Igor Cvitanović se u razgovoru za tportal prisjetio svojih prvih koraka u dresu Dinama, a progovorio je i o novom poslu na čelu 'modrih' juniora, klupskim šansama u Europi i konkurenciji u HT Prvoj ligi
Igor Cvitanović nedavno se vratio u svoj Dinamo, ovoga puta u funkciji trenera juniorske ekipe. Legendarni Cvita prometnuo se u miljenika navijača već u svojoj prvoj utakmici za Dinamo, a onda i ispisao povijest. Jedan je od najboljih strijelaca u povijesti Dinama sa 165 zabijenih golova, a posebno je efikasan bio u Europi gdje je zabio 15 golova, jednako koliko i legendarni Slaven Zambata.
S Dinamom je osvojio četiri prvenstva i tri kupa, igrao je Ligu prvaka i s 'modrima' dogurao do osmine finala Kupa UEFA. S reprezentacijom je nastupao na Euru 1996. godine u Engleskoj, ali Ćiro Blažević ga nije vodio na Svjetsko prvenstvo 1998. godine gdje su 'Vatreni' osvojili broncu. Od 1992. do 2001. je skupio 29 nastupa za Hrvatsku i zabio četiri gola.
Osim za Dinamo, nastupao je i za Varteks, Real Sociedad, japanski Shimizu S-Pulse i Osijek. Najviše ipak pamti prve minute u dresu Dinama.
'Sjećam se, kako se ne bih sjećao. Tek sam napunio 19 godina i dobio sam priliku kod pokojnog Josipa Kužea. On me povukao s posudbe iz Gorice i dao mi osam minuta protiv Sarajeva. Kakav je to debi bio. Dao sam dva gola na dvije asistencije Zvonimira Bobana', s osmjehom na licu se prisjeća Cvita koji je odmah na toj utakmici ukrao srca navijača.
Od svih klubova u kojima je igrao Shimizu S Pulse nije najbolji, ali Japan nekako odskače. Druga kultura i navike, drugi običaji...
'Da, 2002. godine sam potpisao za Shimizu S Pulse iz Shizuoke. Naravno da mi je na početku sve bilo novo i neobično. Trebalo je vremena da se priviknem na sve. To je totalno drugačija kultura, prehrana, način života... Ma, nema što nije drugačije. No, brzo je to sve sjelo na svoje mjesto i mogu reći da je to bilo jedno prekrasno iskustvo' kaže Cvitanović i otkriva kako je u Japanu počelo i jedno divno dugogodišnje prijateljstvo:
'U Japanu sam slučajno u jednom trenutku sreo Mirka Filipovića. Moja ekipa je došla igrati u Tokio, a u hotelu u kojem smo smješteni je odsjeo i Mirko. Taman je imao borbu protiv Wanderlei Silve. Naravno da sam ga išao gledati, a od tada sam s njim i njegovom ekipom bio na puno njegovih borbi.'
Vratimo se nogometnim temama. Dio karijere ste proveli i u rodnom Osijeku. Danas je upravo Osijek, uz dužno poštovanje ostalima, najveći Dinamov konkurent. No, tu su još i Rijeka, Hajduk, pa neugodna Gorica,... HT Prva liga se diže.
'Uvijek je za nogomet dobro da je liga izjednačenija. HT Prva liga postaje baš takva iz dana u dan, a meni je osobno posebno drago da je u borbi za vrh i moj Osijek. Puno puta do sada sam isticao da je Dinamo najkvalitetnija ekipa, no to ne znači da ostali ne mogu biti opasni i zaprijetiti Dinamu kao sada Osijek. Na kraju ipak mislim da će Dinamo biti prvak, ali konkurencija je uvijek dobra.'
Na pitanje je li teže biti igrač ili trener, Cvita kao iz topa odgovara.
'Trener, bez puno razmišljanja. Da ne ulazim sada u dubinu, trener je taj koji rukovodi grupom od 35-40 ljudi i trener je najodgovorniji u nekom projektu', kaže Cvita koji je nedavno preuzeo juniore, jednu od najvažnijih Dinamovih kategorija:
'Teško mi je na prvu reći kakvom ekipom raspolažem, moramo se još upoznati, ali, ono što mogu reći je da Dinamovi juniori sigurno zaslužuju veliku pozornost. Uvjeren sam da ćemo dio njih uskoro gledati i na velikoj pozornici.'
Ova sezona je posebna zbog nesvakidašnjih nevolja koje su zadesile cijeli svijet, a posebno Zagreb i Hrvatsku. Osim koronavirusa, dogodila se i serija razornih potresa. Kako je raditi u nogometu u takvim uvjetima?
'Bilo bi neprimjereno reći da nas je sve to, a posebno potresi, pogodilo kao i ljude koji su teško stradali, ali činjenica je da se osjeti nelagoda. Neki su baš istraumatizirani svime što se događa. Imamo i igrače koji dolaze iz Petrinje i najpogođenijih područja i nije im lako. Što se korone tiče, to je malo drugačija priča. S njom živimo kako možemo i već smo se polako i priviknuli i adaptirali.'
Hrvatska je druga na svijetu, a sada slijedi i odgođeni Euro. Mogu li 'Vatreni' do nove medalje?
'Hrvatska nogometna reprezentacija uvijek može napraviti velike stvari. Uvjeren sam da možemo i da će tako biti i na Europskom prvenstvu, ali to je sport i nikada ne možeš biti siguran u takve stvari. Nikad ne možeš znati što će biti. Ima puno faktora o kojima ovisi taj uspjeh.'
Dinamo je ove sezone opet osigurao 'proljeće u Europi' što je velik uspjeh za klub. Donedavno je bila suša od čak 49 godina kada govorimo o prolasku skupine u europskim natjecanjima, a ne može se reći da nije bilo potencijala do sada.
'Da, to je baš teško objašnjivo. Dinamo je i prethodnih godina imao dobre ekipe, ali sada je sve baš nekako sjelo na svoje mjesto. Svi mi uživamo u tome. Ove godine je idući protivnik Krasnodar. To je sigurno prolazna ekipa i uvjeren sam da će Dinamo proći u idući krug. Možemo daleko ove sezone', poručio je Cvita.
Za kraj smo Cvitanovića iskušali s dva teška pitanja. Prvo je morao izabrati najdraže trenutke u karijeri...
'Uh, teško mi je izabrati jer ih ima stvarno puno. No, svakako, ako je nešto za izdvojiti, onda je to sve ono što se događalo nakon utakmice s Partizanom. Ta pobjeda od 5:0 u Zagrebu i sve nakon nje je za filmove', s osmjehom se prisjeća Cvita koji je morao i odgovoriti što bi mu iz Zagreba najviše nedostajalo da ga život odvede u nekom drugom smjeru:
'Ne bih mogao bez Dinama. To bi mi najteže palo. Ja sam Osječanin, pravi Slavonac, ali Zagreb jednostavno obožavam. Svaki dio Zagreba. Posebno obožavam sve što je vezana za Maksimir, Dinamo i Dubravu. To je nešto posebno', zaključio je Cvitanović koji se s juniorima priprema za nove velike stvari u bojama Dinama.