Iz velikog i opširnog intervjua smo izdvojili dio u kojem najbolji igrač SHNL-a 2017. govori o krizi Dinama i takozvanim senatorima.

'Atmosfera u klubu je očajna. Ne trebaš biti unutra da to vidiš. Igrač sam i bio sam u bezbroj situacija kad nešto u klubu ne valja i onda to pokušavaš sakriti, ali ne ide to tako lako. Možda i možeš od medija neke stvari zamagliti, ali teren je jedina prava slika. Na terenu se jasno vidi nezadovoljstvo igrača Dinama', rekao je Andrijašević pa je dodao:

'Pogledi, geste, mlataranje rukama, udaranje boca uz aut liniju... Netko će možda reći da je to opravdana ljutnja zbog loših rezultata i poraza, ali svatko to razumije nogomet, vidi da je nešto drugo, puno dublje i ozbiljnije u pitanju. Nešto očito ne štima u klubu. Nevjerojatno mi je da je Dinamo, kakav god da je, da je ove sezone promijenio četiri trenera. Nevjerojatno mi je da ekipa, koja je bila na milimetar od prolaska u nokaut fazu Lige prvaka, ove sezone u domaćem prvenstvu ima čak devet poraza. Kvalitete sigurno ima, jer ti momci nisu zaboravili igrati, ali nešto nije u redu.

E sad, je li u pitanju trener, igrači, atmosfera, strah od navijača ili u svlačionici postoji neka crna ovca koju treba odstraniti, No, da sad tu treba napraviti neki značajan remont, ne bih se složio. Dinamo treba autoritet u ekipi, glupo mi je reći da igračima treba preodgoja, ali evidentno je da treba neka šok terapija da ta kvaliteta, koji postoji, izađe prema vani. Ne treba biti mudrac da shvatiš da je igračima samopouzdanje dotaknulo samo dno i to se pod hitno mora promijeniti. Nema ni govora da je momčad pala pod pritiskom. Kakav pritisak?

Pa pričamo o ekipi koja 20 godina osvaja prvenstva. Pričamo o momčadi koja je i lani bila pred kraj prvenstva i nezavidnoj situaciji, pa je do kraja pokazala moć. A više-manje, sve su to isti igrači, koji znaju igrati u takvim okolnostima. T u ima puno igrača koji imaju po nekoliko titula i zato mi je čudno kad vidim kako izgledaju i kako se ponašaju.

Posljednjih dana često možemo čuti i pročitati kako je možda i glavni problem ponašanje takozvanih senatora svlačionice - Petkovića, Mišića, Ademija i Ristovskog. Što vi kažete na to?

Ne znam što bih rekao na to. Možda je glupo upirati prstom u bilo koga, posebice na na momke koji su posljednjih godina na svojim leđima puno toga iznijeli. Pogotovo Petković. Ne znam što se događa u klubu, nisam unutra i nezahvalno je kriviti za nered bilo koga, a posebice ne igrače koji su više puta donijeli sreću navijačima i bili najbolji kad je bilo najpotrebnije.