Tijekom igračke karijere Ivica Osim bio je poznat po nadimku 'Strauss s Grbavice' zbog svoje iznimne tehnike kojom je dirigirao igrom sarajevskog Željezničara u kojemu je proveo najveći dio karijere. Za Željezničar je igrao od 1959. do 1970. godine te je 1967. godine proglašen za najboljeg igrača Jugoslavije. Potom je otišao u Francusku i igrao za Strasbourg, Sedan i Valenciennes.

Trenerskim poslom počeo se baviti 1978. godine te je do 1986. godine bio na klupi svog matičnog Željezničara s kojim je 1985. stigao i do polufinala Kupa UEFA.

Naravno, kroz njegove su ruke prošle brojne nogometne veličine, a između ostalih Haris Škoro, danas 59-godišnjak koji živi u Švicarskoj i sa suprugom vodi privatnu tvrtku.

'Baš sam se rastužio kada sam čuo da je preminuo Ivica Osim. Jer naše su se karijere dugo ispreplitale. Naime upravo je Osim inzistirao na tome da se iz Bosne Visoko preselim u Željezničar. Htjeli su me i neki drugi klubovi, no Ivica je bio uporan, što me impresioniralo, jer znao sam kakvu je on imao karijeru. Naravno, i cijela ta priča oko Željezničara, odnosno slaganja jake momčadi, utjecala je na moju odluku. I nisam pogriješio, jer Osim je bio vrhunski trener, koji je odveo klub do polufinala Kupa Uefe, u kojem smo nespretno ispali, iako smo u uzvratu u Sarajevu protiv Videotona vodili 2:0. Bili smo prava nogometna senzacija, a još bismo veća bili da smo ušli u finale protiv Reala. Znam da se o toj utakmici pisalo danima prije, a kada smo ispali, svi smo bili strašno tužni. Ne samo igrači, nego prostor cijele bivše države, jer valjda smo svima bili simpatični. Dakle on mi je bio trener tih godina u Želji, ali i poslije kao izbornik bivše Jugoslavije', prisjetio se i u jednom dahu ispričao za tportal Haris Škoro.

Kada pričaju o Osimu kao igraču, svi spominju nevjerojatnu tehniku. A kakav je bio kao trener?

'Isto takav, pun vica, šarma, maksimalno posvećen nogometu. Jako je detaljno analizirao suparnika, išao do najsitnijih detalja, nogomet mu je bio sve. Samo je o njemu pričao. No bio je i jako dobar, zanimljiv, duhovit. I što je najvažnije, znao je s igračima. A igre koju su njegove momčadi prezentirale bile su lijepe za oko i privlačile su gledatelje. Strog? Ni govora. Ali nitko nije ni zloupotrebljavao tu njegovu mirnoću. A koliko je bio dobar, potvrđuje da je svugdje imao zapažene rezultate, od malenog Sturma iz Graza, s kojim je osvajao naslove prvaka, ali i igrao Ligu prvaka, pa do Japana, u kojem je postao i izbornik. Njegovu klasu najbolje potvrđuje interes Reala, koji ga je želio za trenera, dok je vodio Sturm.'

Dok je bio izbornik Jugoslavije, ali i trener Partizana, započela je velikosrpska agresija, a i Sarajevo je bilo meta. Iako je živio na relaciji Sarajevo - Beograd, za njega nije bilo dileme.

'Da, on je zbilja bio čovjek velikog srca, katolik, Hrvat, ali osjećao se kao Jugoslaven. Ne mislim da je pričao o 'bratstvu i jedinstvu', već njemu nije bilo važno tko je tko. Pravi, kako bi to rekli - Sarajlija. I zato se njegova odluka o povlačenju s klupe Jugoslavije, dok je boravio u Beogradu, a Sarajevo trpjelo strašna razaranja, činila jedinom logičnom.'

>> Haris Škoro oduševljavao je u dresu Željezničara, pa je bilo pravo čudo kada je stigao u Dinamo; otkrio nam je pozadinu tog transfera, dotakao se Zdravka Mamića te hrvatskih nogometaša koje posebno cijeni

U ljeto 1982. godine, kada se u Zagrebu još slavilo nakon Dinamovog osvojenog naslova iščekivanog 24 godine, u kojem je ključna bila pobjeda 2:0 protiv Željezničara, vi ste se preselili na Grbavicu. Sjećate li se tih dana?

'Kako ne? Sjećam se tih Dinamovih uspjeha, a koje je potaknuo još jedan naš Bosanac, Ćiro Blažević. Nekako je tim Dinamovim naslovom i kod mene proradila emocija prema Dinamu, u koji sam kasnije i prešao, baš na nagovor Ćire Blaževića.'

U proljeće '82. bili ste još u Visokom, ali najesen ste zaigrali protiv Velimira Zajeca i cijele te generacije.

'Uh, kakav je Zajec bio igrač. I ne samo on, već i Mlinarić i Kranjčar. Ma prava ekipa. Sjećam se kada bi Zeko primio loptu pa krenuo u slalom, bio je nezaustavljiv. Preteča je današnjih modernih veznjaka, jer od obrane je dolazio pred protivnički gol. I sjećam se da sam u dresu Jugoslavije debitirao protiv Luksemburga, kada je i Zeko bio član reprezentacije. Vrhunski igrač, ali još bolji čovjek, kojeg se sjećam i s direktorske funkcije u Dinamu.'

Posljednjih tjedana puno se priča o još jednom treneru iz Bosne i Hercegovine, Vahidu Halilhodžiću. Hoće li ga ili neće Marokanci maknuti s izborničke funkcije prije SP-a?

'Poznajemo se, čak smo i igrali neke revijalne utakmice zajedno. Bio je veliki igrač, baš kao što je i sada takav trener. Jedan od najboljih s područja bivše Jugoslavije. Ali što se njegova angažmana tiče, ja tu ne mogu ništa pametno reći, jer ne znam. No mogu samo konstatirati da bi bili glupi kada bi to napravili. Znamo svi da je Vaha izniman trener, čvrstog karaktera i da kod njega nema 'labavo'. Ako je izgurao kvalifikacije bez tih svojih, na papiru najvećih zvijezda i odveo reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo, znači da se može igrati i bez njih. Vaha gdje god je radio ostavio je dubok trag, i u Dinamu, što potvrđuje njegovo znanje', završio je Škoro.