Hrvatska nogometna reprezentacija ovog tjedna ponovno je na okupu, ali u njoj više nema Ivana Rakitića. Nažalost, jer kada vidimo kako igra u Sevilli, nije teško konstatirati da bi i Hrvatskoj bio od velike pomoći. Međutim donedavni dokapetan donio je odluku, koju su svi prihvatili, i red je da je poštujemo. Ipak, bilo je zanimljivo čuti još neke detalje, a koje je Rakitić, kao bivši igrač Barcelone i suigrač najboljeg igrača svijeta Lionela Messija, znao iz prve ruke
Iako pomalo uvijek u sjeni, tek ćemo u mjesecima koji dolaze vidjeti koliko je Ivan Rakitić bio važan kotačić u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Pogotovo sada, kada je opet uhvatio kontinuitet igara i utakmica, a koji početkom prošle sezone nije imao u Barceloni.
Povratkom u Sevillu vratio mu se i osmijeh na lice, što zorno prikazuje u utakmicama andaluzijskog kluba. Prošlog tjedna kreirao je preokret u Ligi prvaka protiv Krasnodara, potom je njegovim ulaskom u drugom poluvremenu Sevilla živnula i došla do pobjede nad Osasunom.
No vratimo se na lipanj ove godine, kada ste nam rekli da planirate igrati i na Euru sljedeće godine, možda čak i na SP-u u Kataru 2022. Što se dogodilo u međuvremenu, odnosno jeste li imali kakav okidač prije nego što ste početkom listopada donijeli odluku o napuštanju reprezentacije?
Istina o odluci da napusti reprezentaciju
'Ne, nije bilo nikakvog okidača. Nije se ništa dogodilo. Da postoji nešto konkretno, to bih naravno rekao. Poznajete me dobro i znate da sam uvijek bio otvoren i prema vama, ali i prema svim ljubiteljima nogometa koji su me uvijek pratili. Jednostavno, sve ovo vrijeme, unazad pet, šest, sedam mjeseci, kojeg je nažalost bilo i previše, pa čovjek o svemu stigne razmišljati, analizirati, zatim promjena sredine i povratak u Sevillu... sve su to neki detalji koji su me doveli do procjene da je pravi trenutak. Prošlo je i dosta vremena bez okupljanja reprezentacije i jednostavno sam donio tu odluku, s obzirom na to koliko poštujem reprezentaciju, ali i koliko cijenim sve navijače hrvatske reprezentacije. A onda i uz sav dužan respekt prema suigračima i izborniku', rekao je na početku razgovora za tportal 32-godišnji Ivan Rakitić, igrač koji je u dresu hrvatske reprezentacije odigrao 106 utakmica i zabio 15 golova.
Iako se nadamo da bi se Rakitić - baš kao što je i u ljeto 2018., prije odlaska na SP u Rusiju, također u intervjuu za tportal, najavio rastanak od reprezentacije - nakon svega možda ipak predomislio, ovog puta odluka je očito definitivna. Jer obznanjena je svima. Suigračima, izborniku, predsjedniku Saveza, navijačima. Naime u jednoj je izjavi natuknuo mogućnost povratka, ali sada je naglasio.
>> Ovakva odluka Ivana Rakitića rastužila bi sve u Hrvatskoj!
'Moje riječi su krivo protumačene. Ovo je definitivna odluka. Rekao sam tek da bih se vratio isključivo ako, ne daj Bože, bude potrebno. Znači, u slučaju da se velik broj igrača ozlijedi, da nema tko drugi pomoći.'
Je li vas netko barem pokušao nagovoriti da ostavite tu odluku za neka kasnija vremena?
'Ne, nitko me nije nagovarao. Razgovarao sam dosta dugo s Lukom (op.a., Modrićem), potom i s izbornikom i prihvatili su moju odluku. Razgovarao sam i s predsjednikom HNS-a Davorom Šukerom, a možda sam s njim u tom smislu, da me nagovori na ostanak, čak i najduže razgovarao. Ali svi su bili maksimalno korektni, dobronamjerni i nije bilo nikakvih zamjerki.'
Nedostaju li vam ova reprezentativna okupljanja, druženja sa suigračima?
'Naravno, jer meni je to uvijek bilo najveće veselje. Od samog trenutka kada idem na let prema Hrvatskoj, uvijek se budio onaj poseban osjećaj ponosa, sreće… Pa tek kada odjeneš dres s hrvatskim grbom... Sve mi je to sada još uvijek čudno, to što nisam dio toga. No sada ostajem samo najveći navijač, a s dečkima sam u stalnom kontaktu.'
Odgodio dolazak na utakmicu protiv Portugala u Splitu
Bilo je govora da ćete doći u Split, na utakmicu protiv Portugala. Ali sada neće biti ni publike, ne bi vam imao tko zapljeskati.
'Mislio sam doći, ali nažalost, kao što ste rekli, nema ni publike, korona je svugdje, teško je. Čitam svaki dan i vidim da ni u Hrvatskoj nije dobra situacija. Baš kao ni u Španjolskoj. Svaki dan je ovdje kod nas sve gore i gore. Puno toga je zatvoreno, ne izlazimo nikamo. Eto, od siječnja nismo bili ni u restoranu. Također, ne bih htio doći pa da pozornost bude previše na meni jer reprezentaciji i igračima, kada su takve utakmice, treba mir. Jednom ćemo napraviti to nekakvo druženje, prvo kada se primiri situacija oko korone, a možda i izvan nekakvog okupljanja, da ne smetam izborniku i igračima.'
Odigrali ste 106 utakmica u dresu reprezentacije, bili dio veličanstvenog uspjeha na SP-u 2018. godine u Rusiji, igrali i finale i uzeli srebrnu medalju. Kada iz ove perspektive pogledate na odrađeno, je li utakmica protiv Argentine, u kojoj ste zabili i pogodak za pobjedu 3:0, bila ona najbolja, najveća, najuvjerljivija?
'Da, definitivno. I ja bih izdvojio tu utakmicu. Ali ne samo zbog rezultata 3:0, već i zbog načina na koji smo igrali, kako smo bili postavljeni, toga da smo, ajmo tako reći, mogli igrati i zavezanih očiju jer smo znali tko se gdje nalazi na terenu. A da smo igrali sjajno, vidjelo se i po Argentincima, jer nisu znali kako igrati da nas napadnu, gdje da nas stisnu… Igrali smo kao veliki švicarski stroj. Puno puta u karijeri imaš utakmica u kojima možda i ne pobijediš 3:0, ali imaš osjećaj da si spreman, fantastično postavljen, da ti protivnik tri dana ne bi zabio gol. Stvarno se sve posložilo. I to mi je jedan od najljepših trenutaka karijere.'
Naravno, na početku turnira bilo je važno pobijediti Nigeriju, ali ta vas je pobjeda protiv Argentine napunila samopouzdanjem, a vi ste imali ulogu Dalićeva savjetnika?
'Nisam bio savjetnik, jer izbornik je sa svojim pomoćnicima napravio odličnu pripremu. Jako smo analizirali tu utakmicu, izbornik Zlatko Dalić puno je razgovarao sa mnom o toj utakmici, jer ipak se igralo Svjetsko prvenstvo protiv Argentine, glavnog favorita za naslov, s najboljim igračem svih vremena, a s kojim sam dugo (bio) suigrač. Iskreno, poštovali smo i Nigeriju i Island, ali znali smo da ta utakmica može biti jako bitna za cijeli turnir. I sjećam se o čemu smo razgovarali nakon te utakmice, kako smo ginuli jedni za druge, a to mogu sada samo još jednom i potvrditi. Zatvoriš oči, znaš tko je lijevo, tko desno, tko gore, tko dolje. Bili smo posloženi. I disali smo jedan za drugog. Ne samo nas 11 na terenu, nego svi, klupa, stožer, ljudi koji su bili uz nas, koji su radili dan i noć, Iva Olivari, Tomislav Pacak… Bila je to grupa od 50-ak ljudi koja je zaslužila takvu veličanstvenu pobjedu.'
Otvoreno o Luki Modriću i Leu Messiju
Možda je i ta utakmica utjecala na Messija da na kraju godine ne dođe na dodjele na kojima je Luka Modrić osvajao sve one nagrade?
'Ha, ha, ha.. To zbilja ne znam. To biste trebali njega pitati. Jedino što mogu reći, to jest ono što znam, kad god bismo igrali protiv Reala, često smo razgovarali Messi i ja, a on je o Luki uvijek govorio sve najbolje i da ga izuzetno cijeni. Iskreno, za mene je Messi jedan od najboljih svih vremena, ali ta je godina protekla u Lukinoj dominaciji. Što se mene tiče, svake godine ako možeš dati Zlatnu loptu Messiju, nećeš pogriješiti, jer jednostavno je najbolji. Ali ako je postojao trenutak u kojem je jedan igrač napravio razliku općenito, u cijeloj sezoni, a ne samo na tom SP-u, to je bio Luka. On je tu nagradu apsolutno zaslužio. A ta je nagrada bila i za sve nas, za rad i trud, jer on nas je kao kapetan sjajno predvodio. Kada je Luka preuzeo nagradu na SP-u, bila je to velika radost u svlačionici. Naravno, pomiješana s tugom što nismo uzeli zlato, ali bili smo jako ponosni na našeg kapetana. Mislim da je i Luka to osjetio, koliko ga cijenimo i poštujemo.'
Možda ga, nakon gola u posljednjem El Clasicu, koji je Real dobio 3:1, ipak još malo više cijene u Barceloni. S obzirom na to koliko ga vi respektirate, jeste li više bili sretni zbog prekrasnog Modrićeva gola ili tužni zbog Barcelonina poraza?
'Bio sam jako sretan zbog Modrićeva gola, posebno zbog načina na koji ga je zabio, jer taj će gol dugo biti zapisan u knjigama o El Clasicu, a zabio ga je na onaj svoj način, vanjskom, zbog čega mu se divi nogometni svijet. Naravno da se ne radujem porazu Barcelone, a ja bih najsretniji bio da je Modrić zabio hat-trick, ali da je završilo 3:3. Nikad ne želim da Barcelona izgubi, ali opet sam jako sretan kada Luka zabija i na taj način.'
Ne želite poraz Barceloni, što je vrlo gospodski, jer opet se vraćam na lipanj i naš razgovor u kojem ste rekli da biste htjeli odraditi ugovor u katalonskom klubu do kraja. No otišli ste samo koji mjesec kasnije. Zar zbilja niste razočarani?
'Nisam razočaran jer nisam otišao zato što sam morao, već zato što sam ja tako odlučio. Uvijek poštujem odluku i kluba i trenera, ali ni u jednom trenutku nisam dobio poziv predsjednika (op.a., u to vrijeme na čelu kluba još je uvijek bio Josep Maria Bartomeu) niti mi je itko rekao 'Ivane, moraš ići'. Za mene je bilo bitno da ja prvo odlučim i kada sam to riješio s ljudima iz Seville, što je za mene u jednu ruku bio povratak kući, jer meni je Sevilla jako puno toga dala, tek sam tada riješio svoj status u Barceloni. Jako poštujem Barcelonu, razumijem i neke njihove poteze, pa i izjave, ali najvažnija je bila moja odluka i sada sam presretan.'
O razgovoru u četiri oka s trenerom Barcelone Koemanom
U Hrvatskoj se pojavila priča kako je trener Ronald Koeman rekao da mu više ne trebate.
'Naravno da sam razgovarao s trenerom Koemanom, ali kad je već sve bilo gotovo. Poštujem ga, želim mu svu sreću svijeta, nemam apsolutno nikakav problem s njime, a sada trenira meni jako drag klub, klub koji će mi uvijek biti u srcu.'
Šest godina bili ste u Barceloninoj svlačionici, imali ste ugled i status, pa sigurno onda znate je li Bruno Petković bio na meti tog kluba, kao što se pričalo prije nekoliko mjeseci, i bi li ovaj vrsni tehničar imao mjesta u njegovu napadu?
'Zbilja ne mogu reći ništa konkretno i je li zbilja bilo moguće da Bruno Petković dođe u Barcelonu, jer o takvim stvarima ipak odlučuju neki drugi ljudi. Međutim ono što mogu reći jest da je Bruno fantastičan igrač i da može napraviti velik iskorak. Odlično je i to što takav igrač može još uvijek igrati u Dinamu, što klubu daje drugačiju dimenziju. Ali uvjeren sam da će njegov sljedeći korak biti jako velik, ali i dobar za budućnost hrvatskog nogometa. A bi li mogao igrati u Barceloni? Kako se priča da Barceloni nedostaje napadača, a sada se ozlijedio i Ansu Fati, tko zna, možda ga i Barcelona dovede. Naravno, šalim se, jer ne znam Barcelonine planove te ponavljam - Petković ima znanje i klasu, ali on sa svojim ljudima mora vidjeti gdje bi mu bilo najbolje. Uvjeren sam da će njegov izbor biti klub na toj razini jer kvalitetu - ima.'
