Nogometni klub Hajduk financijski se konsolidirao, a gdje se vrti lova, tu su i sumnjivi tipovi. Zato se u i oko kluba dešavaju ružne scene, na menadžere se puca vatrenim oružjem, padaju optužbe i prijetnje, treneri dobivaju bejzbolskim palicama po glavi ili naprasno odlaze bez objašnjenja. Hajduk se sve više spominje u kontekstu s mafijom. Iako u klubu demantiraju bilo kakvu povezanost s podzemljem, ljudi im više ne vjeruju i nije ništa čudno što na ulici sve više ima priča poput one da kada dolazi novi trener on prvo upoznaje menadžere poput Sinovčića ili Šoše, a ne predsjednika kluba ili igrače. Da ne bi poslije bilo zabune.

I to je najveći problem Hajduka, jer se ne zna tko je stvarni gazda. Grad, gradonačelnik Željko Kerum, dioničar Jako Andabak, nogometni menadžeri ili netko drugi. Svi oni žele biti 'broj 1', povlačiti konce i imati najjači glas, ali fotelja je samo jedna. I dok traju borbe na 'dvoru' navijači pate, a najveći rival Dinamo sa samo jednim pravim gazdom mirno plovi prema naslovu.

U drugom splitskom i hrvatskom ponosu KK Splitu sasvim je drukčija priča. Tu nema pucnjave, prijetnji i batina, ime kluba ne osvanjuje na stranicama crne kronike, ali njegova je budućnost sumornija. KK Split postao je ružno pače najsportskijeg grada u Hrvatskoj. Grad je okrenuo leđa, sponzori se prave ludi, a odštete za prodane igrače ne dolaze. Tu više nema sumnjivih tipova, no to u današnje vrijeme izgleda i nije dobra vijest, jer ako nema njih, tada je jasno da tu nema ni love.