Legendarni otac Janice i Ivice već dugo upozorava kako su postavke slalomskih staza u Svjetskom kupu previše jednostavne. Izmislio je izraz 'Miki Maus slalom' kojim posprdno opisuje takve staze te u gotovo svakom svom javnom istupu zahtijevao da ih bude što manje.

Kritike Ante Kostelića na račun Svjetskog kupa te ponajviše Austrijanaca nisu uvijek bile smislene, katkad previše subjektivne, a u pojedinim trenucima čak i paranoične. No, kad su u pitanju postavljanja slalom utrka, imao je pravo. Slalom je tehnička disciplina i mora biti težak.

Sreća ga je pomazila. Od svih mogućih trenera, upravo je Ante izvučen kao postavljač slaloma i u superkombinaciji i u specijalnom slalomu u Sočiju. Kao što smo mogli i očekivati, on je to shvatio kao nagradu za životno djelo. A svoje je djelo svijetu prezentirao na velikoj sceni. Nekima se svidjelo, nekima i nije.

Igre u Sočiju bile su vjerojatno posljednje za Gipsa i obitelj Kostelić. Tko zna kad će Hrvatska ponovo osvojiti zimsku olimpijsku medalju. A ove godine osvojila je dvije: srebro Ivice u superkombinaciji te zlato Ante Kostelića u slalomu...

Antina staza koju je postavio pretposljednjeg dana Igara bila je genijalna. Pravi labirint, s pregršt zamki, koja je zahtjevala od skijaša razmišljanje u vožnji. Oni najbolji u takvoj su situaciji došli na svoje. Kada medalje osvoje velikan slaloma Mario Matt, najbolji skijaš današnjice Marcel Hirscher te zvijezda u usponu Henrik Kristoffersen, znači da je slalomska staza bila kakva i treba biti.

Francuski i švedski skijaši mogu se žaliti koliko hoće. Staza je svima bila jednaka i u skladu s pravilima. Njihovo 'plakanje' nakon utrke zvuči jadno i gubitnički. Svi bi ih ljubitelji skijanja više cijenili da su poraz prihvatili šutke. Naravno, nisu ni Kostelići uvijek šutke prihvaćali poraz, a nekad su i trebali. Ali ovaj put došli su na svoje. Zasluženo. Ante Kostelić je u pravu. Olimpijski slalom mora biti težak. Za zlato se ipak treba malo više pomučiti. Zato zlato ovaj put pripada njemu...