Bivši nogometaš Hajduka, a nakon karijere i voditelj omladinske škole splitskog kluba, 42-godišnji Srđan Andrić danas uživa podalje od nogometnih terena. Taj posao u Hajduku bio mu je zadnji nogometni angažman.

No ljubav i strast prema nogometu i dalje su prisutni. Posebno prema Hajduku, čiji je dres nosio u dva navrata. Prvi put u periodu od 1999. do 2004. godine, a potom i od 2007. do 2012. godine. Prema tome, bez pardona možemo reći da je jedan od dugovječnijih igrača Hajduka, a kojeg je posebno voljela Torcida zbog srčanosti i angažmana. Po broju osvojenih pehara, a ima ih pet - i to onih najvažnijih, dva prvenstva i tri kupa - spada u najtrofejnije igrače splitskog kluba.

'Pratim HT Prvu ligu, s obzirom na to da je prvenstvo nakon dugo vremena zanimljivo i izjednačeno. A Hajduk pratim uvijek, i kad je dobro i kad nije.'

Sada je dobro. Može li se Hajduku već ove sezone dogoditi isto takvo veselje kakvo ste vi osjetili 2001. i 2004. godine, odnosno kada ste osvojili naslove prvaka?

'Glupo mi je uopće ulaziti u priče može li Hajduk nešto osvojiti ili ne može, hoće li osvojiti Kup ili neće. Izbjegavam takva predviđanja. Ali je činjenica da je Hajduk konkurentan, da je nakon dugo vremena blizu. E sada, koliko je blizu, vidjet ćemo', rekao je na početku razgovora za tportal Andrić.

Već sam početak drugog dijela sezone, jer Dinamo igra protiv Rijeke (nedjelja, 17.30 sati), dok Hajduk odlazi u goste Šibeniku (subota, 17.05 sati), mogao bi zakomplicirati stvari na vrhu.

'Po mom mišljenju, stanje se može uvijek zakomplicirati. Pogotovo u ovakvoj sezoni u kojoj su dobri Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeka. Naravno, sada počinje drugi dio i treba vidjeti kakva će biti situacija, hoće li ostati dobri ili će netko pasti. Vjerujem da će Dinamo biti barem malo bolji nego što je bio u prvom dijelu. Lošiji Dinamo i bolji Hajduk napravili su ovakvu zanimljivost. Jer Hajduk stvarno zadnjih godina nije bio konkurentan, a Dinamo je bio prejak. Sad se dogodilo da je Dinamo malo pao, a Hajduk se jako popravio. Osim toga, sad su se pojavili Osijek i Rijeka, pa imamo kvartet klubova u kojem svaki svakoga može pobijediti, a to smo vidjeli u prvom dijelu. Hajduk je gubio doma i od Rijeke i od Osijeka, pa je pobijedio Rijeku u gostima, Osijeku uzeo bod u gostima, pa je pobijedio Dinamo u Maksimiru. Uključujući druge momčadi, osim Hrvatskog dragovoljca, koji je očito zalutao u ovo društvo, sve ekipe su nezgodne. Nezgodne su doma, nezgodne su u gostima. Tako da je HT Prva liga ove godine itekako zanimljiva. Ne znam je li nekad bilo ovako izjednačeno.'

Igrali ste u Hajduku kada je klub imao stanovitih financijskih problema, odnosno kada nije bilo novca. Sad se situacija, dolaskom Lukše Jakobušića na mjesto predsjednika, očito promijenila.

'Ekipa je takva kakva je. Igrači koji su dovedeni, Livaja, Krovinović, Lovrencsics, to su takvi igrači kakvih zadnjih godina nije bilo u Hajduku. To nitko, pa ni ja, zbilja nisam očekivao. Ali sada se non-stop spominje odakle novac? Ali mislim da se mora znati tko u klubu vodi brigu o novcu, mora se znati tko vodi brigu o igračima. I tako bi trebalo uvijek biti. Ali činjenica je da će jedino rezultat pokazati tko je uspješan, a tko nije. Vezano i za trenera, vezano i za sportskog direktora, vezano za igrače. Za sve. Stalno su tu nekakve priče o nečemu, je li ovo ovakvo ili onakvo. Mene stvarno ne zanima tko je predsjednik, je li predsjednik Brbić ili Jakobušić. I to je veliki problem Hajduka, jer se stalno priča o tim stvarima. Tko je predsjednik, tko je sportski direktor, tko je član Nadzornog odbora… Koga to zanima? To su samo priče koje odvode fokus od onoga jedinog što je bitno, a to su teren i rezultati. Najgore je, po meni, ono što se događalo zadnjih desetak godina, a to su bile priče 'nisu bitni rezultati'. Kad ti netko kaže da nisu bitni rezultati, taj ne da je promašio sport, pogotovo klub tipa Hajduk, taj je promašio sve. I to je suludo. Hvala Bogu, Hajduk je sada konkurentan i takav treba biti. Ako nije takav, onda uzalud priče i o predsjednicima, sportskim direktorima, trenerima, upravama, nadzornim odborima.'

Spomenuli ste Marka Livaju, čijim je dolaskom sve živnulo u Hajduku. I mnogi ga svrstavaju, već sada, nakon tek jedne pune godine, među najveće igrače kluba. Jer očito ima potencijal donijeti veselje na Poljud. Možete li ga vi usporediti s nekim od suigrača iz dana u kojima ste nosili dres Hajduka?

'Igrao sam kada se Miki Rapaić vratio u Hajduk. I on je u tih nekoliko mjeseci pokazao ekstra klasu, kakvu je malo tko imao. Igrao sam i s Deanom Računicom, također odličnim igračem. Međutim imam osjećaj da ovoliko bitan ekipi ipak nije bio nitko. Momčadi kao da su bile ujednačenije. Iskreno, ne volim izdvajati igrače, ali što se tiče Livaje, daleko je najkvalitetniji igrač, ne samo Hajduka, nego i lige, a što su potvrdili i kapetani u vašoj akciji. Osim toga, uz njegovu kvalitetu dižu se i ostali igrači Hajduka.'

Tijekom karijere igrali ste i s Nikolom Kalinićem, osam godina mlađim od vas. Njegovom dolasku, odnosno povratku, nadaju se svi navijači Hajduka.

'Igrao sam s njime dok je on praktički bio 'mulac'. Taman se vratio s posudbe. To je igrač, ako dođe u Hajduk, koji će biti pojačanje u rangu Marka Livaje. On je tip igrača koji uopće ne bi razmišljao o dolasku u Hajduk da mu se ne igra i da ne želi nešto napraviti. Takav je igrač, ali i takva osoba, i on treba Hajduku. Iako ima 34 godine, siguran sam da će se maksimalno dati Hajduku, pa i puno više nego što može.'

Najveći problem mogla bi biti euforija, odnosno da igrači 'ne izgore'?

'A to je tako. Kad ide dobro, onda je super. Tada i publika gura, tada je euforija. I ludilo. Ali ako krene malo lošije, mijenja se raspoloženje. Tako je uvijek bilo u Splitu, a tako će i biti. I dobro je da je tako, za klub je to dobro. I naravno da bih volio da se to sve rastegne do petog mjeseca i da Hajduk, ako može biti prvi, i bude prvi', završio je Andrić.