Bilo je prilično zanimljivo na Skupštini Hajduka u subotu, jutro prije Istre. Prvi put se Skupština održala na Poljudu, u ugodnom ambijentu Hajdukove kino-dvorane i onaj koga zanimaju brojke, trendovi, financijski izvještaji, knjigovodstveno praćenje troškova, mogao je doći na svoje. Da ne duljim previše, zaključak Skupštine je jednostavan i jasan: ide se teškim, najtežim putem, prilično sporo, ali je smjer dobar.

U cijelu priču prije nekoliko godina smo ušli, koliko se sjećam, sa preko 100 milijuna kuna realnog duga. Pod realnim dugom smatram razliku između trenutnih obveza i potraživanja kluba. Danas je ta brojka na 44 milijuna. Nakon prošlogodišnjeg knjigovodstvenog gubitka od 27 milijuna kuna, ove godine gubitak iznosi stotinjak tisuća kuna. Ono što najviše veseli je činjenica da su prošle godine prihodi od poslovnh aktivnosti (nevezanih direktno uz teren i igrače) bili veći od rashoda. Ukoliko se nastavi ovaj trend, predviđanje je da bismo 2016. godine trebali imati veća potraživanja od obveza, odn. cijeli dug (uključujući i kredit od Grada na koji se plaća kamata od 15%) bi trebao biti pokriven.

Do tada, dok se tuđi novac ne vrati, situacija je jasna i nedvosmislena - nema dovođenja igrača za koje se plaća odšteta, nema rezultatskog imperativa, prodaji sve što hoda,... I to je u redu, to je tako, takva nam je trenutna situacija. Dug je bilo uistinu lako napraviti: nakon što je država odredila da je Hajduk pilot-projekt za Primorčev zakon i na silu izvršila preoblikovanje, predala ga u vlasništvo gradu Splitu (u zamjenu za dugove prema državi), nakon što je 'živa lova' koja je ušla u klub brže bolje isplaćena vjerovnicima koji su bili 'najbliže oltaru, nakon što su ostatak novca Mate Peroš i Joško Svaguša, brže-bolje potrošili na basnoslovne odštete i ugovore - dobiješ ovo što si imao prije koju godinu. Zapravo, Hajduk je sve ove godine bio kao država Hrvatska u malom - troši, samo troši, nije bitno što će biti sutra...

Ja sam zapravo prilično oduševljen načinom na koji trenutno klub funkcionira izvan sportskog segmenta. Prije svega, sve je transparentno. Mnoge stvari koje se sada odvijaju u klubu su nama navijačima bile potpuno nezamislive prije samo 3 ili 4 godine. Kao najvredniju stvar bih izdvojio formiranje jedinstvene baze članova Hajduka. Koliko se sjećam, za izradu baze najveću zaslugu imaju studenti splitskog FESB-a koji su to jako dobro odradili. Danas, ako si član kluba, bilo preko NH, bilo preko DPH, preko klupske web stranice u svakom trenutku možeš provjeriti svoju vezu sa klubom: godine članstva, godine pretplate, kupnje u klupskim trgovinama i sl. Suradnja sa mnogim tvrtkama omogućila je plasiranje širokog spektra klupskih proizvoda na tržište što također generira prilive klupskoj blagajni. Da se razumijemo, sve je to na principu 'zrno po zrno pogača', ali mislim da je to ispravan put.

Sportski dio djelomično zapinje, ali to i nije toliko čudno, s obzirom na okolnosti. Mislim, svima nama je Hajduk 'najbolji na svitu', ali trenutna sportska realnost je borba za Europu. Mislim da imamo solidnu momčad i ako se samo malo smirimo, mislim da možemo biti dobri ove godine. Možda čak i bolji nego prošle. Pod ovo 'smirimo', mislim da ne uopće ne reagiramo na suce, Mamiće, Rijeku, Dinamo, ovo-ono. Dakle, gledati samo sebe i raditi, puno raditi,... Znam da je krv uzavrela, i ja bih u prvom trenutku najradije tukao glavom o zid, ali, nema to prevelikog smisla. Brbić je na Skupštini lijepo odgovorio na neke zahtjeve dioničara o istupanjima, ratovima i sličnom: 'Ja bih kao navijač mnoge stvari drugačije napravio. Ali kao odgovoran predsjednik kluba, nemam na to pravo. Kad bih se ponašao kao navijač, klub bi se ugasio za mjesec dana.' I to je zapravo jedina istina...

Hajduk, naravno, neće istupiti iz lige. Niti bi trebao. Nažalost, opet političari (neki dan Škorić iz HDZ-a oko prijenosa iz Irske, danas Baldasar i HSLS oko 'istupanja') prodaju jeftinu demagogiju i pokušavaju sakupiti neke, ne znam od koga i koje, političke poene. Hajduk, službeni Hajduk, samo treba nastaviti putem kojim već ide. Polako i strpljivo. Hladne glave. To je jako teško jer osim otežavajućih okolnosti sa strane, imaju i veliki pritisak nerealnih očekivanja nestrpljivog dijela vlastitih navijača. Kažem dijela, jer se već skupila (i raste) kritična masa ljudi kojima je jasno što se zbiva u klubu. I koji su strpljivi. I žive s klubom. Više nego ikad prije. I vide svjetlo na kraju dugog tunela...