Goran Ivanišević godinama je bio trener najboljeg svjetskog tenisača, Novaka Đokovića. No, u jednom su se trenutku obojica zasitila te su se mirno razišli. Naravno, medijima je zanimljiv njihov odnos, pa je hrvatski osvajač Wimbledona govorio i o tome
Ivanišević je gostovao u teniskom centru Vitis u predgrađu Züricha, gdje njegov prijatelj Bojan Božović vodi tenisku akademiju, piše Slobodna Dalmacija.
Tamo su ga odmah za intervju iskoristili tamošnji mediji pa je ekskluzivno za CH Media otkrio mnoge zanimljive detalje.
Kako ste doživjeli ovih gotovo pet godina kao trener Novaka Đokovića?
'Novak je genije, izvanredna osoba i najbolji igrač u povijesti tenisa. Ali nije bilo lako, mogu vam to reći. Kad se sjetim svega što se za to vrijeme dogodilo. Prvo je došla pandemija korone, pa diskvalifikacija na US Openu kada je Novak lopticom udario linijskog suca, zatim deportacija u Australiju. Bilo je puno teških vremena'.
Ipak, zajedno ste oborili sve rekorde?
'Novak je to uspio, a ja sam mu malo pomogao i jako sam ponosan na to. Bila je velika čast, a ujedno i velika odgovornost biti trener ovog genija. Kada trenirate Novaka Đokovića, sve osim titule je neuspjeh. Novak je također vrlo zahtjevan. Svaki dan se mora dogoditi nešto novo, uvijek želi biti bolji, a to je velik pritisak s kojim se treba nositi'.
Kako ste se nosili s tim pritiskom?
'Uvijek sam imao dobre tablete, ha-ha. Ne, ozbiljno... svaki dan imate pritisak u ovom poslu. Naviknete se na ove okolnosti. Činjenica da oboje dolazimo s Balkana i govorimo isti jezik svakako je bila olakotna okolnost. Plus, Novak i ja smo slični. Uvijek sam bio spreman na njegove moguće reakcije'.
I sad vam treba odmor?
'Najmanje dvadesetak godina, ha-ha', u šali je dobacio Goran pa nastavio:
'Želim polako do jeseni. Na ljeto bih sa sinom volio bodriti hrvatsku reprezentaciju na Euru u Njemačkoj. Ne sjećam se kad sam posljednji put proveo ljeto kod kuće'.
Bilo je i napetosti između vas, a Đoković je često psovao u smjeru lože u kojoj ste sjedili. Kako ste se nosili s tim?
'To mi nikad nije bio problem, i sam sam bio emotivan igrač. Ponekad nisam mogao razumjeti što govori. Onda bi se Novak naljutio na mene, ali nakon pet minuta opet bi bio opušten. Ponekad vam je u tenisu potreban kratki šok da razbistrite glavu, jer mentalna komponenta je najvažniji faktor'.
Godine 2001., kao 125. tenisač svijeta, u Wimbledonu ste osvojili svoj jedini Grand Slam naslov. Kakva vas sjećanja vežu za to?
'Nevjerojatno mnogo. Još dan danas ne razumijem kako sam uspio osvojiti taj turnir. Tjedan prije nisam igrao loše, nego užasno loše. Ne bih pobijedio ni protiv koga. No, bilo je to 15 najboljih dana mog života kao sportaša'.
Prethodno ste izgubili tri finala Wimbledona (1992. od Andre Agassija te 1994. i 1998. od Petea Samprasa)...
'Uživao sam igrati protiv svih, osim nekoga tko mi je uništio život, a bio je to Pete Sampras. Nemojte me krivo shvatiti, poštujem ga, nevjerojatan je. Jednostavno sam imao pogrešan stav protiv Samprasa. Vjerovao sam da moram igrati bolje nego protiv drugih, ali često je bilo blizu i obično sam gubio'.
A što je Ivanišević rekao o Federeru i još nekim zanimljivostima, pročitajte OVDJE.