Premda je odradila dva sata treninga na suncem zagrijanom terenu teniskog centra Šalata, osmijeh s lica nije silazio. Razlog nije teško dokučiti, jer 16-godišnja Petra Marčinko prema tenisu gaji posebnu ljubav, dok joj razum kaže da samo žestokim treningom može do cilja.

No iako još nije punoljetna, imponira njezina odlučnost. Prolazeći pokraj drugih terena, šalila se s poznanicima, brzo im je ukazivala na detalje koje trebaju doraditi, ali opet ostala ležerna, u skladu s godinama.

Govori engleski, uči njemački i latinski, a želi svladati još španjolski i talijanski jezik

A one kažu da je još uvijek - školarka.

'Jesam, da, idem u drugi razred Privatne sportske i jezične gimnazije Franjo Bučar, učim jezike, govorim engleski, a mislim čak da mogu reći i jako dobro. Zatim njemački i latinski. Sljedeće školske godine počet ću učiti španjolski, a potom bih htjela svladati i talijanski', pomalo skromno priznala je Petra.

Ipak, osim stranih jezika, posebna vam je strast matematika.

Da, ne znam zašto i kako, ali matematika mi baš leži. Volim takve predmete u kojima se logički mogu rješavati zadaci.

S obzirom na putovanja i nastupe na brojnim turnirima, je li lako uskladiti sve školske obveze?

Nije, ali mi profesori jako izlaze ususret. Naravno, ja se trudim pohvatati svu nastavu. Bilo mi je odlično kada je bila online, pa sam mogla u bilo kojem dijelu svijeta spojiti se na Teamse i pratiti je. Sada je malo zafrknutije, ali pratim je. I polažem ispite.

Sa 16 godina obišli ste pola zemaljske kugle. Koji je dio svijeta ostavio poseban dojam na vas?

Da, vidjela sam jako puno toga. I sretna sam što mi se to dogodilo. Nekakvo najviše volim ići u toplije krajeve, posebno draga mi je Južna Amerika, a kada bih morala izdvojiti neki grad, onda je to Miami.

Na putovanjima umjesto zabavnih parkova voli obilaziti znamenitosti

Stignete li i obići te gradove ili možda posjetiti kakav zabavni park ili ZOO?

Prije turnira, odnosno nastupa, ne trošim energiju na zabavu i šetnje. No ako ranije ispadnem s turnira, pa imam koji dan do leta, onda svakako idem u razgledavanje. S time da ne hodam po zabavnim parkovima, već obilazim znamenitosti. To me jako privlači.

U godinama ste u kojima se vaše vršnjakinje, naravno i vršnjaci, traže u izlascima. Kako vama pada to što ste isključivo u sportu?

Da, malo mi sve to fali. No to je žrtva koju sam spremna podnijeti. I draže mi je u subotu trenirati do 19 sati nego izaći. Toliko volim tenis, a onda mi je i bitno da pobjeđujem.

A kome se pohvalite ako imate kakvu simpatiju, recimo kakvog dečka s Toura?

Imam jednu prijateljicu s kojom sam si baš dobra, ali je problem u tome što ne uspijevamo uvijek uskladiti turnire. I trebaš imati nekog takvog s kime možeš podijeliti sve. Možda u Zagrebu nemam toliko društva, jer nemam toliko vremena, ali na turnirima se čak i dosta družimo.

Dakle postoji i prijateljstvo među curama koje su u tenisu? Niste si samo ljute konkurentice?

Zasad je to još uvijek ležerno, dosta se družimo, dopisujemo, komuniciramo... No drugačija je priča na WTA Touru, gdje je više napetosti. Tamo su cure veće profesionalke, gledaju isključivo same sebe.

Kako ste uopće ušli u teniske vode?

Tata me odveo na tenis kada sam imala šest godina. I praktički nisam ni probala ništa drugo. Odmah mi se dopalo, bilo mi je sve to zabavno, s reketom, s lopticama.

Kao da je u zvijezdama zapisano da će tenis biti vaš izbor?

Ha, ha.. Tko zna, možda je i to bio znak. Naime rođena sam onog dana kada je Hrvatska osvojila prvi Davis Cup. A kada su osvojili drugi Davis Cup, ja sam osvojila svoj prvi međunarodni trofej.

Talent je bio odmah uočljiv ili je to išlo korak po korak?

Pa, iskreno ne znam. Na početku je to bilo samo treniranje, ali oko desete godine počeli su mi govoriti da sam talentirana i da dobro teniski razmišljam. Naravno, nisam bila jedina kojoj su to rekli, ali mi smo nakon toga ostali 'unutra', uporni.

'Volim otići kod bake i djeda u Split, ali...'

U vašoj dobi djeca se obično vesele ljetnim praznicima, odlasku na more. Vi ste rano ostali uskraćeni za to.

Pa do otprilike desete godine bila sam dugo na moru, cijeli mjesec. Volim otići kod bake i djeda, imaju kuću u Splitu. Istina, sada su u mirovini, pa su se preselili u Zagvozd, a kako je to blizu Makarske, često odemo i tamo na kupanje. Odemo i na Korčulu, na kojoj mama i tata imaju kuću. Naravno, sada, kada sam se maksimalno posvetila tenisu, odem na more puno kraće. Na moju žalost, zadnjih dvije godine nisam bila dolje jer je raspored bio jako zgusnut.

A kako ćete ovog ljeta?

Sada ću odraditi još dva turnira i onda planiramo - tjedan dana na odmor.

Čak tjedan dana?

Ha, ha... A da. Nažalost, odmah mi kreću pripreme za nastavak sezone, pa i za novu školsku godinu.

Kako je sa sportskim uzorima? Divite li se nekoj od tenisačica?

Meni je najveći sportski uzor Dražen Petrović. Naravno, nisam se ni rodila dok je on igrao, ali mi je tata (op.a., Vjeko, bio je košarkaš u KK-u Novi Zagreb) jako puno pričao o njemu i njegovoj upornosti. I kako se znao rano dizati da bi otišao vježbati u dvoranu. Kupio mi je tata i knjigu o Draženu te je tako sve krenulo, gledala sam dosta dokumentaraca i utakmica. Pokušavam biti takva radnica, to mi je cilj.

A kako to da nemate teniske uzore?

Iskreno, tenis čak niti ne gledam previše. Puno treniram, puno sam na turnirima, pa mi gledanje tenisa, ajmo reći, nije previše zabavno.

'Mogu igrati sa seniorkama, ali trebam poraditi na izdržljivosti'

Juniorsku ste konkurenciju pregazili, a i među seniorkama ste sve uspješniji. Imate čak i osvojen ITF turnir dok ste u Maroku upisali pobjede u WTA svijetu.

Mislim da sam već dosegla razinu da mogu igrati i sa seniorkama. One imaju više iskustva i fizički su jače, zato je to i malo drugačiji tenis za mene. Ali vjerujem, čim se i ja fizički dignem, da ću moći igrati s njima. Mislim da imam puno prostora za napredak, jer dok sam bila mlađa, nisam puno radila na tjelesnoj spremi kako ne bi bilo ozljeda. Dakle trebam poraditi na izdržljivosti, brzini. To je najvažnije u prelasku u seniorski tenis. Jer njihovi udarci nisu ni brži ni precizniji od mojih. Istina, servis bih trebala popraviti, ali nije to ništa što se ne može.

U muškom tenisu imamo igrače koji godinama dominiraju, poput Federera, Nadala i Đokovića. Kod cura baš i nije tako. Što je razlog tome da i igračice poput Ashleigh Barty i Naomi Osake rano osjete zasićenje?

Iskreno, mislim da su Đoković, Federer i Nadal 'strojevi', nedodirljivi i muškoj konkurenciji, dok je ženski tenis ipak drugačiji. Možda i zbog 'sklopa u glavi'. Evo, naprimjer, Ashleigh Barty, koja je bila odlična, ali je ispunila svoje ciljeve. Vjerujem da je to do načina razmišljanja. Kod cura je teško biti tako dugo nekakva konstanta. Osim toga, što se najbolje vidi na primjeru Osake, cure se teže nose s pritiskom. Nije to lako.

Zato vi na putovanja idete s tatom Vjekom. I vjerujem da ne razgovarate isključivo o tenisu.

Da, tata često ide sa mnom na putovanja, ali ne razgovaramo previše o tenisu. Kad smo doma, o tenisu nema ni slova. A kad smo na turniru, pripremi me prije mečeva. I nikad mi ne stavlja pritisak tipa 'moraš sada pobijediti', već mi govori da se opustim, da samo igram.

Osim u Zagrebu, trenirate u teniskom centru Piatti u Italiji. Zašto?

Pola vremena sam tamo, a pola u Zagrebu. I tamo je malo veći fokus na tenis. A jedan od važnijih razloga jest taj što tamo imam odličnog kondicijskog trenera. Imam jako puno povjerenja u njega. Osim toga, sve je bliže, pa sam na treningu za dvije minute, a ne za pola sata, koliko mi treba u Zagrebu.

Kakvi su vam planovi za bližu, odnosno dalju budućnost? Hoćemo li vas gledati u seniorskoj konkurenciji US Opena?

Da bih se prebacila u WTA, moram dostići nekakav renking. Već sada ja bih se prebacila (ha, ha), ali nemam još toliko bodova. Ali sada ću se prebaciti na seniorske turnire. Tako da mislim da neću čak ni na Wimbledon, pa ni na juniorski US Open. Za Wimbledon nemam bodova dok za US Open moram vidjeti hoću li dobiti priliku u seniorskom dijelu ždrijeba. Istina, to je teško, ali vidjet ćemo.

Ove ste sezone bili i dio ženske teniske reprezentacije. Kako je bilo u društvu Ive Majoli i ostalih naših seniorki? Jesu li vam dale kakav savjet?

Joj, bila sam jako sretna i ponosna. O nekim posebnim savjetima nije bilo riječi, ali mi je bilo zanimljivo slušati neka njihova iskustva s turnira. Posebno Ivine, ipak je ona osvojila Grand Slam.

Koji bi vas Grand Slam najviše veselio? Jer rekli ste da maštate o takvom naslovu.

Meni je nekako najdraži Australian Open, jer sam tamo dobro prošla. I tamo su juniore jako dobro tretirali. Voljela bih osvojiti i US Open jer imam osjećaj da na tom betonu najbolje igram. Doduše, beton mi je možda i najdraža podloga, iako i na zemlji mogu igrati jako dobro kada uhvatim formu i ritam.

Nekima je Wimbledon vrhunac, ali ispada da je vama na četvrtom mjestu?

Ha, ha... ne. Na trećem je. Roland Garros je na četvrtom mjestu. Wimbledon bih voljela osvojiti jer je poseban, ali ne znam je li to moguće, jer još uvijek se ne osjećam dobro na travi. No, tko zna, valjda će se i to promijeniti jednog dana.

Osim pehara, najveća nagrada vam je...

Nema mi dražeg od maminih palačinki.