Radi se o jednoj od onih priča koje vraćaju vjeru u nogomet kao 'narodsku' igru i pokazuju da jaz između glamurozne svjetske elite i navijačkog puka ne mora uvijek biti nepremostiv. Njeni su protagonisti The Special One Jose Mourinho, najslavniji i najskuplji među trenerima, te Abel Rodriguez, skromni imigrant iz Meksika koji za život zarađuje brišući podove na postajama losangeleskog metroa. Dvojica ljudi koji naizgled nemaju baš ništa zajedničkoga, ali ipak su postali prijatelji.

41-godišnji Rodriguez, koji je kao dijete doselio s obitelji u Kaliforniju, veliki je nogometni fan i navijač Real Madrida. Budući da 'kraljevski klub' redovito dolazi na ljetne pripreme u Los Angeles, Rodriguez svake godine uzima dva tjedna slobodno kako bi kao volonter pomagao momčadi – sakuplja lopte, priprema opremu, potrepštine i sve što igračima madridskog kluba može zatrebati u trening-kompleksu sveučilišta UCLA.

Nije to lak posao. Tijekom ta dva tjedna 'godišnjeg' svakog jutra ustaje u pet sati i vraća se kući oko 11 navečer, idućeg jutra sve počinje ispočetka. Ali Rodriguez nikad nije tražio novac za svoje usluge – dovoljna mu je nagrada bila upoznati zvijezde kluba za koji navija od malih nogu i, naravno, Josea Mourinha

A onda je početkom ove godine odlučio napraviti ono o čemu je oduvijek maštao: otići na El Clasico. Abel nikad ranije nije bio u Europi niti je imao bilo kakav kontakt s nekime iz kluba, štedio je novac za jedan 'pravi' godišnji odmor s obitelji, ali žena i njihove tri kćeri potaknuli su ga da umjesto toga ode u Madrid i ispuni svoj dugogodišnji san.

Dana 28. veljače samo se pojavio na vratima Realovog trening-kompleksa Valdebebas. Nije imao ulaznicu za utakmicu, čak ni hotelsku rezervaciju – samo silnu želju da vidi momčad i trenera. Došao je onamo izravno s aerodroma, nadajući se da će ga netko prepoznati. Zaštitari ga nisu pustili unutra i on je, razočaran, ali još uvijek pun nade, sjeo pokraj ceste smišljajući što da radi. Sjedio je tako sljedećih pet sati.

Već to što ga je ondje ugledao Jose Mourinho kad je odlazio kući vjerojatno je bila čista sreća. 'Vozio sam se u autu s pomoćnikom Ruijem Fariom', ispričao je kasnije trener. 'Uvijek vani ima puno ljudi, ali vidio sam njega kako sjedi sa strane i prepoznao ga. 'Stani', rekao sam Ruiju. 'To je onaj lik iz Los Angelesa!''

Mourinho je pitao Rodrigueza što radi ondje, a ovaj mu je objasnio da ih je došao posjetiti i vidjeti El Clasico. 'Ali nema više karata... Gdje si odsjeo?', pitao ga je Mou. 'Nisam još ništa napravio po tom pitanju', priznao je gost. 'Prioritet mi je bio da vas vidim, a onda smislim što ću dalje. Da se nismo sreli, otišao bih do stadiona i pokušao nabaviti ulaznicu – ako ne bih uspio, vratio bih se kući...'

Ono što je uslijedilo bilo je pravo čudo, barem za Abela. Mourinho je obavio nekoliko poziva i sredio mu ne samo ulaznicu za utakmicu, nego i smještaj u istom hotelu u kojem je odsjela momčad Real Madrida uoči susreta s Barcom. Idućeg jutra njih su se dvojica sreli na igralištu za trening, a navečer – dan uoči El Clasica – proveli su sat i pol u ugodnom druženju prije zajedničke večere s kompletnim stručnim stožerom. A onda je Mou od njega zatražio da pođe s njima i u Manchester, na uzvratnu utakmicu Lige prvaka protiv Uniteda, ponudivši da će platiti sve troškove.
Rodriguez kaže da je plakao od sreće zbog svega što mu se tih dana događalo. Najprije je uživo gledao kako njegov Real pobjeđuje Barcu 2:1, slikao se s Cristianom Ronaldom i Diegom Maradonom (koji je došao pogledati tekmu); tri dana kasnije svjedočio je istom rezultatu na Old Traffordu, ali tad već u službenom svojstvu jednog od oružara, odjeven u opremu s klupskim obilježjima. Obitelj i prijatelji u Los Angelesu vidjeli su ga u televizijskom prijenosu kako napušta travnjak uz sir Alexa Fergusona – a kad se vratio, imao im je za ispričati i jednu anegdotu sa slavnim škotskim trenerom.

'Izašao je iz svlačionice s čašom vina u ruci i rekao mi: 'Reci Joseu da je vino spremno, samo neka požuri'', kaže Rodriguez, koji se na vlastite oči uvjerio da su Ferguson i Mourinho veliki prijatelji. 'Vas dvojica ste stvarno pravi džentlmeni', rekao im je, a Fergie mu je na to samo namignuo...

Ipak, najveći dojam su na njega ostavili igrači obaju klubova, koji su ga tretirali kao člana ekipe, kaže. Svoje dresove poklonili su mu Özil, Kaka, Essien i Unitedov Chicharito, dobio je na poklon i jednu od lopti kojima se igrala utakmica. Marcelu je, s druge strane, on učinio uslugu, otišavši s njegovim dresom do Unitedove svlačionice i u Brazilčevo ime obavivši razmjenu s Robinom van Persiejem

'Svi u klubu bili su sretni što je Abel s nama', rekao je Mourinho. 'Znaju ga s ljetnih priprema i uvjerili su se da je marljiv radnik i velik čovjek. Dobili smo obje jako važne utakmice kad je bio s nama i svi su počeli govoriti da mora ostati.'

Rodriguez je kasnije priču otkrio američkom magazinu Sports Illustrated, a Mourinho je nadopunio svojim komentarima. Žao mu je jedino, rekao je Abel autoru članka Grantu Wahlu, što se nije stigao ni oprostiti s Joseom i zahvaliti mu za sve što je za njega učinio, po povratku u Madrid iz Manchestera pomogao je iskrcati torbe i opremu, a onda se morao vratiti u Los Angeles – oni podovi u metrou neće se sami brisati.