Prošla su puna dva mjeseca otkako smo pisali o 'ljetnoj romansi' Hrvata i Lige 10. Bilo je to na kraju tjedna u kojem su sva četiri naša predstavnika u europskim kupovima izborila pobjede, a stadioni MAXtv Prve lige privukli solidan broj ljudi na prvenstvene oglede. Osvrnuli smo se tada na tradicionalni srpanjski mini val optimizma koji zapljuskuje domaći nogomet u vrijeme dok se još sve čini mogućim i samo poželjeli da sve potraje nešto duže nego inače – odnosno, da se iluzija kompetitivnosti ne rasprsne do kraja već prije završetka ljeta.

I evo – stigla je jesen, odigrano je 10 kola prvenstva, a na vrhu ljestvice četiri su kluba unutar tri boda. Nije nezamisliv ni scenarij da bi poslije vikenda koji slijedi mogli imati sva četiri potpuno poravnata: za to bi Lokomotiva trebala pobijediti Osijek, Rijeka i Hajduk odigrati neriješeno, a Dinamo izgubiti u Zadru. Ovo zadnje čini se najmanje vjerojatno, ali s obzirom na to da su modri često znali imati problema s tim suparnikom, a i uzevši trenutnu formu i jednih i drugih, ne bi bilo baš svjetsko čudo...

Kompetitivnost je apsolutno najvitalniji sastojak svakog sportskog natjecanja – onaj osjećaj da se ima šanse konkurirati za osvajanje trofeja. Praksa pokazuje da je interes gledatelja i medija neusporedivo veći kad postoji istinska utrka za naslov.

Samo što smo u MAXtv Prvoj ligi već zaboravili kako to izgleda: u posljednjih osam sezona otkako je konstantni prvak, Dinamova ukupna razlika od prvog pratitelja je nevjerojatnih 127 bodova. To znači da je maksimirska momčad u prosjeku osvajala 16 bodova više od drugoplasirane. U posljednje tri godine ta se razlika još i povećala: 2010./11 Dinamo je osvojio 17 bodova više od drugoplasiranog Hajduka, 2011./12 čak 21 više od istog suparnika, a prošle sezone 20 više od druge Lokomotive...

Zbog toga je hrvatsko prvenstvo tijekom godina u puno navrata po raznim stranim medijima spominjano kao najmanje kompetitivno u Europi. Nije to nikakav proizvoljni dojam ili subjektivni izbor, nego suha činjenica. Nigdje na kontinentu ne postoji takva dominacija jednog kluba. Bez obzira na silna razočaranja na koja su dinamovci navikli svoje simpatizere u europskim ogledima, bez obzira na to što mijenjaju trenera minimalno jednom godišnje (ni drugi hrvatski klubovi tu nisu nešto bolji) i bez obzira na sve druge maksimirske probleme kojima se ne nazire kraj, Dinamu se u ligi rijetko kada svih ovih godina netko uopće uspio približiti.

A takva situacija ne koristi nikome: drugi klubovi zapadaju u apatiju, a Dinamo se opušta i ne može kroz nastupe u prvenstvu stvoriti igru ni karakter koja će mu donijeti rezultat kad se u Europi susretne s ozbiljnijim momčadima. Kao rezultat dolazi često loša igra i protiv slabijih te smanjeni interes domaće publike.

Naravno, Dinamova rezultatska nadmoć ima ishodište u materijalnome: uza svu financijsku prednost nad rivalima koju je akumulirao multimilijunskim prodajama igrača, UEFA-inim premijama, ali i novcem kojeg je primao od Grada Zagreba, bilo bi doista pravo čudo da je imalo drugačije.

Pa ipak, nakon deset odigranih kola ove sezone situacija na vrhu ljestvice vrlo je neizvjesna. Tome je umnogome pridonio Dinamov poraz na Poljudu koji je (zasad) 'spasio' prvenstvo, ali nije samo u tome stvar. Onaj tko redovito gleda ligaške utakmice mogao je primijetiti da Dinamo gotovo ni u jednoj nije igrao osobito dobro niti uspostavio dominaciju koja bi odgovarala 'realnom' odnosu snaga.

Da, imao je više loptu u nogama i stvorio pokoju polupriliku više, ali gotovo svi dosadašnji suparnici stvorili su mu poprilične probleme te često imali izrazitije šanse. Razlika se najčešće pokazuje tek kroz nekoliko izvanserijskih solo poteza, a ne kroz momčadsku igru – utakmice su u pravilu odlučivali neki dobar pas, nabacivanje i šut, a na drugoj strani 'smrzavanje' i petljanje u odlučnim situacijama pred Dinamovim golom.

Točno tako bilo je i jučer u Osijeku, gdje su domaći – jedna od rezultatski najgorih momčadi lige – sve do gola djelovali kao znatno opasniji suparnik. U posljednjih pola sata modri su opet značajno pali ('Kao da je vrag je ušao u nas, kao da više ne znamo igrati nogomet', izjavio je Joe Šimunić), ali Osječani to nisu mogli i nisu znali iskoristiti. U Dinamovoj igri i kadru puno je neriješenih problema te će Branko Ivanković morati uložiti velik trud ako želi stvoriti bodovnu prednost do zime, kad se očekuje nova mini-rekonstrukcija momčadi.

Je li onda stvar u tome da je Dinamo loš ili da su drugi dobri? Vjerojatno i jedno i drugo. Hajduka u prvenstvu još nitko nije nadigrao niti nadtrčao: bijeli su u nekim utakmicama briljirali (u Zadru, u Parku Mladeži, u Maksimiru protiv Lokosa), u nekima pobijedili unatoč tome što nisu bili sjajni (Dragovoljac, Slaven, jučer protiv Zadra), bili su bolji i od Dinama i od Rijeke, iako ni u tim utakmicama nisu pružili nezaboravnu igru – s tim da su im Riječani, za razliku od Dinama, ipak iščupali bod. Dva poraza došla su u egal-utakmicama u Puli i Osijeku, što su dosad bile dvije najgore predstave Splićana. Za kadar kojim Igor Tudor
raspolaže – a pogotovo za onaj kojim je raspolagao kad su zaredale ozljede ključnih igrača i prije dolaska Iluridzea i Bukve – to je zapravo impresivan učinak.

O Rijeci dovoljno govori to što je jedina neporažena – iako, zanimljivo, nije pobijedila još nijednog od preostala tri člana vodećeg kvarteta. I Rijeka (19-7) i Hajduk (18-6) usto imaju bolju gol razliku od Dinama (17-7). Četvrtoplasirana Lokomotiva (15-10) pomalo je 'divlja', kontraška momčad iz koje trener Tomislav Ivković zaista izvlači puno, ali svejedno bi bilo svjetsko čudo kad bi se do kraja prvenstva probila još za koju poziciju više.

U zadnjem kolu, sve su četiri vodeće momčadi ostvarile teške pobjede protiv 'na papiru' slabijih suparnika. Kola koja slijede zaista mogu raspiriti maštu svih koji bi voljeli da se neizvjesnost prvenstva nastavi. Dinamo gostuje u Zadru, pa dočekuje Rijeku, pa gostuje kod RNK Splita; Hajduk ide na Kantridu, pa na Poljudu čeka gradskog rivala, pa gostuje kod Dragovoljca; Rijeka igra dva derbija – domaći s Hajdukom i gostujući s Dinamom, a nakon toga joj stiže Zadar; Lokosi dočekuju Osijek i Istru, a putuju u Koprivnicu...

Ovako 'od oka', svašta je moguće. Hajduk bi se trebao konsolidirati te osnažiti povratnicima i pridošlicama, Rijeka čeka da se oporave ozlijeđeni igrači, a kod Dinama tek treba vidjeti hoće li nakon pobjede, ali vrlo loše igre u Osijeku krenuti na bolje ili opet tresnuti o tlo.

Imamo ligu! Kamo sreće kad bismo to mogli reći i nakon još dva mjeseca Lige 10...