Hokejaši Siska, koji su u prve dvije utakmice finalne serije protiv Zagreba pokazali da mogu do titule prvaka, ove sezone pokazali su ove sezone da se mogu nositi i protiv puno jačih klubova nastupajući u slovenskoj 'International hockey league' gdje su se natjecali sa slovenskim i srpskim klubovima.

Nakon prve dvije utakmice finala, koje se igra na tri pobjede, rezultat je 1-1. Treća utakmica igra se u srijedu 6. travnja u Ledenoj dvorani Zibel, a onaj tko upiše pobjedu doći će samo na korak do titule prvaka Hrvatske. A nema sumnje kako će atmosfera u dvorani biti odlična jer sve više gledatelja dolazi na utakmice, kao u dobra stara vremena...

Preduvjet za uspjeh - moderna dvorana

Za one koji prate hokej uzlet Kluba hokeja na ledu Sisak nije iznenađenje, a preduvjet – da se mogu nositi s najboljim na ovim prostorima - svakako je infrastruktura i podrška Grada.

Tako je Sisak izgradnjom moderne dvorane za bavljenje sportovima na ledu postavio temelje za bavljenje hokejom na ledu, usporedive sa slovenskim uvjetima, a znatno bolje od uvjeta koje trenutačno primjerice imaju zagrebački klubovi hokeja na ledu.

Otvaranjem Ledene dvorane Zibel 2018. godine Sisak se pozicionirao kao trenutačno sjedište zimskih sportova za Hrvatsku te ne čudi da su Medveščak - u nekadašnjoj EBEL ligi - te zagrebačka Zlatna pirueta, u nedostatku odgovarajuće dvorane, svoje aktivnosti preselili privremeno u Sisak.

Medveščak je svoj Dom sportova u rujnu 2018. zbog kašnjenja rekonstrukcije zamijenio s Ledenom dvoranom Zibel, koja je u pet utakmica glumila domaćinsku dvoranu, a od zagrebačkog potresa Dom sportova je trajno neuporabljiv u očekivanju obnove, koja nije na vidiku, pa je Klizački savez Zlatnu piruetu preselio u Sisak.

Drugi ključni događaj koji je inicirao novi snažni klub je izbor Maria Kolića i Siniše Pelikana za predsjednika i potpredsjednika kluba. Svaki slobodni sat, nakon što im je završila smjena u Rafineriji, posvetili su gradnji stabilnog kluba, a uz stabilnost došlo je i povjerenje nužno za dolazak kvalitetnih igrača.

Dobri uvjeti za rad presudili su tako odluci šestorice ponajboljih hrvatskih hokejaša današnjice koje predvodi trener/igrač Luka Jarčov da karijeru nastave upravo u Sisku. Posljednje kompetitivne utakmice Medveščaka u EBEL-u igrane u Sisku ostale su u dobrom sjećanju i suigraču Luke Jarčova Ivanu Puziću, a pridružili su im se i mlađi Hrvoje Krikšić, Patrik Dobrić, Dominic Rene Čanić i Leo Selitaj.

Ključno je bilo dovođenje trojice Amerikanaca

Luku Jarčova je u Sisku kao vođu nove momčadi dočekala miješana ekipa Siščana sastavljena od nekoliko iskusnih veterana te nekolicina juniora, još nedovoljno stasalih za prvoligaški hokej. Džoker iz rukava, koji su u Sisku izvukli, je međutim bilo dovođenje trojice Amerikanaca, koji zapravo volontiraju u Klubu, te popunjavaju problematične pozicije na terenu.

Prvenstveno se to odnosi na golmana Davida Andersona, koji je svojim obranama iznio Sisak do nezapamćenih rezultata usporedivih samo s razdobljem kada je trener u Sisku 80-tih bio češki hokejaški stručnjak Zdenek Mraz i kada je Sisak osvojio drugu Jugoslavensku hokejašku ligu, no nije napredovao u prvu jer nije imao dvoranu, kao ostali prvoligaši.

Anderson je u Sisak došao iz hokejaške momčadi University of Nevada, gdje je da zaradi džeparac vozio rolbu (brusilica leda) za dvostruke prvake NHL-a Las Vegas Knightse. S obzirom da se i sisačka momčad naziva Vitezovima, kao i ona u Las Vegasu, Anderson je samo zamijenio kontinent i ostao Vitez. Uz Andersona Sisku su se pridružili i bekovi Taylor Hickman, koji je došao iz Švedske i Austin Wilk, koji u karijeri ima i zabilježen nastup za mladu američku reprezentaciju na Univerzijadi.

Sisački veterani i mlađi hokejaši navikli da igraju ulogu fenjeraša u ligi, rasterećeni, uz točno pogođena pojačanja, proklizali su i doživjeli najsvjetlije trenutke svoje karijere. To se prije svih odnosi na kapetana Dejana Dejanovića, te Matiju Domitrovića, Ivana Stančića, Matea Lončara i Luku Komljenovića. Iako je trener Jarčov od nekih igrača mlađi i 20 godina, njegov autoritet nad igračima starijim od njega i 20 godina nije upitan. Kao reprezentativac Hrvatske ima neusporedivo iskustvo, a i kao sin Mladena Jarčova, koji je kao rođeni Siščanin hokej naučio igrati na klizalištu na čijem mjestu je sada Dvorana Zibel, te igrao zapaženu ulogu u slavnoj momčadi Siska iz 80-im godinama prošlog stoljeća. Teško je stoga reći je li Jarčov više Siščanin koji trenutno živi u Zagrebu ili Zagrepčanin, koji trenira i igra za Sisak.

Da Vitezovi misle na duže staze dokazuju i utakmice doigravanja u kojem se Sisak dodatno pojačao i pokazao kako se gradi momčad. Pozitivna atmosfera u sisačkom hokeju pomogla je i nekim umirovljenim hokejašima da skinu klizaljke s klina. Neki su zaigrali za svoje bivše momčadi želeći im pomoći protiv galopirajućih Vitezova, a Filip Vragolović i Renato Platužić odlučili su dodatno pojačati Sisak te su se pokazali kao istinska pojačanja. S njima su u doigravanju zaigrali i dvojica vrlo mladih Siščana, koji su se prvi dio sezone kalili u jednoj od najjačih liga na svijetu, u Švedskoj. Lorian Bezuk i Gabrijel Gmaz su požrtvovnošću svojih roditelja, upijali znanje u švedskoj juniorskoj ligi i sakupljali iskustvo da se u pravom trenutku pridruže svom Sisku. Oni, uz drugog golmana Franka Oreškovića, Tomislava Ličinu i Luku Baždara čine okosnicu jednog budućeg KHL Siska, koji je trenutno samo u mislima vodstva kluba, koje očigledno ima višegodišnju viziju rasta.

Ukratko, Bezuk, Gmaz i Orešković predstavljaju trenutni vrh hrvatskog hokeja uzrasta do 18 godina, no iako imaju zapaženu rolu u trenutno najboljem hrvatskom klubu, nisu našli svoje mjesto u reprezentaciji Hrvatske koja je igrala Svjetsko prvenstvo krnje pete lige u Sofiji na kojem su nastupili isključivo zagrebački U18 hokejaši.

No, nema sumnje kako će ih nakon što završi finalna serija svi gledati – drugim očima. Jer hokej na ledu u Sisku je sada IN.