Legendarni hrvatski velemajstor Mato Damjanović neočekivano nas je zauvijek napustio u subotu navečer. Za strastvene šahiste, otišao je na najljepši mogući način – dok je u klubu igrao šah
Iako je uskoro trebao navršiti 84 godine, njegov odlazak sve je iznenadio jer je bio vrlo vitalan i živio uredno i disciplinirano.
Mato Damjanović rođen je u Đeletovcima kod Osijeka 23. ožujka 1927., a već u počecima svoje šahovske karijere slovio za jednog od najboljih hrvatskih brzopoteznih igrača, a pročuo se nakon Turnira kandidata za svjetsko prvenstvo u Zagrebu 1959. i brzopoteznih mečeva s nenadmašnim Mihailom Taljem.
Od najjačeg hrvatskog majstorskog kandidata brzo je napredovao do titule međunarodnog majstora (1962.), a kao drugi hrvatski velemajstor (iza Mije Udovčića) postao je 1964. godine nakon diobe sjajnog drugog mjesta na Čigorinovom memorijalu u Sočiju.
Pored sjajnih turnirskih rezultata – diobe prvoga mjesta na Zonskome turniru u Kecskemetu 1964., pobjede u Zagrebu 1969., diobe drugoga mjesta u Nethanyiji 1969., 4. mjesta u Amsterdamu 1969., pobjede u meču nad Janom Timmanom sa 3:1 u Delftu 1969., diobe prvoga mjesta u Bad Pyrmontu 1970., pobjede u Firenci 1972., diobe drugoga mjesta u Zagrebu 1972., diobe prvoga mjesta u Virovitici 1976., te diobe drugoga mjesta u Birminghamu 1977. – kao dragulji blistaju medalje s olimpijade i europskoga momčadskog prvenstva.
Na europskom prvenstvu u Hamburgu 1965. u reprezentaciji Jugoslavije osvojio je srebrnu medalju, a na Olimpijadi u Leipzigu 1960. izborio je momčadsku broncu i srebrnu medalju u pojedinačnoj konkurenciji sa sjajnim rezultatom 7(9).
Veliki trag ostavio je i na domaćoj šahovskoj sceni. U nastupima za zagrebačku Mladost na državnim prvenstvima 1957. i 1958. godine dao je najveći doprinos osvajanjima naslova prvaka sa 5,5(7), odnosno 5(7). Također, bio je vrlo uspješan i na natjecanjima za Jugoslavenski kup. Zagrebačka Mladost je trijumfirala na tim natjecanjima 1964., 1971. i 1977. godine zahvaljujući ponajprije sjajnim igrama Mate Damjanovića.
Matu Damjanovića pamtit će cijeli šahovski svijet po bogatom šahovskom opusu, po briljantnim pobjedama nad Padevskim, Bondarevskim, Bisguierom i drugim šahovskim velikanima. Šah je volio neizmjerno, posebice njegovu brzopoteznu dimenziju, i Nebo se pobrinulo za njegov najdostojanstveniji odlazak.
