Oko 480 kilometara istočno od Moskve, na ušću rijeke Oke u Volgu, smjestio se Nižnji Novgorod, koji je od utorka bio domaćin Hrvatskoj i njezinim navijačima.

Riječ je o gradu prema kojem je posve jasno vidljivo kako se živjelo u doba socijalizma. Jer samo par ulica van centra grada, a u koji spadaju najpoznatija građevina - Kremlj te katedrala Mihajla Arhanđela, 560 'Čkalovskih stepenice', u čast ruskom pilotu Valeriju Čkalovu koji je letio preko Sjevernog pola iz Moskve u Vancouver, zgrade su građene u blokovima i koje se ni po čemu nisu razlikovale jedna od druge.

Naravno, ima ovaj grad svoju dugačku povijest, no najupečatljivi je dio onaj od 30-tih godina prošlog stoljeća, kada je preimenovan u Gorki, po poznatom sovjetskom piscu Maksimu Gorkom.

U tom je periodu, pod jakom komunističkom vlašću, bio posve zatvoren za strance. I iz tog se perioda o događanjima unutar 'zidina' nije smjelo znati ništa.

Ipak, industrija, i to vojna, udarili su pečat ovom gradu jer u njemu se još uvijek rade najpoznatiji ruski lovci, MIG-ovi. Koliko i za koga, poslovna je tajna, o kojoj se među običnim ljudima ne govori. A i danas se priča kako je ovdje napravljena i prva atomska bomba u Rusiji.

Simpatični taksist, koji nas je vozio od aerodroma do hotela u Gagarinovom Prospektu, objasnio je kako je i njemu kao dječaku - taj dio života bio tajanstven i kako je mislio da živi 'u bajci'.

Međutim, nakon pada komunizma, 90-tih godina 20 stoljeća, u gradu je postalo puno življe. Čak toliko, da su u grad počeli ulaziti i strani investitori, pa je recimo grupacija VW-a ovdje dala velik dio posla čuvenom proizvođaču vozila GAZ, a već spomenuti taksist objasnio je kako se Škoda Yeti i Škoda Octavia proizvode upravo u njihovoj tvornici.

A uz spomenute MIG-ove i automobile, u Njižnij Novogordu, kojem su ime vratili 1990. godine još se proizvode brodovi i podmornice za rusku mornaricu. Doduše, malo nam to čudno zvuči, s obzirom da je ovaj grad smješten u unutrašnjosti Rusije, a ne na moru. Makar, tko zna, možda ih šalju rijekom Volgom, najdužom ruskom rijekom, koja se ulijeva u Kaspijsko jezero.

Iako je grad domaćin svjetskom nogometnom prvenstvu, u svakodnevnom životu, nogomet je ovdje tek na drugom mjestu. Grqdski nogometni klub koji je dobio prekrasan stadio natječe se u drugoj ligi. A najpopularniji sport ovdje je hokej na ledu, dok je Torpedo ponos ovog grada.

U tom je klubu igrao jedan od najvećih ruskih hokejaša, legendarni vratar Viktor Konovalenko, osvajač dviju zlatnih olimpiskih medalja, te čak osam naslova svjetskih prvaka. A koliko je bio slavan, dovoljno govori činjenica da ga svrstavaju u istu rečenicu s još jednom legendarnim ruskim golmanom, Lavom Jašinom.

Međutim, bez obzira na evidentne ožiljke socijalizma, jer sporedne su ulice u katastrofalnom stanju, na ulicama tipični ruski vozni park, ljubaznost domaćina zasigurno će popraviti dojam i nadoknaditi glamur jednog Sant Peterburga ili Moskve. Nevjerojatno je koliko su ljudi otvoreni i s koliko ponosa, pričaju o svom gradu. Vjerojatno u želji da poprave ono što su njihovi stari proživljavali 60 godina.

Na ulicama su dan uoči dvoboja Argentinci bili u apsolutnoj u većini, ali su Hrvati bili moćna gomilica, što možete vidjeti u video zahvaljujući mom vjernom pratitelju Samsung Galaxy S9+ smartphoneu.

Tako će sigurno biti i na stadionu, no ni hrvatskih navijača neće izostati. Do ranih popodnevnih sati u četvrtak bilo ih je više od dvije tisuće. Međutim, ovog puta, dobar dio navijačkog puka činile su obitelji, koje su - poput ove Nenada Tamburina, Hrvata s Ugljana a koji već 50 godina živi u New Jerseyu, povezali turizam i sport i priuštili si nekoliko dana razgledavanja Moskve te dolazak na utakmicu Hrvatske i Argentine.

Drugi tjedan putovanja po Rusiji obilježio je 'kaos'

Prije ove predivne atmosfere u Njižni Novogrodu, ako se sjećate bio sam i na utakmici u Kalinjingradu. Nakon hrvatske pobjede zaputio sam se u St. Petersburg - ali kroz Estoniju. Bio je to potez koji će mi obilježiti putovanje. Naime, nakon mirne noći u Estoniji kamo sam se odvezao Carwizovim vozilom, zaputio sam se prema granici. Tamo su me dočekali prvi problemi - birokratska procedura zbog koje puna tri sata nisam mogao u Rusiju i nastaviti put. Nakon višesatne agonije koju je bilo lakše podnositi uz Krašove Domaćice, (jer sam na suncu stajao bez hrane i vode), ponovno sam se pokrenuo. Na koncu stigao u St. Petersburg, nabrzinu ga obišao i upoznao (sve možete vidjeti u videima koje sam poslao s lica mjesta, zahvaljujući odličnoj internetskoj vezi), a otamo sam se zaputio u Njižni Novogrod iz kojeg vam, evo, šaljem razglednicu u kojoj ćete upoznati i mnoštvo navijača koje sam sretao po putu. Uživajte!

Sve dijelove kaotične avanture sa sretnim ishodom, pogledajte u kratkom videu.