Dan nakon osvojene srebrne medalje u Rotterdamu, Andrej Kramarić vratio se u Zagreb, 'skupio' najbliskije, suprugu Miju i sinčića Viktora, te otišao na zasluženi odmor. Sredinom tjedna vratio se u rodni grad, malo podružio s ostatkom obitelji te je već na Jadranu. Nešto vremena posvetio je i za tportal.

Jeste se uspjeli odmoriti?

'Skupili smo stvari i odmah poslije Final Foura otišli smo prvi put na Maldive i stvarno smo uživali. Bilo je predivno i nešto posebno što se može vidjeti. Dosta je dalek put, pa smo se malo izmorili s malim Viktorom. Ali vrijedilo je. Bili smo i kod bake u Bednji, ali nju smo posjetili prije Final Foura, jer smo već imali isplanirane Maldive. A ne mogu ne posjetiti baku. Osim toga, ona mi uvijek poželi sreću, tako je bilo i ovog puta', rekao je na početku razgovora za tportal Kramarić, u čijem se glasu osjetila opuštenost. Kaže, dobio je dosta vremena za odmor, jer pripremama Hoffenheima mora se priključiti 15. srpnja u Austriji.

Kad ste već spomenuli Maldive, koji su dosta daleko od Hrvatske, možda ste tamo izbjegli obožavatelje?

Ha, ha... Ne biste vjerovali, ali i tamo je bilo nekoliko upita za fotografiranje, što me zbilja iznenadilo. Doduše, ne znam jesu li oni mene prepoznali ili je to kakav nogometni fan prenio prijateljima. Iskreno, nisam očekivao da će me itko prepoznati, ali sve sam to odradio s velikim zadovoljstvom.

Kada pogledate unazad, kakav je osjećaj staviti još jednu srebrnu medalju oko vrata? Odnosno jeste li tužni, jer svi su bili uvjereni da je ovo bila jedna od slabijih španjolskih momčadi posljednjih godina?

Što se tiče samog finala i tekme sa Španjolskom, moram reći da smo još uvijek tužni. Jer, iskreno, vjerovali smo da možemo to osvojiti. I konačno uzeti zlato. Taj osjećaj da smo izgubili finale pomalo je nevjerojatan. Doći do takvog uspjeha i ući uopće u finale već je velika stvar. A došli smo do toga da smo tužni zbog drugog mjesta. Tako mala nogometna nacija, a mi smo drugi u Europi. To je zapravo fenomenalan uspjeh. Ali moram reći da smo zbilja propustili veliku priliku i pitanje je kada će nam se opet pružiti. A Španjolska da je slabija? Možda. Znamo da to nije ona Španjolska s Xavijem i Iniestom, ali u finalu je bila jako dobra.

Odlazi li ili ostaje Luka Modrić u reprezentaciji...

Nego, možda je ovo i najbolji ishod, jer tko zna bi li se Modrić oprostio da je uzeo zlato? Ovako ima motiv na Euru 2024. povesti Hrvatsku. Znate li vi kako kapetan razmišlja, ostaje ili odlazi?

Naravno da bi to zlato okrunilo veličanstvenu karijeru Luke Modrića. Stvarno se nema što novo reći o njemu, toliko je već napisano i izgovoreno. Nema tih riječi i superlativa kojima bi ga se opisalo. I on je bio potresen što nismo uzeli to zlato. Ne znam što će odlučiti, ali se nadam, odnosno vjerujem da će odraditi još i Euro u Njemačkoj.

Prvi put otkako je Dalić na klupi 11-erci su otišli na stranu suparnika. Žalite li što vi niste bili u tom raspucavanju, s obzirom na to da ste sigurno izveli penal protiv Nizozemske?

Nažalost, penali nas ovog puta nisu poslužili. S time da su Španjolci sjajno odradili to raspucavanje. To je zakon velikih brojeva i ne možemo svaki put mi pobijediti. Jednom je i nama morala stati ta serija. Što se mene osobno tiče, nemam što reći, jer nisam bio na terenu. Imamo igrače koji također vrhunski izvode penale. Ovog puta smo izgubili. Naravno da bih volio da sam u tim situacijama na terenu, jer već sam više puta govorio - volim taj osjećaj pritiska. U takvim trenucima budeš najviše fokusiran. Vjerujem da bih ušao s puno samopouzdanja i hrabrosti u taj penal. Ali i to sam prije govorio - penali su lutrija. Naravno da puno ovisi o kvaliteti izvođača, ali i golmana. Ali nažalost, bio sam vani i nikad neću znati kako bi to ispalo.

Kakva je uopće procedura pri izvođenju penala? Znate li unaprijed tko će pucati ili se to dogovara na licu mjesta, pa tko se osjeća najspremnijim?

O tome trener odlučuje, iako više-manje svi znamo tko je najsposobniji izvoditi jedanaesterce. Naravno, ovisi i o trenutnom psihičkom, ali i fizičkom stanju. Ali najvažnije je preuzeti odgovornost i skupiti hrabrost. I biti fokusiran na penal.

Čujete li publiku u trenutku u kojem se zalijećete? Što vam se vrti u glavi?

Što se mene tiče, kod izvođenja penala ništa drugo ne vidim osim lopte, gola i golmana. Samo fokus na sebe. I izvođenje tog penala.

O mogućim nasljednicima u A reprezentaciji na mjestu napadača

Vjerujem da ste se odmarali od nogometa, odnosno da niste pratili nastupe U-21 selekcije. No imate li predodžbu, tim prije što je Dion Drena Beljo bio uz A selekciju, tko bi mogao u budućnosti biti vaš nasljednik u reprezentaciji na mjestu napadača? Jer u Rumunjskoj se strijelci baš i nisu iskazali.

Nisam gledao U-21 reprezentaciju, odmarao sam se. Tako da mi je teško išta reći i procijeniti. Hrvatska uvijek ima dobrih i talentiranih igrača, ali da naprave veliku karijeru i iskorak treba se poklopiti puno detalja. Ali kako nisam gledao, ne bi bilo korektno od mene bilo što govoriti i komentirati.

Ove jeseni imate puno posla s reprezentacijom, šest utakmica kvalifikacija za odlazak na Euro. Koja će biti najteža? Armenija je zasad iznenađenje.

Do zimske pauze imat ćemo šest kvalifikacijskih utakmica. Svaka će biti teška, jer svi će biti nabrijani protiv Hrvatske. I sigurno će ta Armenija koju ste spomenuli biti jedna od težih. Odnosno najteže će biti Armenija i Wales u gostima. Iako smo svi svjesni da je svaka utakmica teška ako ne uđeš maksimalno fokusiran, sa 100 posto. Nadam se da ćemo biti pravi kao što smo uvijek bili. I da ćemo odraditi sve utakmice kako spada, pobijediti i plasirati se na Euro.

Često, kada se pokazuju kadrovi izvan terena, odnosno s kakvih šetnji, najčešće ste s Bornom Sosom u društvu. Ima li kakav poseban razlog za to?

S Bornom Sosom sam, ajmo reći, najbolji prijatelj u reprezentaciji. Stvarno se super slažemo. Prijatelji smo i izvan terena, čujemo se svaki dan. On je u Stuttgartu, blizu mene. Viđamo se jako često i u Njemačkoj, odemo na piće, večeru. Veliko prijateljstvo. Osim toga, Borna je fantastičan dečko i top igrač. Kad smo u reprezentaciji, često smo skupa.

S Hoffenheimom ste imali možda i najtežu sezonu otkako ste se preselili u Njemačku. Jer u drugom dijelu ste došli čak i u zonu ispadanja.

Što se tiče Hoffenheima, nikad teža sezona. Dosta stresno. Na sreću, izgurali smo sve do kraja. Nismo zaslužili biti u toj poziciji. Ali eto, dogodilo se. Ne bih htio previše ulaziti u detalje. Ali to je u tom trenutku bila realna i priča i slika. Dosta se toga promijenilo, nismo bili pravi na terenu. Vjerujem, odnosno nadam se da se to ove sezone neće ponoviti jer imamo dobre i kvalitetne igrače. I da u novoj sezoni nećemo imati toliko stresa.

Ostaje li u Hoffenheimu i koliko ga je Bayern uistinu želio...

Dojam je da ste, unatoč tim lošijim rezultatima, nekako najmirniji. Obično u takvim trenucima najbolje igrače počnu 'razvlačiti' po drugim klubovima, a vas se u ovom trenutku ne veže uz transfere.

Puno sam puta rekao da sam sretan i zadovoljan u Hoffenheimu. Sa svih aspekata, i financijskih i životnih. Obitelj je sretna. Stvarno imam status u Hoffenheimu. Možda mogu čak reći bolji status nego što Luka Modrić ima u Realu. Stvarno je taj status neprocjenjiv. Već sedam godina sam tamo, osjećam se fenomenalno, a i dalje sam motiviran. Nadam se da ću tako i nastaviti. Cijene me, a osim toga, Bundesliga je stvarno odlična, tako da u ovom trenutku ni ne pomišljam na nove klubove. Nemam više 18 godina i ne moram se na svakom treningu bacati na glavu. Tako da je to ustvari malo škakljiva situacija. Naravno da uvijek ima poziva sa strane, ali ja sam sretan u Hoffenheimu.

Bilo je sezona u kojima ste u Borussiji zabijali po četiri gola, kada ste rušili Bayern. Tada su vas povezivali i s najvećim njemačkim klubom. Koliko su te priče bile ozbiljne?

Bilo je puno upita za transfer, tri puta me Bayern zvao. Jednom je bilo čak jako, jako blizu. To je bilo u vrijeme Juliana Nagelsmanna. Vjerovao sam da je to taj trenutak, tad je taj transfer trebao biti gotov. Nažalost, nije se realizirao. Ali, bože moj, naravno da bih volio da se ostvario. No isto tako znam što imam u Hoffenheimu i zato ipak ne trebam tugovati.

Znate da vaš češki fan klub u Kramyju s velikim nestrpljenjem iščekuje 113. bundesligaški gol?

Da, znam kakva su njihova očekivanja (ha, ha). Doduše, već sam zaboravio zašto treba biti baš 113. No neće biti lako. Ako budemo bolji ove sezone, ako budemo prava ekipa, ako budemo imali puno šansi i ako budem fit, možda uspijem postići i taj cilj.

U sezoni 2015./16. bili ste igrač Leicestera, a koji je te godine uzeo naslov prvaka te bio svjetska sportska senzacija. Ove sezone ispali su iz Premier lige. Jeste li u kontaktu s ljudima iz kluba?

Žao mi je što su ispali iz lige. Ako ćemo iskreno, nije me to iznenadilo. Da ne lažem, jer imam prijatelje u Zagrebu s kojima razgovaram samo o nogometu, već početkom sezone zapravo sam rekao da bi se, ako nastave raditi onakve transfere, klub mogao naći u neugodnoj situaciji. Sad se to i dogodilo. Stvarno mi je žao, postali su veliki klub. Osvojili su puno trofeja u nekoliko godina. Nevjerojatna priča. Ali to je nogometna realnost, jer kad jednu sezonu ne odigraš i ne napraviš sve kako spada, to jest nisi na nivou Premier lige, odmah te to kazni. Ali vjerujem da će se brzo vratiti, fenomenalan su klub. Dosta je godina prošlo otkad sam bio u Leicesteru, puno se ljudi i igrača promijenilo, tako da se ne čujem ni s kime.

I za kraj, mnogi igrači najavljuju da bi se pred kraj karijere vratili u matične klubove. S obzirom na to da ste sjajno igrali i u Rijeci i u Lokomotivi, ali ste Dinamovo dijete, koji bi to klub bio? Ima li u vašim razmišljanjima mjesta za sezonu, dvije u Dinamu?

'Što se povratka u HNL tiče, o tome, iskreno, još nisam razmišljao, niti razmišljam. Osjećam se super i fit, mislim da još mogu odraditi dosta sezona na visokom nivou. To mi je želja. A ako jednog dana dođe takvo pitanje, vidjet ćemo… No o tom - potom', završio je Kramarić.