Do početka nove skijaške sezone ostalo je još šest dana, a najveća uzdanica hrvatske selekcije tradicionalno se preziva Kostelić. Ivica je spreman, željan uspjeha i ima plan za sezonu koju će obilježiti Olimpijske igre u Vancouveru
Pripreme Ivice Kostelića donekle su poremetili problemi s leđima, no svestrani hrvatski skijaš zadovoljan je učinjenim.
'Jasno, četiri mjeseca pauze nose svoje nedostatke, ali obavio sam planirano i imam dobar osjećaj pred sezonu. Ne znam koliko sam napredovao u veleslalomu jer se nemam s kime uspoređivati, ali najveći skok očekujem u Super G-ju. Kada bih se tamo ustalio među 10-15 najboljih, bio bi to znatan bodovni napredak', počeo je svoj razgovor za Jutarnji list najbolji hrvatski skijaš svih vremena.
Prema starom običaju Kostelićevih, OI su u pravilu epicentar sezone.
'Svakako, to je uvijek bilo tako. Srećom, prije Vancouvera u Svjetskom kupu su dva tjedna pauze, pa ću se moći dobro pripremiti. Plan je voziti sve utrke osim spusta u Bormiju i što bolje se pripremiti za OI.'
Cilj se nameće sam po sebi.
'Srebro iz Torina skinulo mi je veliko breme u karijeri, no još sam uvijek gladan medalja i uspjeha. Ne osjećam velik pritisak i spreman sam. Osim olimpijskog uspjeha vjerujem da mogu ući među pet najboljih u ukupnom poretku. Ako bude sreće i zdravlja, možda ući i u borbu za Veliki globus.'
Trenirao je s Daliborom Šamšalom, za kojega kaže da više ne radi velike pogreške, a napredak očekuje i od Natka Zrnčića-Dima, koji je prošle sezone ušao na velika vrata u svijet skijanja.
'Dim ima žicu za spust i sigurno će napredovati jer je žilav. Čovjek je od nepoderivog materijala. Prošao je već dvije prometne nesreće u kojima je mogao poginuti, a izašao je bez ogrebotine. Ima, kao i Bode Miller, strašno visok prag otpornosti, nadam se da ga nikada neće prekoračiti.'
Da su takve predispozicije imali on i Janica, medalje im ne bi stale u trosobni stan.
'Naše ozljede su posljedica situacije u kojoj smo se mi morali boriti za svaki obrok. Danas, ako kiksaš, pokrit će te netko drugi. Mi tu privilegiju nismo imali. Da smo iza sebe imali sustav i sigurnost u kojemu uživaju današnji klinci, puno toga moglo se izbjeći. Nekada mi je smiješno kada čujem na što se sve žale roditelji naših mladih skijaša.'