Bochum je na Allianz Areni senzacionalno preokrenuo 0:2 i stigao do važna tri boda u borbi za ostanak u Bundesligi
Jedan od zaslužnih za to bio je hrvatski stoper Jakov Medić koji je zabio golčinu kojom je Bochum prepolovio zaostatak na 1:2. Ispostavilo se da je to bio pogodak koji je pokrenuo preokret. U intervjuu za Sportske novosti podijelio je detalje velike pobjede, ali i problema s kojima se njegov otac bori.
vezane vijesti
'Srušiti Bayern na Allianz Areni na njihov rođendan i zabiti mu gol ostat će mi u sjećanju do kraja karijere. Prije pet godina, kad sam igrao za Nürnberg II, prolazio sam pokraj Allianz Arene i pitao sam se hoću li jednog dana zaigrati na tom stadionu protiv Bayerna. Eto, nakon puno strpljenja, muke i rada prvi put sam imao tu čast i još sam kao stoper zabio gol. Nemam riječi, osjećaj je predivan, sretan sam, ponosan na sebe i cijelu ekipu', podijelio je Medić.
Bayern je vodio 2:0 već u 28. minuti, pritom Gnabry nije zabio s bijele točke nakon prekršaja Medića, a onda je baš Medić u 31. minuti, nakon kornera, nogom zakucao loptu u vrata za 2:1. Jesu li vjerovali da mogu do preokreta?
'Kad gubiš od Bayerna 2:0 na njegovom stadionu misliš da je gotovo. Prošle sezone Bochum je na istom mjestu primio sedam komada, pojedini igrači imali su traumatična sjećanja. Nije bilo lako. Moj pogodak nam je otvorio nade, a pogotovo nakon toga crveni karton Palhinhe u 42. minuti. Dogovorili smo se da moramo zaigrati puno agresivnije jer nemamo što izgubiti'.
Imate li uzora, što vas posebno inspirira i tjera naprijed kad vam je najteže?
- Najveći uzor mi je tata, koji pati od teških bolova kakve rijetko koji čovjek doživi. Jako se muči već godinama, prošao sam to s njim, kad ga vidim s tim bolovima i kako svaki dan ide naprijed, on je za mene najveći uzor. Daje mi motivaciju i snagu da mi ništa ne bude teško jer sam zdrav i Bog mi je dao da radim što najviše volim: igram nogomet. Katolik sam, Bog mi daje snage. Živim sam, pa moram kroz neke stvari prolaziti sam. To me također izgradilo u jaku i čvrstu osobu.
Imate li uzora, što vas posebno inspirira i tjera naprijed kad vam je najteže?
'Najveći uzor mi je tata, koji pati od teških bolova kakve rijetko koji čovjek doživi. Jako se muči već godinama, prošao sam to s njim, kad ga vidim s tim bolovima i kako svaki dan ide naprijed, on je za mene najveći uzor. Daje mi motivaciju i snagu da mi ništa ne bude teško jer sam zdrav i Bog mi je dao da radim što najviše volim: igram nogomet'.
Andro Medić boluje od neuralgije trigeminusa...
- To je bol koja dolazi od moždanog živca, najjača koja postoji kod čovjeka, medicina ne zna koji je uzrok i vjerojatno nikad neće otkriti. Ljudi obično završe na psihijatriji, kažu da su to tisuću puta jači bolovi nego kad te boli zub. Ne možete jesti, piti, ništa... To su sijevajući bolovi po minutu i vraćaju se... Tata je bio na nekoliko operacija, Bog mu daje snage da to trpi. Kad se pojavi zna ga držati tri-četiri mjeseca, pa prestati, te se opet vratiti. Zadnjih nekoliko mjeseci imali smo teško razdoblje jer ponovno je imao bolove, sada mu je bolje', zaključio je.
