Tony Britten sredovječni je tip iz Brintona – mjestašca u engleskom Norfolku gdje živi još drugih 228 duša i koje gravitira Holtu, gradu s tri i pol tisuće stanovnika. On je napisao himnu Lige prvaka.

Kad je UEFA 1992. odlučila rebrendirati svoje elitno klupsko natjecanje, nogomet je bio na lošem glasu. Stadioni diljem kontinenta bili su stari, ruševni i praktično opasni po život; o huliganskim incidentima i obračunima pisalo gotovo jednako koliko i o samoj igri, koja je postala prilično dekadentna, defenzivna i gruba. U prethodna dva finala Kupa prvaka nije bio postignut nijedan gol u regularnom tijeku vremena: 1991. je Zvezda pobijedila Marseille na penale, a godinu kasnije Barcelona Sampdoriju daljinskim projektilom Ronalda Koemana u 22. minuti produžetka.

Europska nogometna organizacija tražila je nešto što će nogometu dodati 'klasu', a jedna od stvari o kojima je razmišljala bila je glazba. Kad se povela rasprava o uvođenju službene himne Lige prvaka, mnogi su smatrali da na taj status jednostavno treba uzdignuti pjesmu 'We Are the Champions' grupe Queen, kao najpopularniji izbor za proslave trofeja. Međutim, ključni ljudi u UEFA-i mislili su drugačije – kasnije se pokazalo da su bili veliki vizionari.

Britten, do tada relativno uspješni skladatelj koji je mahom surađivao s britanskim televizijama, a daleko najveći komercijalni uspjeh mu je bio rad na glazbi za američki hit-film 'Robocop' redatelja Paula Verhoevena, bio je jedan od onih koje je UEFA kontaktirala preko svoje marketinške kompanije TEAM s željom da ponudi rješenje. 'Rekli su da žele nešto klasično, sa zborom, u skladu s željenim ugledom natjecanja', sjeća se Britten.

Poslao je nekoliko djela klasičnih kompozitora kao prijedloge, a europskim nogometnim vlastodršcima najviše se svidjela skladba 'Svećenik Zadok' Georga Friedricha Händela napisana za krunidbu britanskog kralja Georgea II davne 1727. godine. Brittenu je naloženo da se time poigra i napiše tekst koji će odražavati uzvišenost i elitni status Lige prvaka, a u njemu upotrijebi sva tri službena UEFA-ina jezika: engleski, francuski i njemački.

'Une grande réunion / Eine große sportliche Veranstaltung / The main event'

Skladatelj je sastavio popis superlativa, preveo ih na druga dva jezika i iskušavao sve dok nije našao dobitnu kombinaciju. Na kraju je snimio pjesmu s Kraljevskim filharmonijskim orkestrom i londonskim komornim zborom Academy of St. Martin in the Fields. Cijeli proces nije trajao dulje od mjesec dana.

Pjesma je premijerno izvedena na utakmicama Lige prvaka 1992., a kritičari ozbiljne glazbe nisu bili nimalo oduševljeni, upozoravajući da je previše slična Händelovom originalu, a da je tekst suviše banalan. 'Nije mi bila namjera stvoriti umjetničko djelo', odgovarao je Britten. 'Samo sam napravio ono što je od mene zatraženo i jedina mi je briga bila hoće li pjesma ispuniti svoju namjenu.'

A to svakako jest. Štoviše, s godinama je dosegla kultni status ne samo među ljubiteljima nogometa, nego i među samim nogometašima. Proslavljeni talijanski vratar Gianluigi Buffon priznao je da mu je himna ponajviše nedostajala u sezonama kad je njegov Juventus izbivao iz Lige prvaka. 'Slušao bih je dok sam sjedio doma gledajući televizijske prijenose i bilo mi je jako žao što je ne mogu uživo čuti', rekao je. Kad je uoči ovog ljeta Gareth Bale rekao kako želi igrati u Ligi prvaka, prisnažio je to izjavom: 'Glazba je jako važan dio toga svega. Kad smo s Tottenhamom dospjeli u Ligu prvaka, himna je bila jedna od stvari kojima smo se najviše veselili'.

'Ils sont les meilleurs / Sie sind die Besten / These are the champions / Die Meister / Die Besten / Les Grandes Équipes / The Champions!'

Slično je i sa svima nama koji naprosto volimo nogomet. Kad začujemo tu glazbu, znamo da nas čekaju vrhunske predstave i stvaranje povijesti. Pjesma je odavno ušla u popularnu kulturu te se počela pojavljivati i izvan svog 'prirodnog' okruženja: primjerice, jedan je mladoženja – veliki Barcelonin navijač – na vlastitom vjenčanju doživio da ga buduća supruga iznenadi zborom koji je otpjevao himnu Lige prvaka.

No sam skladatelj nije među onima koji su njome oduševljeni, iako ga redovito pozivaju na posebne prilike kad se himna svečano izvodi – primjerice, u finalu 2001. na milanskom San Siru dirigirao je zborom slavne La Scale koji je uživo izveo njegovo djelo. 'Obožavam nogomet, ali kad svira himna obično trknem na WC. I predobro znam kako ide...', izjavio je ove godine Britton u intervjuu za New York Times. Međutim, puno mu je lakše kad se sjeti koliki mu novac ona donosi – s primanjima od autorskih prava postao je bogat čovjek, što mu je omogućilo da se posveti pisanju i režiranju art filmova po vlastitom ukusu...

Njegova kompozicija zove se, vrlo jednostavno, 'Champions League'. A kompletan tekst u prijevodu ide ovako: 'To su najbolje momčadi, to su najbolje momčadi, glavni događaj / Veliko okupljanje, veliki sportski događaj, glavni događaj / Oni su najbolji, oni su najbolji, to su šampioni / Šampioni, najbolji, najveće momčadi, šampioni!'.

Uzvišeno, nema što.