Je li 80.000 eura plus prijevoz za pripreme klubova u Turskoj ili Španjolskoj skuplje od onoga što im za istu stvar mogu ponuditi domaći hotelijeri? Možda da, možda ne, no nitko ne može osporiti da u Hrvatskoj postoje izvrsna mjesta na koja bi Eduardo Reja, Kruno Jurčić ili Igor Štimac mogli povesti svoje nogometaše
Jesu li cijene priprema nogometaša u Turskoj ili Španjolskoj, gdje se ovoga časa nalazi većina hrvatskih prvoligaša, doista toliko niže da se čelnicima klubova isplati putovati nekoliko tisuća kilometara daleko od domovine, umjesto da svoje igrače odvedu u neko od domaćih odredišta? Možda, a tu činjenicu vjerojatno možemo zahvaliti nerazumno visokim cijenama domaćih hotelijera koji očito u dolasku Dinama ili Hajduka vode priliku da zarade nekoliko puta više od onoga koliko njihova usluga vrijedi.
Ipak, pomalo je nevjerojatno da domaći klubovi ne bi dobili vrlo dobre popuste za svoje pripreme u Termama Tuhelj ili u Poreču te da im je put do Novog Vinodolskog ili Toplica Sveti Martin preskup. Jednostavno rečeno, vrlo je upitno jesu li predsjednici klubova i njihovi direktori marketinga uopće provjerili mogućnosti za pripreme u Lijepoj našoj. Uostalom, u Antalyji i Beleku nema navijača domaćih klubova, dok ih u Novalji, na Braču ili u Makarskoj itekako ima. Misli li itko i na njih?
S obzirom na sve, teško da je isplativije živjeti u de luxe hotelima po Turskoj i Španjolskoj te igrati s Hirošimom ili Arcom iz Gdinja, u odnosu na mogućnosti koje pruža Hrvatska, samo ako se te mogućnosti doista i želi iskoristiti. Koje su to mogućnosti? Mi ih predstavljamo pet, ne sumnjajući pritom da ih ima još barem toliko.
1. Toplice Sveti Martin
Jedno od vodećih mjesta za opuštanje, ali i pripreme sportaša, izgrađeno je unazad nekoliko godina u okolici Čakovca. Sportskih terena ne nedostaje, kapaciteti smještaja su veliki, a mogućnosti da se sportaši doslovce odvoje od običnih smrtnika sasvim su dovoljne. Zašto tamo ne odlaze barem nogometaši Međimurja, nego uz suspenzije zbog neisplaćenih plaća putuju u Tursku i troše novac poput pijanih milijunera, ostaje enigma.
Toplice Sveti Martin po mnogočemu su jedinstvene u regiji, a novi hotel s četiri zvjezdice po svim kriterijima trebao bi biti zadovoljavajući nogometnim zvijezdama i zvjezdicama. Uostalom, ako su se tamo mogli pripremati mladi nogometni reprezentativci Hrvatske te Filip Ude, koji je u svojoj kratkoj gimnastičkoj karijeri postigao puno više od 90 posto hrvatskih nogometnih prvoligaša, nema razloga da to ne čine i klubovi. Ako našim nogometašima nisu dovoljni umjetna trava, trim staze duljine nekoliko desetaka kilometara, masaže kao iz bajke, bazeni, moderna teretana te teniska i košarkaška igrališta, grijani golf tereni kakvih u Europi ima samo četiri, onda je svaka daljnja rasprava zapravo suvišna.
2. Terme Tuhelj
Stara baza hrvatske nogometne reprezentacije, i 'A' i mlade, ima apsolutno sve što je potrebno i Dinamu i Hajduku, a kamoli ne ostatku prvoligaškog društva. Susjedi Slovenci i Mađari vjerojatno bi dali sve da imaju takvo mjesto za svoje sportaše, pogotovo otkad su HNS-ovi mudraci odredili Čatež za glavnu bazu 'kockastih'. Baš kao i u slučaju Toplica Sveti Martin, sportskih terena ne nedostaje, usluga je vrhunska, mogućnosti za zabavu također su na najvišoj razini, a tu je još niz drugih stvari koje već niz godina određuju Tuhelj kao jedinstveno mjesto za pripreme sportaša.
Trenerima je nesumnjivo važno i da svojim pulenima imaju gdje prezentirati svoje zamisli. Tuhelj u tom smislu raspolaže s nekoliko dvorana za radionice i prezentacije, a ako su takvi uvjeti bili dobri stranim klubovima iz Mađarske, Albanije i BiH, onda nema razloga da se tamo ne upute i domaći klubovi. Uostalom, Hrvatski nogometni savez je baš u Tuhelju osmislio svoj nogometni kamp za pripreme reprezentacije, koji iz tko zna kojih razloga nije izgrađen. Štoviše, svojedobno je ukradena i ona svečana spomen ploča koja je više bila nalik na nadgrobnu, nego na najavu nečeg velikog…
3. Istarski poluotok (Poreč, Rovinj, Pula, Medulin, Umag)
Poreč već dugo figurira kao pričuvno mjesto priprema hrvatske nogometne reprezentacije. Ako Slaven Bilić i njegovi igrači nisu u slovenskom Čatežu, tada su najvjerojatnije Poreču. S obzirom na to da nam je reprezentacija već godinama u samom vrhu svjetskog nogometa, čudi da Poreč nije dovoljno dobar za klubove koji su daleko i od europskog prosjeka kvalitete, a kamoli svjetskog. Slična je stvar i s Pulom i Medulinom. Štoviše, Medulin je dugo vremena bio pojam kvalitete za pripreme sportaša, a to što se godinama u sportske terene nije ulagalo dovoljno novca, ne znači da ne postoje barem osnovni uvijeti da se neki manji domaći klubovi tamo pripremaju.
Pula ima hotelske kapacitete kakvih se ne bi posramili mnogi turistički gradovi. OK, nema tamo Kremlin hotela kao u Turskoj, ali i aktualni hoteli su vrlo dobri. U Umagu su još bolji, pa makar taj grad figurirao kao tenisko središte i u tamošnjim resortima ima sasvim dovoljno prostora za pripreme nogometaša. Holeti su vrlo visoke kvalitete, mahom s četiri ili pet zvjezdica, a ako baš žele, nogometaši si slobodne dane i večeri mogu kratiti u velikim kasinima. Ionako si većina njih za razonodu priušti koju partiju black jacka ili ruleta.
4. Dalmacija (Split, Makarska, otoci)
Hotel Lav smješten je samo osam kilometara od Splita i jedan je od najnovijih i najluksuznijih u Hrvatskoj. Otvoren je prije nešto više od tri godine, a tamo su, među ostalime, bile smještene sve reprezentacije koje su u Splitu igrale Svjetsko rukometno prvenstvo. Uključujući i Hrvatsku! Ako netko pomisli da u njegovoj okolici nema dovoljnih kapaciteta za pripreme nogometaša, onda je zaista u krivu. Jasno nam je da domaće zvijezde žele imati nogometni travnjak ispod prozora, no ako cijena odgovara klubu, valjda bi pristali sjesti u ionako luksuzni autobus i odvesti se koji kilometar dalje do terena. Jasno, hotel ima Spa i Welness centar, kasino, prostore za zabavu i raznodu, redom sve što dečki na pripremama mogu poželjeti.
Makarska je pojam za hrvatski turizam i s više od 2500 smještajnih kapaciteta u hotelima doista može postati meka za klubove. Prostora za treniranje ima napretek, grad je i kulturno središte, ako to nekome išta znači, a blizina Dubrovnika i Splita samo je plus na listi 'za i protiv' odlaska u Makarsku. Ne samo zbog zračnih luka! Slična je stvar i s otocima. Brač i Pag definitivno imaju i izvrsne hotele i prostore za trening, klima je savršena, a udaljenost za dalmatinske prvoligaše gotovo zanemariva. Uz to, nemojmo podcijeniti i lokalno stanovništvo koje bi itekako željelo vidjeti, primjerice, nogometaše Hajduka u svom gradu ili u susretu protiv domaćih klubova. Cijene? Neusporedive s Turskom i Španjolskom!
5. Novi Vinodolski
Nedavno izgrađen Novi Spa & Hotels Resort diči se činjenicom da je najveće europsko Spa središte te da je položajem jedan od najboljih centara na hrvatskoj obali. Samo sat i pol vožnje od Zagreba, a pola sata od Rijeke i zračne luke na Krku, sasvim su dovoljne činjenice da se o pripremama u Novom Vinodolskom barem razmišlja. No čini se da to nikome od čelnika klubova ni ne pada na pamet. Je li problem u eventualnom nedostatku nogometnih terena, što nije smetalo Ćiri Blaževiću za pripreme s reprezentacijom BiH pred baraž sa Portugalom u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010, ili je u pitanju nešto drugo, teško je reći.
Ako ništa drugo, nogometaši bi u Novom Vinodolskom imali svoj mir, uvjete smještaja puno iznad kriterija njihove igre u domaćem prvenstvu, a o prilikama za opuštanje i razonodu ne treba ni trošiti riječi. Uostalom, tamo su se izvrsno osjećali Maradona, Kostelići, Goran Ivanišević, Boris Becker, Davor Šuker i još niz super sportskih zvijezda, da ne spominjemo celebrityje iz showbusinessa, da je pravo čudo kako u Novom Vinodolskom ne viđamo domaće nogometaše.
