Ima li smisla u detalje secirati film i tražiti mu nedostatke? Naravno da nema. Mnogi su nakon hrvatske premijere iz kina izašli s riječima na ustima 'ovo je film o stvaranju i popularnosti košarke u Beogradu tj. Srbiji' ili 'ovaj film je previše patetičan' i sl. u neku ruku su u pravu…

Međutim, kada se podvuče crta, film je bez obzira na potenciranje Beograda zanimljiv, pogotovo onima koji su košarkaški fanatici. Vidjeti kako su živjeli košarku tvorci YU košarke kao što su Radomir Šaper, Borislav Stanković, Aco Nikolić, glavni lik Nebojša Popović i drugi je zaista posebno iskustvo. Vidjeti dijaloge legendarnog trenera Ranka Žeravice, kojeg je na klupi Jugoslavije naslijedio Mirko Novosel, onima koji znaju povijest YU košarke zaista je poseban doživljaj. Usput treba reći kako je srbijanski glumac Sergej Trifunović sjajno glumio Žeravicu.

Zbog te zlatne generacije iz 1970., mnogi su klinci počeli trenirati košarku. Zbog tog SP-a gradovi kao što su Sarajevo, Split, Karlovac, Skopje i Ljubljana napokon su dobili svoje dvorane. Zato se s pravom ta 1970. naziva košarkaškom revolucijom ili u prijevodu početkom dominacije košarkaša s područja bivše Jugoslavije.

Jedina zamjerka, ako se to tako može nazvati, jest premalo dijaloga hrvatskih košarkaša koji su tvorili polovicu selekcije koja je 1970. na SP-u u Ljubljani osvojila zlato. Čak šest hrvatskih košarkaša, Krešo Ćosić, Petar Skansi, Nikola Plećaš, Vinko Jelovac, Rato Tvrdić i Damir Šolman, zaslužili su više prostora u filmu. Pogotovo Rato Tvrdić koji je prema pričama nekih igrača i trenera s kojima smo imali prilike razgovarati bio najduhovitiji član te zlatne generacije. Ili pak Krešo Ćosić kojeg je glumio njegov sin Petar Krešimir pa zbog toga, jer ipak nije riječ o profesionalcu, nije dovoljno naglašena o kakvom se genijalcu radilo. Uostalom, kada je trener Žeravica diktirao startnu petorku za odlučujuću utakmicu protiv SAD-a (detalj se vidi u filmu) svih pet igrača koje je nabrojao bili su iz Hrvatske. Toliko o njihovoj ulozi na parketu u pohodu na zlato...

Ali treba biti realan kako je ovaj film nadahnut stvarnim događajima i osobama, a priča počinje Drugim svjetskim ratom i nastavlja se u komunističkoj državi u kojoj jedino u košarci četvorica prijatelja pronalaze mjesto lišeno politike. Ovo je ipak njihova priča...

'Ovaj film priča je o beogradskoj klapi s naglaskom na Nebojši Popoviću koji je bio genijalac. Svi su momci koji se spominju u filmu kao glavni likovi, uključujući trenera Ranka Žeravicu, genijalci. Imao sam priliku surađivati s njima jer sam dugo radio u tom sustavu. Međutim, treba reći kako i Zagreb ima svoju priču, a tvorac košarke u Zagrebu svakako jest Mirko Novosel. Međutim, film o Zagrebu i košarci očito nema tko snimiti', kazao mi je nakon filma legendarni košarkaši trener Rusmir Halilović koji je premijeru gledao u društvu najtrofejnijeg hrvatskog trenera ili kako on voli reći 'svog učitelja' Mirka Novosela.

'Mirko je uvršten u američku i europsku Kuću slavnih, a osim što ima titulu Prvaka svijeta, ima i olimpijsko zlato. Mirko je protiv moćnog SSSR-a upisao 11 pobjeda u nizu što nitko nikada nije napravio. Mirko je doveo Univerzijadu u Zagreb, a što je napravio za klupsku i reprezentativnu košarku nije potrebno naglašavati. Međutim, ovaj film iako je riječ o beogradskoj priči, na lijep je način dočarao njihovu priču. Osim Zagreba, i Sarajevo ima svoju priču. Ali hoće li je itko ispričati', dodao je 67-godišnji Halilović.

Dakle, sve je jasno. Dok se netko u Hrvatskoj ne sjeti snimiti sličan film (i Split ima vrlo važno mjesto, op. a.), u kojem će naravno živuća legenda Mirko Novosel te naravno Nikola Plećaš (s kojim Novosel godinama ne razgovara, op. a.) imati zapaženo mjesto, nemamo pravo buniti se. Ostaje nam da uživamo u priči iz beogradskog kuta s naglaskom na Partizan i Crvenu zvezdu - koja s igračima iz Hrvatske koji su ostavili dubok trag u povijesti naravno ima puno dodirnih točaka.