Vučevićev odlazak označio je 32. promjenu Hajdukova trenera otkad se igra HNL. Lako će čelnici Majstora s mora alibi pronaći u našem prevrtljivom podneblju i turbulentnim godinama, ali ovaj podatak dokazuje da je Hajduk, ne treba suviše komplicirati, bio loše vođen od raznih uprava. Trenerska imena vrte se ukrug, a s njima i priče o gradnji hajdučke igre i lovu na naslove. Već dugo to su obične tlapnje bez naznaka uspjeha.

Zadnji trener koji je preživio sezonu bio je Zoran Vulić prije osam godina. Nema kontinuiteta trenerskog rada, i pošten rezultat tada može doći samo slučajno.

Ante Miše je u svom prvom mandatu odradio solidan posao i treba mu zaželjeti sreću u nakani da ispravi nagnuti bijeli brod, ali Hajduk će za velike pomake morati početi povlačiti i velike poteze.

Najlakše im je učiti od najbližeg ekvivalenta. U Zagrebu cvjetaju ruže jer je Dinamo kvalitetan kadar stavio pod vodstvo prekaljenog Halilhodžića i obranu pojačao rutiniranim Tonelom. To košta, ali i donosi rezultate, bez sumnje.

Postoji i drugi, jeftiniji, način ali… Naravno, riječ je o uzgoju vlastitog kadra i razvoja metodom održivog napretka. U 'tićima' ima vrlo zanimljivih igrača koji mogu biti budućnost kluba, no neće preko noći stasati u gladijatore koji mogu nauditi neprikosnovenom Dinamu. Takav koncept trajao bi godinu, vjerojatno dvije, a možda i više i golemo je pitanje može li specifična dalmatinska klima progutati koncept prema kojem najveći rival u bliskoj budućnosti neće biti pod realnom opasnošću.

Mogu li klupski čelnici izaći pred kamere i navijačima otvoreno reći: 'Ovu sezonu ćemo pregrmjeti, ali u 2012/13. idemo punim jedrima.'

Nakon što je Hajduku utekao Križanac ukazala se varijanta Šimunić i to Poljud ne smije propustiti. Dok se čeka buđenje Anasa i sljedeća faza razvoja ubojitog Vukušića trebaju se sanirati najbolnije točke u sastavu te oko Trebotića, Ljubičića i ostalih stvoriti probavljivu slagalicu koja će Hajduk vratiti na nogometnu kartu.

Vrijeme je za petogodišnji plan i njegovu provedbu.