Dojam je da se uoči kvalifikacijskog ogleda s Makedonijom kod nas više raspravlja o Sammiru i drugih tekućim problemima hrvatskog nogometa nego o samoj utakmici. A u Skoplju nas čeka izrazito neprijateljska atmosfera na prepunom stadionu Filip II Makedonski i nabrijana momčad koja je u dosadašnja dva susreta kvalifikacija za SP ne samo dokazala svoju ozbiljnost, nego je u oba slučaja i nadigrala svoje suparnike.

Nemojmo si lagati: u Zagrebu smo se doista provukli protiv Makedonije, koja je imala izrazitije šanse i više udaraca na gol. Ne bi bilo nepravedno ni da je rezultat bio obrnut. Protiv Belgije je Hrvatska tek bila podređena momčad i bod iz toga susreta veliki je rezultat. Po svemu dosad viđenom, itekako bismo trebali strepjeti od ishoda utakmice u Skoplju. No postoji li nešto na čemu možemo temeljiti svoj optimizam?

Prvo stvar koja upada u oči, a koju je istaknuo i izbornik Štimac, sigurno je bolje stanje i(li) forma nekolicine naših važnih igrača u odnosu na utakmicu kojom smo otvorili kvalifikacijski ciklus. Luka Modrić sada je potpuno spreman i sposoban pokazati se u svom najboljem izdanju; Mandžukić i Jelavić gotovo redovito zabijaju; vratili su se Lovren i Badelj; formu su stabilizirali Rakitić, Ćorluka i Strinić; Šimunić igra kao u najboljim danima, a čini se da se nakon duge krize diže i Srna. Nijedan od ostalih članova momčadi nije u lošijoj klupskoj formi nego što je bio u rujnu, osim možda Domagoja Vide.

Sve to daje razloga za nadu da će Hrvatska napokon proigrati i barem na račun ogromne prednosti u individualnoj kvaliteti obaviti posao u Skoplju – a to isključivo znači donijeti kući tri boda. Međutim, za pobjedu na vrućem terenu, protiv ipak prilično ozbiljne momčadi, vjerojatno neće biti dovoljna samo individualna kvaliteta. Štimčevi izabranici morat će zaigrati kao momčad.

Teško je predvidjeti kakav će sastav izbornik poslati na teren. U tri utakmice pod njegovim ravnanjem isprobane su tri različite formacije, nikad s osobitim uspjehom – od gordih najava da ćemo gledati 'jednu drugačiju Hrvatsku' na kraju se došlo do potpuno istih pozicija na kojima je bio i Bilić, samo u lošijoj izvedbi. Dojam je da su igrači utakmicu s Belgijom odigrali 'po sjećanju', a Štimac je bio dovoljno pošten da njihovu prezentaciju pripiše radu bivšeg stručnog stožera. 'Hvala im još jednom', rekao je poslije konstatacije da 'tek počinje raditi s ovom ekipom'.

Ako ništa drugo, veseli spoznaja da je izrazito prilagodljivi Štimac shvatio da se stvari ne mogu mijenjati 'preko noći', nego da se promjene moraju događati postupno. S druge strane, spoznali smo i to da naš novi izbornik jako voli iznenaditi i napraviti nešto neočekivano – dokazalo je to nekoliko njegovih taktičkih i kadrovskih izbora. Ovaj put, teško da može biti sustav – Štimac će Makedoniji suprotstaviti 4-2-3-1, eventualno 4-4-2 u nekoj fazi utakmice. I jedno i drugo dobro je poznato našim igračima i može se kvalitetno suprotstaviti očekivanom makedonskom 4-2-3-1.

No formacija je samo jedan, često ne i ključni segment nogometne taktike. Bit će znatno važnije tko će igrati na kojoj poziciji i s kojim uputama te kako će se događati transformacija iz obrane u napad. O tome, kao i o omjeru u kojem će se izbornikove upute podudarati sa stvarnom izvedbom momčadi, možemo samo nagađati.

Ono na što bi se vrijedilo kladiti je da će Sammir zaigrati u Skoplju – možda od prve minute, a možda (i vjerojatnije) u drugom poluvremenu. Nije teško dokučiti zašto je njegov nastup od prvorazrednog značaja za Štimca, niti zašto bi bio sklon pružiti mu prvu priliku na gostovanju, a ne pred domaćom publikom. Izbornik sigurno gori od želje da svima pokaže kako je poziv Brazilcu bio opravdan, a ne samo dio 'paketa' kojim je on ustoličen na svoj današnji posao.

Za Sammira će to biti utakmica života. On će 'poginuti' na terenu da se dokaže. Nemojte uopće sumnjati da će biti motiviran kao nikada prije, jer hrvatska reprezentacija za njega je posljednja šansa da ostvari inozemni transfer za kojim sigurno žudi sa svojih 25 i pol godina, od kojih je posljednjih šest 'izgubio' na Maksimiru, gdje je svojevremeno stigao kao član mladih brazilskih reprezentativnih selekcija. U tih šest godina se, unatoč nesumnjivom talentu i sposobnostima, pretvorio u igrača sumnjive kvalitete i limitirane uloge na terenu – govorimo u kontinentalnim okvirima, jer kad ste posljednji put čuli da se neki europski klub zanima za njega?

Sammir je u Dinamu naviknut na to da se cijela igra vrti oko njega. Unatoč ozbiljnim nedostacima i često kriminalno lošoj igri protiv malo ozbiljnijih suparnika, sigurno je dovoljno inteligentan da svoju veliku priliku shvati ne kao mogućnost za individualno razmetanje, nego za dokazivanje da može dobro odigrati i s neusporedivo kvalitetnijim suigračima nego što ima u Dinamu. Neće to automatski značiti da je dugoročno rješenje za Hrvatsku niti da je bolji od već postojećih rješenja, ali...

Ali može biti prevaga. Nadajmo se da će Modrić, Mandžukić, Perišić i ostali napokon zablistati i donijeti nam željeni trijumf. Realno gledajući, mogućnost da ćemo Skoplje napustiti pognutih glava podjednako je realna – koliko god mi šutjeli o tome. No scenarij po kojem će nas iz 'balkanskog pakla' (pokušavati) spasiti Sammir kudikamo je vjerojatniji nego što misle mnogi koji danas raspravljaju o opravdanosti njegovog pozivanja pod hrvatsku zastavu...