Članovi communityja na portalu Tribina.hr izuzetno su kritično komentirali sinoćnji Dinamov nastup protiv luksemburške Fole – evo što zamjeraju modrima.

 'Tužno je gledati klub koji nema igrače za prekide kada im se 90 posto utakmica svodi na razbijanje tuđeg bunkera ili na kontranapade, jer kombinatorika (uz kontrolirani rizik) koju Jurčić zagovara je prespora, neefikasna i prije svega - jeftina. Ozbiljan europski klub ovakve utakmice mora sigurno i rutinski rješavati. Dinamo nije pokazao nikakvu sigurnost niti optimizam', piše clymenus.

I drugi su utakmicu komentirali u sličnom, vrlo kritičnom tonu. 'Nakon utakmice u Luksemburgu teško je tko mogao očekivati da će Dinamo moći ponoviti onako loše odigrano prvo poluvrijeme. Ovaj put, ne da ga nije ponovio... Uspio ga je nadmašiti!', kaže mrcina 2102, a MarkanK dodaje: 'Dinamo je odigrao katastrofalnu utakmicu i nema opravdanja u tome igra 'druga momčad' ili slično jer je tek početak prvenstva i sezone treba ovakve utakmice koristiti za uigravanje inače neuigrane momčadi, pogotovo što Dinamo ima mnogo novih igrača, a susavt Krune Jurčića izgleda raštiman. Ovakvom igrom teško da će ući u Ligu prvaka.'

Osim pristupa trenera Jurčića, najviše je kritika pobrao mladi Alen Halilović, kojeg članovi communityja prozivaju zbog sebičnosti i neuspješnih pokušaja soliranja, dok su po pozitivnom istaknuti jedino Josip Šimunić, Domagoj Antolić i donekle Ivo Pinto. No tribinaši su najviše ogorčeni jer smatraju da je Dinamo nonšalantnim pristupom propustio priliku da nagradi navijače koji su se konačno počeli vraćati u Maksimir.

'Igrajte za grb na dresu, a ne za Mamićevu kesu!' poručuje baiso. '5:0 iz prvog susreta nije opravdanje za ovu sramotu, s obzirom na velik broj navijača.' Slično razmišlja i maksy: 'Publika koja se skupila i pokušala stvoriti atmosferu zaslužila je vidjeti agresivniji Dinamo, bez obzira na broj zgoditaka. Sve u svemu, utakmica čisto da se odradi na veliku žalost publike koja je zaslužila uživati u nogometu.'

Najviše se ovim aspektom pozabavio aksma. 'Gledati momčad Krune Jurčića kako beskrajnim dodavanjima u širinu – bez prave igre, sa sporim protokom lopte – čeka da se poluprofesionalna momčad iz Luksemburga izmori kako bi se uputio prvi udarac u okvir gola nije nešto što je desetak tisuća ljudi na tribinama došlo vidjeti. Možemo sada ponavljati priče o kontroliranoj utakmici, o velikoj prednosti iz prvog susreta, o igri minimalnog rizika, ali tako se ne dobiva rat za povratak navijača. Žalosno je što u Maksimirskoj 128 nisu prepoznali. Šteta što se utakmica protiv poluamatera, pred rijetko kad punijim Maksimirom, nije iskoristila kao iskra koja bi zapalila Zagreb. Riskantnijom igrom, koja bi sama po sebi izrodila atrakciju, Dinamo nije ima ništa za izgubiti, a mogao je nagraditi ljude koji su došli gledati nogomet.'