Glavna stvar po kojoj će se pamtiti i kako će se pamtiti ova sezona je još uvijek otvorena. Već je sad jasno da će jednom u budućnosti svi ovo pamtiti kao sezonu MSN-a (Messi-Suarez-Neymar). Pitanje je samo da li kao španjolske prvake, ili kao europske prvake, tj. osvajače trebla. U slučaju neke od zadnje dvije opcije, za nekoliko godina će to biti glavno i jedino po čemu će se pamtiti. Uz možda, ali samo možda, Realov niz od 22 pobjede. u slučaju da Barcelona osvoji trebl, ili barem još Ligu prvaka, mnogi će jednom ovu sezonu u budućnosti tretirati kao legendarnu, što je posljedica često iskrivljene percepcije na temelju nepotpunih podataka.

Cijela sezona stvarno nije bila nešto. Kako to često biva nakon Svjetskog prvenstva, forma klubova je oscilirala. Oni koji su dobro počeli (Bayern, Real) su na kraju zapali u probleme. Oni koji su loše počeli (PSG, relativno Barcelona) su na kraju ili očekivano došli do vrha u Francuskoj, ili uvjerljivo podigli formu pred kraj sezone u Španjolskoj. Englezi su još jednom, podosta očekivano, razočarali i premda Chelsea može biti zadovoljan napravljenim u prvenstvu, ne mogu biti zadovoljni sa svojim trenutnim položajem u europskoj hijerarhiji. No, europskim rezultatima više no zadovoljan može biti Juventus.

Priča Bundeslige: Bayernovo leno (prvak: Bayern)

Ova sezona je definitivno potvrdila da je Bundesliga Bayernovo leno. Ne toliko zbog uvjerljive prednosti, jer je ona zadnje dvije sezone bila daleko uvjerljivija, koliko zbog kraha nada mnogih koji su priželjkivali da se Borussia Dortmund ustali kao standardni član europske i njemačke elite. Obrazac koji se ponavlja od sedamdesetih po svemu sudeći traje i dalje. Kad god izgleda da bi se netko mogao ustaliti kao trajna konkurencija Bayernu, oni se vrate 'jači nego ikad' a pretendenti na paritet se vrate u standardnu skupinu "ostali članovi Bundeslige". Po svemu sudeći, to se neće prekinuti bez da se napusti popularno hvaljeni "njemački model" i upravo zbog toga je upitno može li liga u kojoj nema utakmica u kojoj zveckaju arhive natrpane trofejima ispuniti potencijal koji po svim ostalim stvarima ima.

Pad Bayerna u odnosu na pratitelje je očekivan. Popriličan broj igrača im je igrao na Svjetskom, dio stari a i neki od nositelja igre su bili ozlijeđeni veći dio sezone (Javi Martinez, Thiago Alcantara) ili pred kraj (Ribery, Robben, Alaba). Postavlja se pitanje može li se sljedeće sezone, budući da dobar dio glavnih igrača ulazi u godine u kojima je pad već izvjestan, očekivati posrtanje Bayerna. Ako izbjegnu ozljede, za što nije nevažno da za Europljane nema velikih natjecanja ovog ljeta, posrtanje nije vjerojatno. Zdravi Martinez i Thiago bi poprilično pojačali vezni red, a Bayern ima mogućnost I ozbiljno se pojačati.

Priča Ligue 1: Ostali naprijed, prvi i drugi stoj (prvak: PSG)

Ovo je zapravo bila jako dobra sezona u Francuskoj. Problem je što od sredine devedesetih Ligue 1 nema pretjerani utjecaj na globalnu percepciju sezone. S dosta dobrim razlogom jer dok su tada, ako izuzmemo Italiju, mogli kvalitetom parirati bilo kojoj ligi, danas to baš ni nije slučaj. No moglo se vidjeti dosta toga zanimljivog. PSG jedna utakmica s drugoligašem dijeli od trostruke domaće krune, no dojam je kako su ove sezone pomalo stagnirali. Lošiji bodovni učinak nego prošle godine ni nije iznenađenje.

Dobar dio početka sezone su igrali bez Thiaga Silve i Ibrahimovića, što se odrazilo na dosta nesiguran početak i popriličan broj remija. Tek ih je aktualni niz od osam pobjeda u prvenstvu doveo do osiguranja prvog mjesta. Premda su u ključnom europskom dijelu sezone bili bez puno sreće zbog ozljeda i suspenzija, dojam je kako im još jedan korak nedostaje do proboja na sam vrh. U svijetu FFP-a (Financijskog fair playa) teko ostaje vidjeti hoće li ga ubrzo uspjeti napraviti.

Slično vrijedi za prošlogodišnjeg viceprvaka. Premda će mnogi pamtiti Monacove dobre nastupe u Ligi prvaka, u prvenstvu su kolo prije kraja na trećem mjestu, sa 68 bodova. Prošle godine su završili s 80. Djelomično zbog privatnih problema vlasnika, a djelomično zbog FFP-a, Monaco se s brzog morao prebaciti na sporiji kolosjek, i premda mogu biti zadovoljni sezonom, pogotovo ako nakon zadnjeg kola ostanu treći, ni oni ove godine nisu napravili pomak unaprijed. To se nipošto ne može reći za Lyon. Korak natrag u klupskoj politici je bio korak u pravom smjeru. Mnogo mladih igrača, jasna vizija i brzo seljenje na novi stadion djeluju kao povoljna slika za klub, premda bi sljedećih sezona mogli oscilirati. Marseille je dugo vremena bio na vrhu ljestvice. O predvidljivom Bielsinom obrascu se dosta toga pisalo, i vjerovatno neće moći biti potpuno zadovoljni ako propuste Ligu prvaka. No, svojom igrom su dodatno obogatili ligu, često ne pretjerano poznatu po taktičkoj avangardnosti.

Priča Premiershipa: 'Hear Me Roar!' - ako ništa, barem kod kuće (prvak: Chelsea)

U Engleskoj, Chelsea je uvjerljivo osvojio naslov. Uz neke možda i neočekivane mane, bili su uvjerljivo najbolja momčad, i zapravo jedina koja je djelovala gotovo potpuno posložena, s igračima koji mogu obaviti taktičke zadatke. Engleskom su uvjerljivo dominirali, no u Europi još nisu u najužem krugu favorita za Ligu prvaka. No, poboljšanja u odnosu na prošlu sezonu su vidljiva (premda su tada igrali polufinale, no do njega su došli uz mnogo sreće) i uz nekoliko pojačanja, za obranu i općenito širi kadar, bi mogli opet imati engleskog favorita za Ligu prvaka.

Manchester city je bio slabiji nego prošle sezone, a u Europi su još jednom bili osrednji. Kompany je odigrao svoju vjerovatno najlošiju sezonu u Cityju, a ni ostatak se, uz izuzetak Aguera, nema s puno toga pohvaliti. Momčad koja je dugo ovisila o Toureu i Silvi u veznom redu, bi se uskoro mogla naći bez prvog, ili u lošijem slučaju, s njime ali u znatno lošijoj formi. Za borbu za vrh Engleske, a kamoli Europe, vjerovatno je potrebno ući u nov ciklus rekonstrukcije momčadi, a to im je uz FFP znatno otežano.

Arsenal, uf... Imaju priliku obraniti FA kup i u prvenstvu će završiti vjerovatno kao treći. Stara priča. U Ligi prvaka su također nastavili po starom, s time da Monaco nije Bayern ili Barcelona... Pesimisti bi ih otpisali i očekivali i dalje sve po starom, optimisti bi se nadali da će sljedeće sezone moći vidjeti rezultate određene promjene u klupskoj politici, na tragu zadnje dvije godine. U Unitedu mogu biti zadovoljni. Vratili su se u Ligu prvaka i očekuje se još jedno ljeto uz veliku potrošnju. Liverpool, prošla sezona je bila na sreću, i sa Suarezom... Ova nije.

Priča Primere: MSN>BBC (prvak: Barcelona)

Premda ne napeta kao prošle godine i sa samo dva konkurenta za naslov, La Liga je i neizvjesnošću i kvalitetom odskakala od svih ostalih. Ovu sezonu možemo podijeliti u dvije faze. Nakon oscilacija na samom početku, Real Madrid je upisao 22 pobjede u nizu i izgledao kao glavni favorit za naslov, samo da bi kasnije znatno pali u formi. To nije pretjerano neočekivano. Takvi pobjednički nizovi su uglavnom nepravilnosti koje se na kraju niveliraju, a i bilo je očekivano da će ih uhvatiti efekt Svjetskog prvenstva. Nekoliko ozljeda uz zamor materijala je bilo dovoljno da ostanu bez ijednog trofeja.

Barcelona je na početku mnogo rotirala i djelovala neuvjerljivo, no to se pokazalo kao dobra opcija za kraj sezone. Dodatno, imali su sreću u nesreći da su i Neymar i Suarez propustili početak sezone, pa su na kraju bili potpuno svježi. Malo tko je očekivao da će tako dobro funkcionirati zajedno, ali to je dovoljno da ih u ovom trenutku čini najboljom europskom momčadi. Obje momčadi imaju mane, ali daleko manje od konkurenata. Atletico je očekivano nešto slabiji nego prošle sezone, dok Valencia pokazuje naznake da bi se možda i mogla uključiti u borbu za naslov. I ako završe peti, Sevilla bi, ako osvoji Europsku ligu, mogla do Lige prvaka, čime bi Španjolska s pet predstavnika još jednom pokazala da je trenutno najbolja liga.

Priča Serie A: Juventus, pa svi ostali (prvak: Juventus)

Serie A se je još jednom svela na Juventus i sve ostale. Premda bi na kraju i mogli završiti drugi, Roma je bodovno daleko nazadovala od prošle sezone. Lazio je više nego ugodno iznenadio, neovisno o tome gdje završe, dok je Napoli, premda još mogu do Lige prvaka, razočarao kako igrama u prvenstvu tako i ispadanjem u pretkolu Lige prvaka i polufinalu Europske lige. Milan i Inter su i dalje u osrednjosti, i dok je tako vrlo je teško očekivati ozbiljniju konstantnu konkurenciju Juventusu.Tim više što uživaju sve blagodati malog broja talijanskih predstavnika u Ligi prvaka kod dijeljenja novca. Premda je Europska liga pokazala kako u Italiji ima dosta kvalitete, jasno je kako nisu na najvišem nivou. Premda ne u prvom planu, Juventus može pokazati nešto među najboljim europskim momčadima. A mora im se priznati i kako su ove sezone najmanje oscilirali u formi. Ostali su jednostavno daleko.

Zaključak sezone: Mnogo oscilacija bez velikih priča

Sezona oscilacija bi bio najprecizniji način za opisati što smo vidjeli. Real Madrid je oscilirao od momčadi o kojoj se pišu hvalospjevi do kritika, Barcelona obrnuto. PSG je oscilacijama dugo držao francusko prvenstvo nerealno neizvjesnim, dok je Bayern još jednom oscilirao prema kraju sezone, što je uz brojne ozljede bilo očekivano. Chelsea je izgledao kao favorit Lige prvaka na početku, a kao jedan od boljih sudionika u drugom dijelu sezone. Budući da ovog ljeta nema ni Svjetskog ni Eura, sljedeće sezone bi dobar dio ekipa mogao biti konstantniji i pripremjeniji, barem oni kojima podosta igrača neće biti na Copi. Naravno, očekuje nas i novo ljeto transfera i treba vidjeti kako će stvari na jesen izgledati. Ove sezone finale Lige prvaka igraju momčad koja je najmanje oscilirala i momčad koja je u najboljem trenutku uhvatila top formu. Prikladno.