U rujnu je u Zagrebu odigrana spektakularna utakmica Draženu u čast između selekcije Eurolige i reprezentacije Hrvatske. Svečanom događaju, održanom u čast čovjeka koji je za života bio sinonim za košarku, a nakon smrti postao mit, prisustvovale su i došle mu se nakloniti brojne svjetske košarkaške gromade s kojima se susretao u karijeri.

Također, povodom 60. rođendana genija, 22. listopada u Šibeniku svečano je premijerno prikazan dugo iščekivani film 'Dražen' redatelja Danila Šerbedžije te autora projekta i producenata Ljube Zdjelarevića i Ivora Šibera. Ovaj film u hrvatska kina stiže 31. listopada, a prve reakcije s premijere iz Šibenika odaju razočaranje time da je Šerbedžija u svojoj viziji priče o košarkaškom velikanu izostavio period u Šibenki, odnosno ignorirao je jedan od najvažnijih i najkontroverznijih događaja u povijesti košarke bivše Jugoslavije te je Draženovu možda i najvažniju utakmicu u karijeri pretvorio u fusnotu.

Šibenčani su s pravom osjetljivi i ponosni na noć u kojoj su bili glavni grad europske košarke

Ta utakmica, zapravo sve ono što se događalo nakon nje, nije se ponovila u sportu. Bio je to presedan. Svjetski presedan. A kad znamo da pričamo o u to doba drugoj najjačoj košarkaškoj ligi svijeta, onda možemo razumjeti Šibenčane i to da su posebno osjetljivi na te dane iz travnja 1983. Na dane u kojima je Šibenik bio glavni grad europske košarke.

Zato smo odlučili ispričati upravo tu priču i prikazati je iz nekoliko kutova. Onih suprotstavljenih. Zamolili smo neke od ključnih aktera mitske majstorice između Šibenke i Bosne da nam daju svoju verziju i da čujemo što oni danas, 41 godinu poslije, misle da se dogodilo te večeri 9. travnja 1983. na šibenskom Baldekinu.

Šibenka je te večeri u trećoj utakmici finala u filmskoj drami pobijedila Bosnu 83:82 i s ukupnih 2:1 osvojila naslov prvaka Jugoslavije. Bosnin igrač Boro Vučević u samoj završnici zabio je za 82:81 za goste i domaćim igračima ostao je zadnji napad za pobjedu ili produžetke. Sudac Ilija Matijević mogao je suditi faul na Draženu, ali pustio je akciju i lopta je otišla u aut. Na semaforu je ostalo manje od sekunde i Bosna se spremala za slavlje. Tada je na scenu stupio ekscentrični sudac Matijević te je u želji, tko će ga znati više, da kompenzira neke ranije odluke napravio nešto što je, kako će se kasnije pokazati, promijenilo sudbinu svih aktera ove mitske utakmice. Čak i čitavog jednog grada.

Fantomski faul Sabita Hadžića na Draženu

Dražen je primio loptu i odmah se digao na šut. Uz njega je stajao Sabit Hadžić. Petrovićev šut je promašio obruč, zazvonila je sirena za kraj, a igrači Bosne slaveći su utrčali na parket. Sudac Matijević je nakon nekoliko trenutaka počeo mahati rukama i prišao zapisničkom stolu tvrdeći da još nije kraj jer je svirao faul Hadžića. Kasnije, u košarkaškoj mitologiji, taj prekršaj ostat će upamćen kao fantomski faul nad Draženom.

Legenda Bosne i otac NBA zvijezde za tportal: 'Nešto slično se nikad prije ni poslije nije dogodilo'

'Često se sjetim te utakmice. Čak sam je i više puta pogledao proteklih godina. Slažem se da nešto slično nikad nije bilo viđeno. Nevjerojatna atmosfera u dvorani u Šibeniku, pa onaj dramatičan kraj i epilog kakav nitko nije očekivao. Vodili smo cijelu utakmicu, a oni su nas polako stizali. Sjećam se da sam zabio koš za 82:81 za Bosnu, a onda je Šibenka imala zadnji napad. Dražen je promašio, lopta je izašla u aut i onda se dogodilo ono što se dogodilo. Neki kažu da nije bio faul Hadžića na Draženu, neki tvrde da je vrijeme isteklo', za tportal je rekao Boro Vučević, Bosnin reprezentativac te otac NBA zvijezde Nikole Vučevića.

'Opet, navijači Šibenke smatraju da su oni pokradeni. Prošlo je više od 40 godina od te utakmice, a i danas ostaju repovi. Nakon što je Dražen pogodio oba bacanja uslijedilo je neviđeno slavlje u dvorani, navijači su se probili na teren i punih sat vremena trajao je totalni kaos. Ljudi iz Bosne bili su ogorčeni, najavljivali su žalbu, stalno je netko ulazio i izlazio iz naše svlačionice. Malo je reći da je situacija u tom trenutku bila delikatna. A onda je u svlačionicu ušao tadašnji predsjednik KSJ-a Vasil Tupurkovski i rekao nam da ništa još nije gotovo, da će se sigurno u idućim satima nešto dogoditi. Na kraju je tako i bilo. Samo nekoliko sati kasnije saznali smo da je utakmica poništena i da se majstorica mora odigrati na neutralnom terenu u Novom Sadu', priča nam tadašnji igrač Bosne.

Dražena je pola Jugoslavije preklinjalo da promaši barem jedno bacanje

Trener Bosne Svetislav Pešić u tim trenucima ludovao je na parketu, bio je u šoku, jednako kao i njegovi igrači. Nekoliko minuta nitko nije shvaćao što se događa, sve dok Dražen nije stao na liniju slobodnih bacanja. Prvi čovjek KSJ-a i jedan od moćnijih ljudi tadašnjeg režima Tupurkovski navodno ga je molio da promaši barem jedno bacanje.

Ideja je bila utakmica ode u produžetke kako bi se zaboravio kaos u posljednjim trenucima regularnog dijela i da se dobije prvak na kakav-takav sportski način. Makedonac je znao da će se, ako Dražen pogodi oba, nešto dogoditi i preklinjao ga je da poštedi KSJ potencijalnog skandala.

'Znam da su Dražena nagovarali da promaši jedno bacanje pa da utakmica ode u produžetak. Već samim tim se moglo naslutiti da će KSJ donijeti onakvu odluku. Da je promašio, da se išlo u produžetak, ničega kasnije ne bi bilo. Prvak bi postao onaj tko bi pobijedio u toj utakmici u Šibeniku. Neki će reći da bi bilo bolje da je promašio jedno bacanje. Glupost. To nije prirodno. Kako ćeš reći takvom sportašu, šuteru, da namjerno promaši? Jednostavno, to ne bi bilo normalno. Da sam bio na Draženovom mjestu, napravio bih isto. Što se tiče Dražena, on je bio mlad, ali je već tada bio toliko dominantan da to nije bilo normalno. Vjerujte mi, sve što smo mogli napravili smo da ga zaustavimo, a zabio nam je 40. Njega je bilo nemoguće čuvati', kaže nam Vučević.

Sramota u Novom Sadu

Naravno, 18-godišnjem tinejdžeru nije palo na pamet poslušati 'dobronamjerni savjet'. Pogodio je oba i uslijedilo je nikad viđeno slavlje u Šibeniku, a trajalo je svega 16 sati. Te noći je pod utjecajem brojnih interesnih lobija iz cijele zemlje KSJ poništio tu utakmicu uz opravdanje da je, ako ga je i bilo, faul Hadžića napravljen nakon isteka vremena i naložio da se ponovljeni susret odigra u Novom Sadu. Šibenčani su odbili otići u Novi Sad, a Dražen je kratko i jasno poručio: 'Vi možete otići, ja ne idem i svoju medalju ne vraćam.' Bosni je u nadrealnim uvjetima, u skandalozno pustoj dvorani u Vojvodini, bez navijača na tribinama i bez rivala na parketu, predana titula.

'Iskreno, bila je to potpuno šizofrena situacija. Nikad se u povijesti nešto slično nije dogodilo. Bila je to jaka liga, dobro uređena i ovo je bio presedan. Mislili smo do zadnjega da će se igrači Šibenke pojaviti. Do samog kraja smo očekivali njihov autobus. Eto, nažalost, nisu došli. Bilo je jako čudno postati prvak na praznom terenu, bez navijača i bez protivnika. Puno bih više volio da smo odigrali utakmicu, da smo se 'muški potukli', pa tko bude bolji, neka postane prvak. No nas igrače nitko nije ništa pitao. Ljudi iz KSJ-a tako su odlučili i tako je bilo. Iskreno, siguran sam da bismo pobijedili da smo igrali ponovljenu utakmicu. Bili smo puno bolja momčad od Šibenke. Imali smo puno jači kadar i širinu na klupi. Na svakom terenu pobijedili bismo ih osim u Šibeniku. Puno ljudi je u to doba tvrdilo da u Šibeniku atmosfera nije normalna, da se tamo igra u neregularnim uvjetima. No tako je vrijeme bilo. U prvoj utakmici u Šibeniku vodili smo 30 minuta, a onda je sudac Oblak počeo navlačiti za Šibenku. U uzvratu u Sarajevu deklasirali smo ih 15, 20 razlike, a o toj trećoj utakmici sve je rečeno', podvukao je Vučević.

Nakon te utakmice ništa više nije bilo isto

Skandal je promijenio sudbine svih aktera. Šibenki je oduzet naslov i šansa da zadrži Dražena te nastupi u Kupu prvaka. Dugoročni plan kluba bio je stvaranje Velike Šibenke, a ona bi za početak, na račun Dražena, u klub dovela mlađahnog Vladu Divca iz Kraljeva te reprezentativca Gorana Grbovića iz Partizana. Na kraju je sve propalo. Šibenka više nikad nije bila ono što je možda mogla biti, a Dražen je nakon vojske otišao u Cibonu. Sve ostalo je povijest. Sudac Matijević doživotno je izbačen iz košarke, a Pešiću je, barem tako kaže tadašnji trener Šibenke Vlade Đurović, uz 'ukradeni naslov' poklonjena najjača juniorska reprezentacija u povijesti košarke – ona iz Bormija, a onda i reprezentacija Njemačke, koja je 1993. postala prvak Europe.

Pešić je bio jedan od gostiju Draženove utakmice u rujnu i autor ovog teksta imao je priliku razgovarati s jednim od najtrofejnijih europskih trenera u povijesti o brojnim temama. Naravno da je jedna od njih bila i ta kontroverzna majstorica u Šibeniku. Pešić je rekao da su smiješne tvrdnje iz Šibenika o nekakvoj krađi i objasnio je da ako je itko bio pokraden, onda je to bila Bosna. Tu je tezu obrazložio time da je faul Hadžića dosuđen nakon isteka vremena i da je samim time za njega priča završena. Također, da je bilo po Pešiću, ni ekipa Bosne nije trebala ići u Novi Sad jer je osvojila naslov na Baldekinu.

'Pešić tvrdi da su oni pokradeni? Nevjerojatno'

'Ha, ha, to je rekao? Nevjerojatno. Smiješno. Nama je oduzeta titula koju smo zaslužili na terenu. Bili smo prvi nakon prvog dijela prvenstva, u finalu smo imali prednost domaćeg terena i na parketu smo pokazali da smo mi ti koji smo osvojili titulu', u šoku je bio Vlade Đurović kad smo mu u Ulcinju na Mundijalu prijateljstva rekli što Pešić i danas misli o svemu. Đurović smatra da je te večeri napravljena jedna od najvećih prevara u povijesti ne samo košarke, već i sporta općenito.

'Sudac Matijević je tijekom utakmice donio nekoliko čudnih odluka kako bi namjerno stvarao dramu. Trebali smo to dobiti puno ranije, ali kad je vidio što je napravio, svirao je faul Hadžića na Draženu, koji objektivno nije postojao. Međutim ne može se poništiti odluka suca, kakva god ona bila. To su Bosanci znali i nisu se žalili na faul, već su tvrdili da je vrijeme isteklo. Tko je to u ono doba mogao dokazati i kako? Bili smo prvaci svega 16 sati. To nikad nikome nije pošlo za rukom. Bora Stanković je žestoko kritizirao KSJ zbog svega što su napravili Šibenki. U to vrijeme generalni tajnik KSJ-a bio je Đorđe Čolović, a tražio je izbacivanje Šibenke u drugu ligu i moje doživotno izbacivanje iz jugoslavenske košarke. Naravno, od toga nije bilo ništa. Stanković im je rekao: 'Ajde, ne lupetajte, najprije ste im uzeli titulu, sad se bavite i ovim glupostima.' Šibenka je najnormalnije igrala iduću sezonu, a ja sam u međuvremenu najprije postao prvak sa Zadrom protiv Cibone, a onda sam iduće godine još jednom srušio Dražena, tada kao trener Zvezde u polufinalu. I dalje sam, kako vidite, u košarci.'

Prvak Jugoslavije sa Zadrom 1986. slaže se da je ta majstorica, odnosno njen epilog, odredila puno toga.

'Ta je utakmica odlučila puno toga, odredila je puno sudbina. Pešića je izbacila u orbitu. Na račun te krađe, dali su mu onu generaciju s Kukočem, Divcem, Rađom, Đorđevićem..., koja je na SP-u u Bormiju pomela konkurenciju do zlata. Nakon toga mu je karijera otišla vrtoglavo gore. Prvotni plan je bio da ja vodim tu reprezentaciju jer sam imao iskustvo, a on je bio trener početnik. Godinama smo imali sukobe kad bismo se dotakli te utakmice i on će do kraja života trubiti svoje. A ljudi znaju što se dogodilo. Morate znati da je puno ljudi tada bilo protiv nas. Čak i puno ljudi iz Hrvatske. Smetala im je Šibenka. Predbacivali su nam atmosferu koju nitko u Jugoslaviji nije imao. Kao ono: 'Ši, Ši, Šibenka', kaže nam Đurović.

'Zašto da idemo u Novi Sad?'

Legendarnog trenera pitali smo zbog čega je uporno odbijao otići u Novi Sad kad je bio svjestan da je to jedini način da momčad s Baldekina dođe do pokala.

'Da su nam rekli da ćemo igrati u praznoj dvorani u Šibeniku, Zagrebu, Zadru, Rijeci, čak i u Ljubljani... U redu, nema problema, možda bismo i došli igrati, ali ne i u Novom Sadu, koji je zemljopisno dvostruko bliži Sarajevu nego Šibeniku. Utakmica se još trebala igrati usred tjedna. Koliko bismo navijača mogli dovesti? Zatim, kako sam mogao vratiti ekipu nakon pijanstva i sreće zbog proslavljene titule? Prvi sam ja bio pijan. Vino je cijelu noć teklo ulicama Šibenika. Zašto da idemo? Tako mali grad, od 35 tisuća stanovnika, osvojio je naslov prvaka najjače europske lige. Nešto predivno.

Naravno da sam odbio tu ponovljenu utakmicu. Znam da nisu imali pehar za Bosnu jer je on bio kod nas, a ne znam ni jesu li našli barem neke medalje da im podijele. Svoje nismo željeli dati nikome. Sad kad pričam s tobom o toj utakmici, kao da mi stare rane otvaraš. Sanjam tu noć, sanjam sve što se dogodilo. Kad god me na nekom seminaru predstavljaju, kažu: 'Vlade Đurović je bio prvak sa Zadrom i osvojio je četiri kupa u četiri zemlje.' Na to svima kažem: 'Ne, bio sam dva puta prvak jer naslov sa Šibenkom računam kao da je moj.' Također, jedini sam trener na svijetu koji je bio prvak samo 16 sati. S mojom Šibenkom.'

U raspravi između Pešića i Đurovića, Vučević nije želio sudjelovati. Kaže nam da se dvojica velikana nikad neće dogovoriti oko jedine i prave istine, ali i dodaje kako i danas žali što nije postao prvak na sportski način, nego na račun tko zna čijih interesa i političkih igrica.

'Jasno mi je da svatko vuče na svoju stranu. Vlade će reći da su oni pokradeni, a Pešić će tvrditi da je Bosna oštećena i da nije ni trebalo doći do utakmice u Novom Sadu. Staro je pravilo da se onaj tko gubi ima pravo ljutiti. Vlade mi je kasnije bio trener u Belgiji i često smo razgovarali o tim događajima. Ništa se tu neće promijeniti. On će do kraja tvrditi jedno, a Pešić drugo. Samo mogu ponoviti - jako mi je žao da do utakmice nije došlo jer smatram da bi to bio jedini pošten način da se dobije prvak države. Ovako je sve ostalo nekako otužno i nedovršeno', za kraj je rekao Vučević.