'Navika je druga priroda čovjeka', govorio je Tomislav Ivić kad je objašnjavao prednosti presinga na loptu. 'Potrebno je promijeniti mentalitet tima. Stalnim ponavljanjem treba stvarati navike, posebno mentalne, a manje fizičke i tehničke.'

Šjor Ivić sigurno bi bio zadovoljan da je sinoć mogao vidjeti Hajdukovu igru. Ako je netko sumnjao, sada postaje sve jasnije što je prošle sezone s ovim mladićima radio Mišo Krstičević, a sada to nadodrađuje Igor Tudor. Po preuzimanju momčadi, trener je ispalio da namjerava igrati 'kao Borussia Dortmund i Bayern', a sad postaje jasno i da to nije rekao tek tako.Hajdukovci igraju kao navijeni – napadaju loptu praktično po cijelom terenu i zajedničkim snagama, svi odjednom; kreću se u kompaktnim linijama i u trenutku prelaze u vrlo plitku formaciju.

Pri tome igraju presing na loptu kao da im je to doista prešlo u prirodu. Hajduk napada silnom žestinom pri 0-0, pri 0-2, pri 1-5, svejedno! Lomi, melje tempom koji suparnik ne može izdržati; Zadar je sinoć uspio parirati tek tridesetak minuta, a ostatak su utakmice njegovi igrači disali na škrge, udarali hajdukovce i postavljali im se u blok: uhvatiti ih nisu mogli.

Bijeli su stali na loptu možda na dvije minute tijekom cijele utakmice, a i to zato jer su Zadrani (koji su u međuvremenu ostali s desetoricom) tražili priliku za predah i nisu im je ni pokušavali uzeti. A onda, kad je lopta nekako ipak promijenila posjed, Splićani su opet sinkronizirano poletjeli terenom i zalijetali se i na ono što nisu mogli stići – Kouassi je umalo ostao bez svijesti kad se zabio u pomoćnog suca, a utakmica je odavno bila riješena...

Naravno, u Hajdukovoj igri postoji još sijaset nedostataka – od neiskustva i realnog manjka kvalitete u ovoj golobradoj momčadi, preko čestog gubljenja u tranziciji pa do dojma da svaki suparnički dolazak u zonu tridesetak metara od gola već predstavlja ozbiljnu frku. No Igor Tudor je toga svjestan i zato postavlja ovako visoki presing – time želi, kad god je moguće, sasjeći tu frku i prije nego što je počela, ali tako i skraćuje vrijeme potrebno za izgradnju vlastitih protunapada. Kad loptu oduzmu bliže suparničkom golu, brže i jednostavnije će do njega doći – to je osnovna logika i zato se ovakvom igrom može itekako nauditi i puno jačem suparniku. Tomislav Ivić je, uostalom, o presingu na loptu govorio kao o načinu igre kojim se može pobijediti bolji od sebe.

Ovo je ipak bio samo Zadar, iako Hajduku nikad u Zadru nije bio lako. Teško je očekivati da će dulje vrijeme u prvenstvu uopće moći držati korak s Dinamom, a u Europi će puno ovisiti o ždrijebu. No u jednoj ili dvije utakmice ovako neustrašiva i fanatično borbena momčad može napasti i pobijediti gotovo bilo kojeg suparnika. Već u Maksimiru je pokazala da se nikoga neće bojati – a to je i jedino što navijači od nje očekuju.

Čudesno je bilo za vidjeti kako je mladi Hajduk sinoć ušao u ritam Torcide: dok god ona navija, momčad ima pritiskati i napadati loptu. A Torcida ne prestaje, ni na trenutak.