Članove communityja na portalu Tribina.hr pitali smo kako su doživjeli utakmicu i što iz nje mogu zaključiti. Krenula je lavina razočaranja, ogorčenosti, bijesa i, prije svega, strepnje pred nastavak kvalifikacija...

M_Tsigalko piše: 'Iz ove utakmice je bilo moguće iščitati tek bezvoljnost velikog dijela igrača i još jedno apsurdno postavljanje igre izbornika Igora Štimca. Škotska i Švicarska su pokazale da će bez pravog zadnjeg veznog teško ići, odnosno da Hrvatska nema 3 napadača koja su sposobna i uigrana za takvu igru. Sada je to pokazao i Lihtenštajn, a ja svejedno sumnjam da će to Igoru biti dovoljno. Znam da je u pitanju tek prijateljska utakmica, ali ovo je druga u nizu očajnih partija u kojima ozbiljno ima svoje prste izbornik Igor Štimac. Ogorčen nisam, prijateljske jesu za isprobavanje opcija, ali ova opcija je već isprobana i dokazano ostavlja previše prostora i u sredini i na bočnim pozicijama, pa ćemu onda inzistiranje? Zbog toga sam ljut i razočaran, a ne zbog na kraju jedva minimalne pobjede protiv amatera.'

MarkanK kaže da '...igra nema glavu ni rep, sve je stihija i eventualna trenutačna inspiriranost pojedinog igrača koji može riješiti utakmicu. Nažalost, slijede nam užasno teške utakmice, a nisam siguran da imamo dovoljno snage da ih odigramo na nivou i da imamo dovoljno motivacije da ih prebrodimo!'

Više je konkretnih detalja koji su zasmetali komentatore na Tribini – crophantom je, primjerice, izborniku zamjerio nehajni osmjeh nakon utakmice.

'Nakon ove utakmice puno je više loših stvari nego dobrih, a naš se dragi izbornik smije! Što je smiješno, izborniče? To što prije Srbije izgledamo kao ekipa iz nižeg europskog ranga? To što nam u Vašoj formaciji nastaju rupetine u obrani? To što će nam protiv malo jačeg protivnika na bokovima biti žestoki propuh? Pa makar ovo bila sto puta prijateljska, igrali smo protiv amatera, a na trenutke smo mi izgledali potpuno izgubljeno! Sada slijedi Srbija – prije ove utakmice bojao sam se Marakane, ali nakon ovoga susreta potpuno sam obeznađen!'

Mac316 je sarkastičan. 'Ispostavilo se da je ova utakmica bila upravo ono što nam treba. HNS je očito svjestan razine na kojoj igramo i dogovorio je utakmicu u kojoj će dvije podjednake momčadi odmjeravati snage u bespoštednoj borbi na život i smrt, borbi u kojoj jedna lopta odlučuje, a svaka greška se kažnjava. I evo dobre vijesti... U takvoj borbi, MI smo pobijedili. HRVATSKA! U napetoj borbi živaca mentalno smo nadjačali Lihtenštajn i isčupali pobjedu kao zamah za Beograd. Nema sumnje da će i u Beogradu biti utakmica jednako zahtjevna na psihološkom planu i sad smo si dokazali da takve neizvjesne utakmice možemo riješiti u svoju korist. Sve čemu se treba nadati je da Srbija neće biti na višem nivou od Lihtenštajna pa da imamo pravu, neizvjesnu partiju sa starim rivalima, priče kakve samo nogomet može pisati.'

Najkraći zaključak nudi psellus, koji naglašava da razlog za brigu nije predstava u jučerašnjoj utakmici, nego ono što već dugo gledamo od Štimčeve momčadi. 'Što možemo iz ove utakmice zaključiti o stanju reprezentacije? Ništa. Treba li biti katastrofičar? Ne. Je li igra jučer na išta ličila? Nije. Mislim li da ipak ima razloga za zabrinutost? Da, jer je igra već neko vrijeme, i kad se uzmu u obzir sve olakotne okolnosti, loša. A jučerašnja je utakmica potpuno nebitna i radi nje same se nitko ne treba uzbuđivati.'