Nakon sudačke pogreške koja im je vjerojatno odnijela dva boda u Hajduku su okupili čiav klupski vrh i uprizorili emotivan zajednički stav, te ga uokvirili u priopćenje kojega prenosimo u cijelosti...
Ponukani brojnim anomalijama hrvatskog nogometa, te ovom još jednom kapi koja se dolila na ionako rasplamsalu vatru, a kojoj smo svi svjedočili u nedjelju navečer na našem stadionu ili pred tv-ekranima, prisiljeni smo reagirati na ovakav način, u ovakom sastavu.
Cjelokupna javnost, te baš svi akteri - osim onoga koji dijeli pravdu, vidjeli su da je Hajduk grubo oštećen već u premijeri sezone pred svojom publikom. U trenucima kad se danima stvarao red za Hajdukove godišnje ulaznice, kad je izvrsno otvorena sezona naše momčadi gostujućim europskim trijumfom, kad je broj članova i pretplatnika počeo naglo rasti, kad je naglašen pozitivan financijski trend Kluba, ulaganje u infrastrukturu, uložen ogroman trud i rad na svim razinama, pogotovo s našim mlađim kategorijama, dogodilo se ono najružnije čemu smo svi, nažalost, svjedoci i proteklih godina.
Nepoštivanje najbrojnijeg navijačkog tijela u Hrvatskoj, 103-godine starog Kluba bogate i slavne prošlosti, Kluba s 18 naslova prvaka i 15 osvojenih nacionalnih kupova, ponovno je isplivalo na površinu.
Ljudski je griješiti, da se odmah razumijemo, no kad greške iz iznimaka postanu pravilo, a i to pravilo dobije svoj kontinuitet, i to prema već uhodanom scenariju, gotovo uvijek prema istom Klubu, njegovim igračima, trenerima i ostalim predstavnicima, pa u konačnici i navijačima, riječ 'slučajnost' u tom kontekstu više nema smisla. Jer scenarij je ovo koji se već sezonama ponavlja!
Ima nekih klubova u MAXtv Prvoj ligi koji su uvjereni da je u milijunima spas, ali mogu oni sa svojim milijunima, gradskim, ovakvim i onakvim, graditi i stvarati momčad, dominantni sustav ili moć, ali nikada neće biti nogometni klub, veliki nogometni klub, od povijesti, ponosa, prkosa i obraza, nogometni klub za kojeg se živi od kada se rodiš pa dok ne umreš, Klub koji ima svoju vojsku, svoje navijače, svoju dicu, koje se ne može kupiti za jednu kunu, za dres ili pivu, navijače s kojima klub živi, od kojih živi i sa kojima će živjeti vječno.
Sigurno da neke boli činjenica da se neke stvari ipak ne mogu kupiti novcem, pa gledaju u tuđe dvorište te se, kako i sami kažu, raduju ili tuguju suparničkim sportskim rezultatima. No, nas takva retorika ne čudi. A niti nam smeta. Mi se, za razliku od takvih, imamo s kim veseliti, ali i tugovati. I na to smo ponosni. Mi imamo i imat ćemo i u budućnosti dijeliti s nekim tužne ali i najradosnije trenutke kojih će, vjerujte nam, itekako biti!
Ne trebaju nam ni neke smiješne marketinške akcije da bi navijače privukli na stadion, jer dolaze nam svi oni redovito, jer znaju da je to njihov Hajduk. Njihov simbol, njihov identitet.
Nas dalmatinski ponos i prkos neće poljuljati namjere raznoraznih likova kojima je jedini cilj da se utakmice i na našem Poljudu igraju bez gledatelja.
Već na sljedećoj utakmici biti će nas više, biti ćemo jači, s više volje i želje za pobjedom, uvijek ćemo biti samo jedno. Hajduk, pa opet Hajduk i uvijek Hajduk.
Koliki je nekima trn u oku Hajduk otkrivaju i brojne rigidne akcije kojima je bio samo jedan cilj. Od onih neuspjelih vaučera usmjerenih prije svega prema našim navijačima i cenzuri na drugim stadionima, pa do razočaravajućih odluka o prekidu utakmica zbog povika s tribina. Povike slušamo u svakom kolu gotovo na svakom stadionu, no kažnjen je opet bio samo Hajduk. U međuvremenu se ukinula i Udruga prvoligaša, napadnut je predsjednik Uprave Marin Brbić, a slučaj se razvlači već mjesecima, bez ikakvih sankcija… Bez ikakvih sankcija prošao je i onaj sramotni događaj iz finala juniorskog kupa na Kantridi, kad djeci, juniorima RNK Split i Hajduka nije dopušteno odigravanje krune njihove sezone. I mogli bi ovako nabrajati unedogled, sve lomeći preko leđa jednog kluba, jedne institucije…
Ali za kraj ćemo naglasiti: Hajduk je uvijek bio i ostao trn u oku okupatoru, agresoru i likovima bez lica i naličja, ponosa i obraza, ljudima bez alata i bez zanata, međutim ovaj 103-godišnjak je neumoran i ne posustaje u borbi za bolji i pravedniji nogomet na svim razinama, s ciljem za bolje sutra hrvatskom klupskom nogometu. Ali i cijelom našem društvu!
Vidimo se u četvrtak od 20:15 sati, ugostit ćemo irski Dundalk, bit će to, vjerujte nam, prava nogometna fešta!
