Hrvata u Istanbulu nema puno, tek dvjestotinjak, no grlati su pa nerijetko nadglasaju višestruko glasnije suparnike na tribinama. Najvažnije je da dosad niti s njima, a niti sa suparnicima nije bilo ni najmanjih problema
Nakon dugih i predugih 16 godina hrvatski košarkaši ponovno su sudionici Svjetskog prvenstva, no to kao da nije previše impresioniralo ljubitelje košarke, koji su u vrlo malom broju pohodili dosadašnja tri susreta izabranika Joke Vrankovića. Očito su dramatičan pad kvalitete, nered i nerad u hrvatskoj košarci od donedavno prvog ili drugog sporta po popularnosti i po uspjesima u Lijepoj Našoj stvorili sport koji gotovo nikog ne zanima. Osim katkad u Zadru, ostale košarkaške dvorane u Hrvatskoj mahom su prazne.
U Istanbulu se ipak na tribinama okuplja 200-tinjak hrvatskih navijača koji vrlo bučno bodre reprezentaciju. Unatoč dva poraza i tek jednoj pobjedi očito je da je riječ o pravim zaljubljenicima u košarku, jer s navijanjem nisu stali ni u bezizlaznim trenucima protiv Slovenije, a niti tijekom susreta s favoriziranim Amerikancima. U pravilu, kockasta ekipa s tribina dvorane Abdi Ipekci bila je dosad u manjini u odnosu na suparničke navijače, no to ne znači da je uvijek bila i nadglasana. Pjesma i druženje s drugim navijačima, pogotovo je to bio slučaj tijekom susreta sa Slovenijom, glavne su odlike ponašanja hrvatskih kibica. Bravo, ekipa!
