Filip Zubčić je top tema hrvatskog sporta. Mladi Zagrepčanin oduševljava na skijama na kojima u posljednje vrijeme radi prava mala čuda. Nakon što je u veleslalomu u Santa Caterini upisao drugu pobjedu u Svjetskom kupu nekoliko dana kasnije je s 21. mjesta fantastičnom vožnjom u drugom laufu stigao do novog postolja i trećeg mjesta na istoj stazi.

Nezaustavljivi Filip Zubčić

Bilo mu je to peto postolje u karijeri te sada ima dvije pobjede, dva druga i treće mjesto. Oduševio je Zubo sve koji su ga gledali, pa i samog sebe.

'Bila su ovo strašna tri dana. U teškim uvjetima sretan sam da su utrke uopće održane, jer prognoza je bila stvarno loša. Uzeli smo 160 bodova i ovo je čudo. U prvom laufu bacio sam se koliko sam mogao, ali radio sam puno glupih grešaka, no uspio sam se skulirati i nekako doći do cilja, ne znam ni sam kako', komentirao je simpatični Zagrepčanin nakon utrke u kojoj je nadoknadio veliki zaostatak pa dodao:

'Bio sam 21., a znao sam da je sve moguće jer je zaostatak bio 1,25, do postolja mislim oko 70 stotinki. Znao sam da, ako se bacim koliko mogu, mogu još napraviti nešto. Čak sam opet slabo skijao gornji dio, ali sam srednji i donji dio izvukao onoliko koliko sam mogao, životinjski, i evo me opet na postolju', rekao je Zubčić.

Zubčić je u toj drugoj utrci bio favorit zbog odlične vožnje i pobjede nekoliko dana ranije.

'Gledali su me kao favorita, jer u subotu sam i drugi lauf odradio stvarno svjetski. Ovaj prvi lauf danas me skupo stajao, no drugi sam zato mogao skijati bez razmišljanja, nisam imao ništa izgubiti i na kraju sam treći. Uspio sam napraviti nešto što je Hirscher radio u svojim danima, odostraga doći do postolja', nije skrivao oduševljenje naš skijaš.

Krenulo je na Sljemenu i to 'teškim kiksom'

Danas je na samom svjetskom vrhu, a s nama se prisjetio svojih početaka. Majka Jasna 'navukla' ga je na skijanje, a u prvoj je utrci, sa samo šest godina, totalno kiksao. Promašio je sva vrata, ali uspio je doći do cilja. Zanimljivo, za nepunih godinu dana već je bio prvi u Hrvatskoj.

'Istina je, mama Jasna me naučila skijati. Svoje prve skijaške korake napravio sam na Sljemenu i na njemu je bila i ta prva utrka. Na njoj sam promašio sva vrata, hahaha... Ali dobro, već pred kraj sezone bio sam na postolju, a iduće godine i prvak Hrvatske', prisjetio se Filip.

Od tada je prošlo 20 godina, a Zubčić je od prvog u Hrvatskoj stigao do prvog na svijetu.

'Prošlo je i više od 20 godina otkad sam se počeo ozbiljno baviti skijanjem. Što reći? Ovo su stvarno veliki rezultati. Upisao sam dvije pobjede i ukupno sam na njih pet. Što dalje? Idemo samo jako. Želim skupiti što više bodova', kaže nam.

Vjerujemo da će bodova biti, baš kao i novih vrhunskih rezultata. Poželjeli smo upoznati Filipa i izvan staze. Za početak, Ivica Kostelić zove ga Cubo. Odakle taj nadimak?

'Ma nadimak mi je Zubo. Svi me zovu Zubo, a jedino me on zove Cubo. Ne znam stvarno zašto, hahaha.'

Jednom je Filipova majka rekla da bi volio biti šumar i da bi vjerojatno radio taj posao ili pak bio veterinar da nije postao vrhunski skijaš.

'Ma to je izvađeno iz konteksta. Malo su mediji to nabrijali, ali istina je da volim prirodu. Moja je mama samo rekla da volim prirodu i životinje pa je ispalo da bih bio šumar. Volim prirodu i životinje, ali iskreno, nemam pojma što bih bio da nisam skijaš. Nisam nikada razmišljao o tome. Jedino što znam je skijanje', pojasnio nam je Zubo.

Plava boja teče Filipovim venama

Pored skijanja, velika ljubav mu je nogomet, a posebno zagrebački Dinamo. Za to je 'kriv' otac Tomislav. Kakvi su Plavi ove sezone?

'Da, stari me navukao na Dinamo i stvarno volim taj klub i pratim ga kad god stignem. Dinamo je stvarno odlično odradio ovu skupinu Europske lige. Jako sam sretan kaj su izborili novo europsko proljeće i to s takvom statistikom. Ove sezone bit će zanimljivo i u prvenstvu. Osijek je jako opasan. Imaju najboljeg trenera i otkad im je došao Nenad Bjelica igraju stvarno fenomenalno. Bit će teško protiv njih', prokomentirao je Filip te ipak ne zna bi li igrao za Dinamo da nije skijaš:

'Haha, ne znam baš bih li bio nogometaš da se ne bavim skijanjem. Nisam nikada razmišljao o tome, ali tko zna', kaže Zubčić.

Obitelj Zubčić je prije nekoliko godina otvorila hostel u Vlaškoj ulici na broju 63. Hostel, koji je u vlasništvu Filipove majke Jasne, bio je nacionaliziran nakon Drugog svjetskog rata, da bi ga u Hrvatskoj uspjeli vratiti i pokrenuti simpatičan Hostel 63, nazvan prema kućnom broju na kojem se nalazi.

Iako je dio medija pisao kako je Filip tamo i radio, on se ipak posvetio skijanju, a obitelji uskoči tek s nekom dostavom ili sitnim pomoćnim radnjama. Kako kaže, taj posao je za njegove roditelje i sestru Tamaru, direktoricu.

'Roditelji i sestra vode taj hostel u Vlaškoj 63. Iskreno, nemam nikakve veze s time. Njih troje to vode. Ne guram se ja tamo, hahaha. Naravno da pomognem ako im treba donijeti nešto ili slično, ali u životu nisam odradio nijednu smjenu tamo, a ni ne planiram.'

More, kajtanje i dobra hrana

Kakav je Filip Zubčić privatno? Što radi kad ne razbija konkurenciju na skijama?

'Filip Zubčić privatno? Kaj ja znam... Kajtanje mi je neki novi hobi. Počeo sam kitesurfati prije nekih tri, četiri godine i uglavnom kada nisam na skijanju pokušavam iskoristiti vrijeme na moru. To mi je glavna zanimacija. Pokušavam iskoristiti i vrijeme za druženje s frendovima, tako da nadoknadim doma sve kaj ne stignem na skijanju', rekao nam je Filip pa otkrio još jednu svoju veliku strast:

'Jako volim kuhati i volim klopati. Dok je bio onaj prvi lockdown, malo sam se igrao time, a i dok sam imao koronu u osmom mjesecu, bio sam osuđen na to da si sam kuham. Bilo je baš fora, haha.'

Za kraj smo zamolili Filipa da nam ispriča neku anegdotu sa skijališta.

'Uh, ima ih jako puno sa skijanja, posebno iz dana kad smo bili klinci. Nemrem se sad sjetiti nečega posebnog. Naprimjer, jednom smo zapeli u vlaku na glečeru Mölltaler. Vlak se pokvario i morali smo čekati 45 minuta, a onda smo se morali i pješke spuštati dolje. Sat vremena hodali smo kroz tunel jer vlak koji vozi na glečer nije radio. Ma uvijek ima nekih anegdota.'

Filip polako ispunjava svoje snove. Sada je u samom vrhu svjetskog skijanja, ali sumnjamo da će stati na tome. Koji san još nije ispunjen?

'Ima ih puno, baš puno. Jedan je sigurno globus i zlato sa Svjetskog prvenstva. Imam priliku ove godine boriti se za vrh pa ćemo vidjeti. Idem malo-pomalo. Ne želim ništa forsirati kada govorimo o rezultatima. Idem utrku po utrku i vidjet ćemo kaj će biti', zaključuje simpatični Filip, usprkos svjetskoj slavi i dalje skroman zagrebački dečko.