Apsolutni pobjednik jučerašnjeg dana je Dinamo. Najprije je dočekao novi poraz Hajduka, a onda i pobijedio lidera Rijeku te tako napravio kaos na tablici. Rijeka i Hajduk imaju 56 bodova, Dinamo bod manje, pa nas do kraja čeka uživanje u nikad luđoj završnici. O tome što se dogodilo s Dinamom, koji je u samo tri dana pokazao dva posve drugačija lica, razgovarali smo s Ilijom Lončarevićem.

'Dinamo je nakon dugo, ali baš dugo vremena bio dobar, čak u dobroj mjeri i dominantan. Ne toliko u završnici, ali to nisam ni očekivao, jer mu je to odavno najveća slabost. Međutim jako je dobro kontrolirao utakmicu, bio je ozbiljan, pod visokim naponom i napunjen energijom koja mu je garantirala da teško može izgubiti od Rijeke.

Ali klasična slabost Dinama dogodila se u završnici, kad je Rijeka pomalo stihijski pokušala doći do izjednačenja i kad je momčad pogubila koncepciju i pojavio se strah, što je bio jasan pokazatelj da vezna linija, po tko zna koji put, nije stajala kako treba. Čim je Mišić malo stao, čim nije mogao sve sam pokriti, momčad je pala i to je daleko najveća slabost Dinama koja se iduće sezone pod hitno mora riješiti', rekao nam je Lončarević pa nastavio:

'Jednostavno, u današnjem nogometu na europskoj razini to više ne prolazi. Ipak, treba naglasiti da Dinamo ipak ima tu dovoljnu kvalitetu za SHNL. Ušao je Hoxha i donio je pomak prema naprijed što se tiče kvalitete. Ušao je Kačavenda, slična stvar. Petković je s dva, tri poteza pokazao da je igrač, da nije zaboravio igrati nogomet. Dinamo u tom segmentu ima ono što ostale ekipe nemaju, a to je širina.

Kvalitetna širina. Rijeka je u cijeloj utakmici uspjela napraviti samo jednu pravu šansu, samo jedan dobar šut, onaj Čopov, koji je Nevistić čudesno obranio fantastičnim letom i uz pomoć stative. Osim toga, Rijeka prema naprijed nije napravila baš ništa. Nije ni Dinamo imao previše šanse, ali vidio sam nešto što nisam jako dugo vidio kod Modrih. Samopouzdanje', tvrdi Lončarević.

Samo tri dana ranije u Velikoj Gorici isti ti igrači izgledali su protiv momčadi koja se grčevito bori za ostanak kao razbijena vojska lišena volje, ambicije i samopouzdanja. Ili, možda bolji primjer, Dinamo je sad rutinski dobio Rijeku, istu onu momčad koja ga je nedavno na Rujevici razbila 4:0, a moglo je to biti i puno više. Pitamo se otkud sad toliko samopouzdanje?

'Sad im je voda došla do grla, došli su do zida. To je prvo, a treba naglasiti da igrači Dinama već neko vrijeme nisu bili u normalnom stanju. Zašto nisu, e to nije pitanje za mene. Pričalo se kad je Cannavaro otišao da je tijekom pauze zbog reprezentacije momčad bila uništena nekakvim pripremama, a posljedice svega toga vidjeli smo prije nekoliko dana u Gorici. Je li to razlog, ne znam, ali ponavljam, momčad je došla do zida, pobijedila je direktnog konkurenta i posve se neočekivano vratila u utrku.'

Puno se pričalo o tome da su takozvani senatori Dinama Petković, Mišić, Ademi i Ristovski svojim nekakvim 'iščašenim' ponašanjem dosta toga poremetili u svlačionici i u nju unosili toksičnu atmosferu.

'Ne znam puno o tome. I rado bih izbjegao ovakvu vrstu provokacije. Nisam u klubu, nemam uvid u ponašanje igrača i stanje svlačionice. Ali kad već razgovaramo o toj temi, nije mi problem reći ono što mislim i ono iza čega stojim. Činjenica je da njih četvorica ni izbliza nisu davala ono što su davali prijašnjih sezona. Zašto nisu ili zbog koga nisu, to ja ne znam. Kako sam već naglasio, nemam uvid u ono što se tamo događa, a tračevi me ne zanimaju.

Ono što mogu reći je samo ono što vidim na terenu. Petković je ozlijeđen od listopada prošle godine i cijelo ovo vrijeme nije bio ni upola spreman koliko top igrač mora biti. To je sigurno, to se vidi i tu nema dileme. Ademi je isto jako dugo ozlijeđen, a Ristovski je daleko od forme koja ga je nekoć krasila. No nisu samo oni problem, cijela ekipa nije bila u stanju koje bih nazvao normalnim.

A kad je tako, kad je momčad psihološki rastrojena, onda pojedinci različito reagiraju na takve okolnosti. I bez obzira na to koliko imaju godina, bez obzira na to koliko su iskusni, većina njih će pasti u formi. Forma je glava. Sve polazi od glave i ako igrač na treningu nije na 100 posto, ako se ne ubija da se vrati u formu kako bi igrao na visokom nivou, onda neće ni igrati tako. To vam mogu garantirati.

Dinamo ima nekoliko zaista vrhunskih pojedinaca u okvirima naše lige, ali momčad je najvažnija i uzalud njihova kvaliteta ako ne postoji momčad. U jednom trenutku izgubili su momčad, a zašto se to dogodilo, neka Boban i nova uprava naprave detaljnu analizu i neka dođu do zaključka što je pošlo po zlu i tko je kriv za to', kaže nam legendarni trener.

Hrvatskim medijskim prostorom posljednjih dana proširila se vijest da bi Zvonimir Boban rado na klupi Dinama vidio trenera Slavena Marija Kovačevića. Lončarević bi volio da se to dogodi.

'Da me netko krivo ne shvati, nisam ksenofob, nemam ništa protiv stranaca, ali sam pobornik teze da naši treneri moraju dobiti priliku u našim najvećim klubovima kako bi stasali i postali vrhunski. Je li je Mario Kovačević spreman za Dinamo, ja to ne znam. To mora znati on, ali mogu reći da ga jako cijenim - radio je odličan posao i u Varaždinu dok ga nažalost nije zgrabila bolest i sad sjajno radi u Slavenu. Dečko zna svoj posao - e sad, je li to dovoljno za Dinamo i želi li on u Dinamo, o tome se oni trebaju dogovoriti i trebaju biti sigurni u to', za kraj će Lončarević.