Usprkos tome što će u prosincu proslaviti 73. rođendan Aito, ime pod kojim je poznat u cijelom svijetu, ne posustaje i kaže 'dok se dobro osjeća ne razmišlja o mirovini jer je košarka njegov život i uživa u njoj.'

Iako je u karijeri osvojio gotovo sve što se može, od devet titula prvaka Španjolske do nekoliko vrijednih europskih trofeja i olimpijskog zlata, te je prošao 'pola svijeta' ovo mu je prvi posjet Zadru.

'Krešimir Ćosić i ja puno smo razgovarali o košarci i družili se nakon što je prestao igrati, volio sam ga, a znam da je i on volio i cijenio mene. Često mi je znao govoriti o Zadru i njihovim uspjesima s klubom, a puno godina nakon što nas je Krešo napustio eto me napokon u njegovu gradu i vodim momčad u dvorani koja nosi njegovo ime. Za mene je to nešto posebno jer izuzetno cijenim Hrvate. Vi ste za mene prava košarkaška zemlja iako znam da je kod vas nogomet popularniji. Ali to što je Krešo u svoje vrijeme radio kao igrač je bilo nevjerojatno za centra od 212 cm, još danas pamtim njegove driblinge od koša do koša i luda dodavanja. Bio je puno, puno godina ispred svog vremena', kazao je za tportal. Aito koji je u svojoj bogatoj karijeri kao golobrade klince u prvoligašku košarku, iako se to tada činilo kao velik rizik, uključio igrače kao što su Pau Gasol, Kristaps Porzingis i mnogi drugi. Kao i Ćosić bi je čovjek s vizijom i uvijek ispred svog vremena. Ali isto tako, kako nam je rekao, nikada neće prežaliti što Barcelona nije uspjela dovesti 1991. Tonija Kukoča iako je sve bilo dogovoreno. Na njemu je gradio koncepciju i godina, dok ga je pratio, s njim je želio promijeniti košarku jer bi mu povjerio poziciju playmakera što je u to vrijeme bilo nezamislivo za igrača visokog 211 cm.

'Ljudi s ovih prostora, pogotovo Hrvatske i Srbije, su jednostavno stvoreni za košarku. Pa od kada sam ja u košarci, a to je jako dugo jer sam trener postao početkom 70-ih godina, nemoguće je nabrojati sve vrhunske igrače s ovih prostora. Eto, Hrvatska ima i nekoliko igrača u Kući slavnih kao što su Krešo Ćosić, Dražen Petrović i Dino Rađa. Sljedeći je naravno moj omiljeni igrač Toni Kukoč!'

Na pitanje koja ga sjećanja vežu za hrvatske igrače kada je krajem 80-ih i početkom 90-ih godina vodio Barcelonu prisjetio se dvije momčad zbog kojih nije mirno spavao, Cibone i Jugoplastike:

'Dražen je mogao raditi stvari koje drugi igrači nisu mogli i gotovo je sam vukao momčad. Kao trener mogu reći da ga je bilo gotovo nemoguće zaustaviti, jako je teško bilo pripremiti obranu za njega jer je postizao koš kada je želio. Uostalom kasnije se dokazao i u NBA ligi gdje je bio jedan od najboljih bekova. No, meni se uvijek više sviđao Toni Kukoč jer mogao je igrati svih pet pozicija, a takvih igrača nije bilo puno u svijetu svih ovih godina. Imao je sposobnost raditi puno stvari na terenu, a koliko je dobar govori podatak da je bio NBA prvak s Chicagom u kojem je igrao Michael Jordan gdje je bio jako važan igrač treneru Philu Jacksonu. Toni je bio pravi timski igrač koji je radio razliku na terenu. Bio je igrač kojeg su suigrači obožavali i koji se nije zamarao brojem koševa. Igrač kakav se rađa jednom u 100 godina.'

Sama od sebe tema se otvorila. Aito očito nikada nije prežalio što nije trenirao Kukoča. Rijetko kada govori o tom danu kada je s Tonijem i njegovim menadžerom Capichionijem sve dogovoreno, ali dan prije potpisa ugovora došlo je do velikog preokreta. Tako je Aito ostao bez Kukoča i prilike da svoju filozofiju košarke, koja je bila sličan Ćosićevoj, prenese na Barcelonu.

'Iskreno, ne znam što se dogodilo, ali Toni i njegov menadžer odlučili su doslovno u zadnji tren otići u talijanski Benetton. Imali smo sastanak u Barceloni u jednom hotelu i sve smo dogovorili s njegovim menadžerom i Toni je pristao doći. Ali, eto predomislio se… Uh kada se sjetim kakva bi to Barcelona bila s Kukočem! Vjerojatno bismo osvojili puno trofeja, a ja bi sigurno uzeo i koju titulu prvaka Europe koja mi je nekoliko puta izmakla, ha, ha. Nekoliko puta kasnije susreo sam se s Kukočem, ali o toj temi nismo pričali. Ne bi baš imalo smisla…'

Malo ljudi zna kako ste upravo vi jedan od najzaslužnijih što je Ricky Rubio postao jedan od najboljih bekova Europe. Nedavno je sa Španjolskom postao prvak svijeta, a osvojio je, pomalo neočekivano, i titulu MVP-a (najkorisnijeg igrača) na SP- u Kini?

'Kada sam vodio Joventut Rubio je prvu utakmicu u ACB ligi igrao prije svog 15. rođendana, ali iskreno tada je teško bilo predvidjeti da će postati najbolji igrač Svjetskog prvenstva. Rubio je već sa 17 godina igrao u olimpijskom finalu protiv SAD-a kada sam bio izbornik te sjajne španjolske generacije. Držao sam ga u igri nekih 29 minuta i na toj utakmici bili smo vrlo blizu pobjede protiv jedne od najmoćnijih momčadi svih vremena koja je po meni odmah uza rame originalnom Dream Teamu iz 1992. godine. Imena kao što su Kobe Bryant, LeBron James, Jason Kidd, Dwyane Wade, Chris Paul i ostali dovoljno govore. Kakva je to sjajna utakmica bila!', kazao nam je nasmijani Aito dodavši:

'Rubio je tu utakmicu odigrao fantastično i ja sam tada znao da se radi o posebnom igraču koji će u svakoj sljedećoj sezoni biti bolji. Iskreno, jako sam sretan zbog njega i njegova uspjeha. Naporan rad mu se isplatio. Moja trenerska filozofija je zapravo vrlo jednostavna; ključ je biti bolji svakog dana i naučiti nešto novo. Tome se naravno vodim i u Albi. Uživam u učenju mladih igrača, ali kao trener nikada nisam dijelio igrače na stare i mlade. Kod mene igraju samo najbolji i najspremniji, godine me ne zanimaju. Kada sam vodio Gran Canariju naš playmaker Albert Oliver u 35. godini života želio je naučiti igrati leđima prema košu i radio je naporno na leđnoj tehnici. Eto, taj primjer dovoljno govori, kada nešto želiš naučiti tada nikada nije kasno. Čak i u košarci', završio je karizmatični Aito, čovjek koji je ispio jedan dio europske košarkaške povijesti.