Džomba te u svemu tome vidi i neku pozitivu.
O promjenama pravila i Červarovu obračunu s medijima
'Da, nadam se da će izaći i nešto dobro nakon sve te vike i galame koja se digla oko suđenja. Možda se pokrenu toliko tražene promjene, pa i u rukomet uvedu videoanalizu, možda i vremenski ograničeni napad. Ovakvo suđenje više nema smisla jer svima je u interesu da rukomet napreduje, da se diže, da bude još brži i još atraktivniji za gledatelje. A više ne bi bilo prostora za muljanja i slobodna sudačka uvjerenja koja ponekad baš i nisu najpravednija', nabraja Džomba moguće promjene u svijetu rukometa.
Izbornik Lino Červar našao se, po tko zna koji put, na meti kritika. Ušao je u rat s medijima, sve je nekako preraslo okvire dobrog ukusa. Njegov ispad uživo u programu RTL-a mnogi su osudili jer se obrušio na novinara...
'Problem je u tome što se sve to događalo za vrijeme SP-a, dok smo igrali turnir. To nije dobro, gubi se koncentracija, toliko potreban mir unutar momčadi. Sve je to moglo imati utjecaja na konačan rezultat i plasman. Osobno, mislim da je komunikacija u sportu i oko njega u posljednje vrijeme postala malo preteška i prenaporna. Kritike idu na osobnu razinu, a to nije lako podnijeti. Pogotovo kad si na velikom natjecanju, na kojem stvarno daješ sve od sebe. A u isto vrijeme moraš čitati sve što se piše, kako te lupaju... Nije to lako, nimalo... S te strane mogu reći da razumijem Červara. No i reakcija s druge strane mora biti dostojanstvena, a ulazi se u nepotrebne ratove i prepiranja', jasan je Mirza Džomba.
Tko je od hrvatskih reprezentativaca na ovom SP-u ugodno iznenadio?
'Sigurno je Marin Šego veliki dobitak na golu. Šteta što se Stevanović odlučio umiroviti, ali to je njegova odluka i treba ju poštovati. Tu imamo još Ivića, Pešića, Šunjića... problema ne bi smjelo biti. Od onih koje posebno treba istaknuti su prije svih David Mandić, Marin Šipić i Jakov Vranković. Ni sam ne znam koji je od njih veće čudo u pozitivnom smislu. Dakle, Mandić - pravo otkriće, za tako mladog igrača odigrao je perfektan turnir. U obrani 5-1 savršena je zamjena za Domagoja Duvnjaka kad ga treba odmoriti, zabio je sve što je zabiti trebao. Ma čista petica. Isto vrijedi za Šipića. Prije nekog vremena mi je Hrvoje Cveba Horvat, njegov trener u Nexeu, rekao da će Marin biti najbolji hrvatski pivot ikad. Ja si mislim: 'Pa konkurencija je paklena, tu je Sulić, pa Vori, Jović, Načinović... Da se Cveba nije malo zaletio?' Sad mi je jasno na što je mislio, Šipić je definitivno taj, samo neka se nastavi ovako razvijati. I onda još Vranković, koji je u reprezentaciju ušao na mala vrata, a na kraju je bio jedan od naših najistaknutijih igrača u obrani. Igra sa srcem, a pokazao je da može biti sjajno rješenje u napadu, samo mora imati malo više hrabrosti', detaljno je opisao Mirza Džomba.
No ima ova reprezentacija i velikih nedostataka...
'Velika nam je rupa na lijevom vanjskom. Ne treba tražiti čudo od igrača, bio bih presretan kad bismo imali nekoga tko će po utakmici imati šut dva od četiri, neka spusti dvije lopte krilu i još dvije na pivota, da može odigrati korektnu obranu... Takav bi nas igrač spasio. Prioritet nam je stvoriti takvog igrača, pronaći ga što prije... Tako bismo manje opterećivali Duvnjaka, posebice u situacijama kad se dogodi ozljeda Cindrića pa dobar dio planova oko igre u napadu jednostavno padne u vodu', jasno je detektirao problem Mirza Džomba.
Za kraj, velike se polemike vode oko igre sedam na šest. Protiv Brazila je Červar forsirao i očigledno pogriješio, ali protiv Španjolaca i Francuza bilo je koristi. Kakvo je Džombino mišljenje o riziku igre bez golmana?
'Rukometni je svijet podijeljen, nekako je pola-pola za i protiv. Osobno sam za igru sedam na šest, zašto ne? Dobra je to mogućnost da se probaš vratiti iz minusa ako treba ili da dodatno pritisneš protivnika. Jasno, takav model nosi dodatni rizik, jasno je to svima, ali može donijeti i dosta dobrog. Mi smo na ovom SP-u iskusili obje strane, ali mislim da ipak ima više dobrih strana', zaključio je Mirza Džomba svoju analizu netom završenog rukometnog SP-a za tportal.
