'Čekao sam godinu dana i ona tri dana u Newportu donose taj osjećaj da shvatiš koliko to znači, koliko je to veliko. Taj muzej, povijest tenisa, ta imena... Vidiš svoje stvari i pitaš se što radiš tu, shvatiš da si i ti dio povijesti. U glavi se ništa nije promijenilo, došao sam na kraj puta od 42 godine koji je započeo u Splitu, a završio u Newportu', rekao je na početku Goran Ivanišević.

U Međunarodnoj teniskoj kući slavnih najviše ga se dojmila povijest tenisa i upoznavanje s velikanima koji su ga primili u svoje društvo...

'Svi ti ljudi... Po prvi put sam upoznao sedam članova 'Original Ninea', devet žena koje su promijenile svijet tenisa. Prime te kao da si jedan od njih, član si elitnog društva. No, svi smo tenisači koji smo prolazili kroz iste stvari i na kraju vidiš da si s tenisom napravio nešto u životu, da si nešto dao. Ja sam dosta kritičan prema sebi, ali sam po prvi put nakon toliko godina bio ponosan na sebe', otkrio je Goran koji se osvrnuo i na svoju prebogatu karijeru. Neki će reći da je na terenu bio lud, a on je sam izdvojio jedan takav trenutak:

'Napravio sam puno gluposti ili čudnih stvari. Ima različitih imena za moja zbivanja na i izvan terena. Neki dan sam se sjetio četvrtfinala Hamburga... Bilo mi je dosadno prije meča pa sam išao izblajhati bradu. Stavila mi je kremu na bradu i ja sam to udisao četrdesetak minuta, pa mi je na meču pao tlak, iznijeli su me s terena', prisjetio se popularni Zec i zaključio:

'Bilo je interesantno u karijeri, to sam bio ja. Nešto bi mi u sekundi palo na pamet i izgledalo je još bolje i luđe. Karijera je bila zanimljiva, iako nisam ponosan na neke stvari.'

Goranov igrački put je gotov, ali onaj trenerski ide dalje. Za sada ide u više nego dobrom smjeru jer je Ivanišević u timu Novaka Đokovića...

'Ispast će da ću biti bolji trener nego što sam bio igrač. Ovo je kraj mog osobnog puta kao tenisača, trener je druga stvar i nisam ni blizu onoga što želim postići kao trener u životu. Ima tu još stresa, radosti i žalosti za mene. No, zatvoreno je jedno poglavlje', razmišlja Ivanišević koji bi u Kuću slavnih - ako se iskaže - mogao po drugi put biti primljen i kao trener:

'Ne razmišljam o tome. Možda mi je to put, ali se ne mogu požaliti. Ljudi su sumnjali da Goran može biti trener, ali to je krivo gledanje. Ja sam uvijek imao žicu za to, upijao sam od najboljih, ali se vremena mijenjaju i ja se mijenjam. Stresno je, nije lako, ali uživam u tome i volim biti na terenu. Bit će još dobrih stvari, a mnogo dobrih sam i napravio.'

Osvrnuo se Goran Ivanišević i na ovogodišnji turnir u Umagu gdje je izdvojio nekoliko zanimljivih igrača.

'Umag uvijek ima svoju dobru priču, uvijek osvoji netko novi ili netko dobar. Umag je dao mnogo vrhunskih igrača, ove godine treba gledati Španjolca Alcaraza. On je budućnost tenisa, može postati nešto najbolje nakon Nadala što je Španjolska dala. Također Filip Krajinović, nažalost je Serdarušić izgubio od najboljeg igrača, ali mi se sviđa i brzo će ispod 100. Od Runea sam očekivao više, ali opet će se u Umagu stvoriti dobra priča, bez obzira na to tko bio u finalu', analizirao je Ivanišević, a onda se 'prebacio' na tenisku turnir na Olimpijskim igrama u Tokiju. Puno je tenisača odustalo, pa se njegovom 'štićeniku' Novaku Đokoviću otvara put prema zlatu:

'Zbog tih svih restrikcija se ljudima ne da stajati zatvoreni i testirati svaki dan. Nema publike i drugih sportaša, ne smiješ se družiti sam sa sobom. Bit će vruće, razumijem ljude kojima se ne da prolaziti kroz to. Ako gledamo Novakovu formu, glupo je reći da nema konkurenciju jer igra se na dva seta. To je drugi sport, ima dobrih igrača i servera, teren je brz. To je njegova velika želja, nekad čovjek i izgori u želji. Neće mu biti lako, neće mu nitko predati zlato, ali je favorit i motiviran je i želim da osvoji medalju.'

No, i hrvatski će tenis imati jake predstavnike u Tokiju, Mektić i Pavić su najbolji svjetski par...

'Mi imamo najviše šanse u parovima. Uz Mektića i Pavića su tu i Čilić i Dodig', napominje Goran Ivanišević i nastavlja:

'Dodig je vrhunski igrač parova, ako Čilić odigra svoje imamo i dvije šanse za medalju. Za Čilića se nikad ne zna, nekad igra dobro, nekad nestane. Nadam se da će naći balans i formu da napravi nešto. Drukčije je razmišljanje, tu igraš i za svoju zemlju, ne samo za sebe. Nadam se da će i Donna Vekić igrati dobro i da ima šanse. To je turnir na kojem se sve može dogoditi. Velika je razlika između tenisa na dva seta i tri seta.'

Za kraj je Goran Ivanišević spomenuo i Ivana Ljubičića koji je na Lošinju otvorio svoju tenisku akademiju...

'To je super stvar, da se otvaraju akademije u Hrvatskoj. Ja se nadam da planiraju aerodrom na Lošinju jer nije lako doći. No, s Ivanovim imenom, znanjem i poznanstvima to može super funkcionirati. Svaka akademija je dobrodošla i zbilja mi je drago zbog njega, želim da to ide dobro', zaključio je Ivanišević.