Belgija i Velika Britanija sastavile su popis događaja za koje smatraju da imaju veliku društvenu važnost. Belgija je na taj popis stavila sve utakmice u završnici svjetskog nogometnog prvenstva, a Velika Britanija sve utakmice završnice svjetskog i europskog nogometnog prvenstva. Ti su popisi poslani Europskoj komisiji, koja je ocijenila da su u skladu s europskim zakonima.

FIFA i UEFA su se žalile na tu odluku, tvrdeći da sve te utakmice ne predstavljaju događaje od velike društvene važnosti u tim zemljama. Opći sud je odbacio te prigovore nakon čega su se svjetska i europska nogometna organizacija obratili Sudu Europske unije u Luxembourgu.

'Sud u cjelosti odbacuje žalbe Fife i Uefe,' kaže se u priopćenju Suda EU-a.

Prodajom prava televizijskim kućama na prijenos utakmica svjetskog i europskog nogometnog prvenstva, UEFA i FIFA ostvaruju veliki dio svojih prihoda.

Sud priznaje da određivanje nekih događaja kao događaja velike društvene važnosti i zabrana eksluzivnog prava na prijenos predstavlja 'prepreku za slobodu kretanja usluga'. Ali, dodaje sud, 'te su prepreke opravdane s obzirom na cilj zaštite prava na informiranje i na osiguranje pristupa širokoj javnosti televizijskim prijenosima tih događaja'.

Direktiva koja se odnosi na izravne televizijske prijenose dopušta zemljama članicama da zabrane ekskluzivno pravo na prijenos događaja za koje smatraju da su od velike važnosti za društvo, gdje bi takva ekskluzivna prava velikom dijelu javnosti oduzela mogućnost praćenja tih događaja na besplatnoj televiziji.

Sud je zaključio da zemlje članice trebaju detaljno obrazložiti Europskoj komisiji zašto smatraju pojedine utakmice ili čitavu završnicu prvenstva od velikog značaja za njihova društva, ističući da nisu sve utakmice od iste važnosti.