Od njegovih nevjerojatnih udaraca po lopti na terenu do herojske i inspirativne životne priče izvan njega, osvajač Kupa prvaka 1968. i Svjetskog prvenstva 1966. pripada samom vrhu nogometne povijesti – među najvećima koji su ikad obuli kopačke.

Tijekom karijere, Charlton se sučelio s velikanima poput Peléa i Eusébija (kojeg je pobijedio u finalu Kupa prvaka na Wembleyju 1968. godine.) Tu je bio i Franz Beckenbauer, kojega je Charlton morao čuvati na Svjetskom prvenstvu 1966., žrtvujući vlastitu kreativnost kako bi pomogao Engleskoj da osvoji svoj jedini veliki trofej.

Spomenuta trojica često se navode kao najbolji igrači svoje generacije, oličenje uzbudljivog napadačkog i snažnog obrambenog nogometa u 1950-ima, 60-ima i 70-ima. Ipak, unatoč njihovim reputacijama i neospornim vještinama, Charlton je jednom otkrio da je samo jedan igrač u njemu izazivao osjećaj inferiornosti na terenu – igrač koji, nažalost, nikada nije stigao ostvariti sudbinu koja mu je bila predodređena.

Prema pisanju Suna iz 2017. godine, Charlton je tada izjavio da je, unatoč svim legendama s kojima je igrao i protiv kojih je nastupao, najbolji igrač s kojim je ikada dijelio teren bio njegov suigrač iz Uniteda – Duncan Edwards. Taj mladi vezni igrač bio je jedan od najsvjetlijih talenata engleskog nogometa kada ga je Charlton prvi put upoznao, a budući najbolji strijelac Old Trafforda otvoreno je rekao kako se nikada nije osjećao tako nemoćnim i inferiornim kao pored njega.

‘Igrao sam s Mooreom, Bestom i Lawom, i protiv Peléa... ali Duncan Edwards je bio najveći. On je jedini igrač uz kojeg sam se osjećao inferiorno. Nikada nisam upoznao nekoga tako nadarenog, snažnog i moćnog. Nisam bio dostojan ni da mu vežem kopačke’, rekao je Charlton.

U avionskoj nesreći u Münchenu 1958. poginule su 23 osobe, a međi njima i osam igrača Uniteda (na povratku iz Beograda s utakmice Kupa prvaka). Edwards je bio jedan od njih. Preminuo je 15 dana nakon nesreće u bolnici, od posljedica teških ozljeda.

Charlton nije bio jedini koji mu je odao priznanje – čak je i Pelé proglasio Edwardsa jednim od najvećih koji su ikada igrali nogomet. Da se tragedija nije dogodila, mnogi vjeruju da bi ‘Dudley Duncan’ bio ključan za najveće uspjehe Engleske 1966. i Manchester Uniteda 1968. godine.

Edwards je za United debitirao 4. travnja 1953. godine u FA Kupu protiv Cardiffa. Imao je samo 16 godina i do danas su samo David Gaskell i Jeff Whitefoot zaigrali za prvi sastav u mlađoj dobi. Sa samo 18 godina bio je engleski reprezentativac, a svoj je debi imao u pobjedi 7:2 protiv Škotske.

S Unitedom je osvojio naslove prvaka u sezonama 1955./56. i 1956./57., a 1957. završio je treći u izboru za Zlatnu loptu. Bio je ključan dio vizije sir Matta Busbyja da skupa s Charltonom bude ključ osvajanja naslova prvaka Europe i višegodišnje dominacije Uniteda.

United je bio na dobrom putu – nakon remija 3:3 u uzvratu četvrtfinala protiv Crvene zvezde, plasirali su se u polufinale. No, nikada tamo nisu stigli. U povratku kući, kako bi na vrijeme stigli na domaće obveze, zrakoplov s momčadi sletio je u München na punjenje goriva. Nakon nekoliko pokušaja polijetanja po snježnoj oluji, zrakoplov se srušio na pisti.

U toj tragediji život je izgubilo 23 ljudi, uključujući osam nogometaša. Duncan Edwards je podlegao ozljedama dva tjedna kasnije. Imao je samo 21 godinu, završava tekst GiveMeSport.