Iako se profesionalnim tenisom ne bavi već jako dugo Goran Ivanišević je uvijek zanimljiv sugovornik. Naravno, u razgovoru s njim uvijek je neizbježno pitanje o osvajanju Wimbledona 2001. godine gdje je stigao s pozivnicom kao 125. igrač svijeta. U povijesnom finalu, koje je zbog lošeg vremena prebačeno na ponedjeljak, nadigrao je Australca Patricka Raftera.

'Znate, moj život ne bi bio isti da nisam osvojio Wimbledon. Netko mi je jednom kazao kako je u sportu najvažnija igra, ali to nije istina. Sjeća li se itko gubitnika u finalu? Do tog ponedjeljka u Wimbledonu bio sam samo drugi, imao sam tri srebrna tanjura. Ni ja se ne sjećam tih prokletih izgubljenih finala, a igrao sam u njima', rekao je 46-godišnji Ivanišević dodavši:

'Od moje pobjede u Wimbledonu prošlo je 16 godina, ali me ljudi i danas zaustavljaju na ulici i prisjećaju se tog 16. gema petog seta. Bolovi u ramenu bili su nepodnošljivi. Rame me toliko jako boljelo da nakon mečeva doslovno nisam mogao podići ruku. I nakon operacije 2002. godine stanje se nije mnogo popravilo jer sam i dalje osjećao bolove. Na koncu sam odlučio prekinuti profesionalnu karijeru, a imao sam 32 godine. Osjećao sam se izgubljeno, nisam znao što bih drugo u životu radio. Nestalo je stresa i svega onoga što me pratilo tijekom karijere. Srećom, 2003. mi se rodila kći i to me je spasilo', iskreno je rekao Ivanišević.

Posebna tema razgovora bio je tadašnji svjetski broj jedan Pete Sampras protiv kojeg je Ivanišević u karijeri igrao 18 puta (poražen je 12 puta) uz dodatak kako je dva poraza upisao u finalu Wimbledona, a jedan u polufinalu.

'Sampras mi je uništio život, ali volim ga. On je veliki prvak i dobar momak. Istina, izgubio sam puno polufinala i finala protiv njega. Mrzim ga, ali iz sportske perspektive. Njegov borbeni duh i psihička snaga bili su ključni za njegov uspjeh', završio je Ivanišević.