Od prvih dana kad je kao klinac napustio rodni Mostar o Josipu Sesaru pričalo se kao o talentu kakav se rijetko viđa. Pokojni trener Boško Božić – Pepsi jako rano, kao klincu od nekih 16 godina, mu je dao veliku priliku u seniorskoj košarci, a već od prvih dana vidjelo se kako 'Jordan iz Mostara', kako su ga neki zvali, odskače od većine igrača u svojoj generaciji. Zbog Sesara i njegovih atraktivnih zakucavanja se u malenoj školskoj dvorani Trnsko često tražila ulaznica više, a lakoća kojom je zabijao koševe rijetko se viđala. Bio je predodređen da zaigra u NBA ligi, da igra uz svog američkog vršnjaka Kobea Bryanta...

Iako iza sebe ima dugu i uspješnu igračku karijeru činjenica jest kako je Josip Sesar jedinstven košarkaš jer nikada nije igrao za neki inozemni klub iako je bilo i milijunskih ponuda. Cijelu karijeru proveo je igrajući u Hrvatskoj te jedan kratki dio u rodnoj Hercegovini, No, Sesar je poseban i po tome što je igrao za sva četiri 'velika hrvatska kluba', a to su Zagreb, Cibona, Split i Zadar.

No, poseban je i po tom što je na stolu imao milijunski ugovor najtrofejnijeg NBA kluba Boston Celticsa, koji su putem drafta 2000. godine (bio je 47. pick Seattle SuperSonicsa i zamijenjen je, op.a.) polagali prava na njega, ali nije ga uopće to zanimalo. Ponavljao je kako nije bio spreman sjediti na klupi i čekati priliku te kako je u to vrijeme 'istinski uživao igrajući u Ciboni.'

Danas takvih primjera u Europi nema i po tome je Josip Sesar – jedinstven. Danas će rijetko koji europski igrač odbiti milijunski ugovor od NBA kluba i barem ispuniti 'dječački san.' Da na jednu sezonu zaigra u najjačoj ligi na svijetu.

O trenerskom poslu nije previše razmišljao

Ubrzo nakon završetka igračke karijere Sesar se okrenuo trenerskom poslu, polagao je ispite i upijao znanje s raznih seminara. Krenuo je u mlađim uzrastima Cibone i već tada se vidjelo da je drukčiji trener od drugih jer je košarku gledao drugim očima.

Na pitanje novinara koji ga poznaje 27 godina, kada je kao 18-godišnjak igrao važnu ulogu u KK Zagreb te je u magazinu KOŠARKA dobio svoj prvi poster, u kojem se trenutku karijere odlučio za trenerski posao, je rekao:

'Iskreno, kao igrač nisam imao ideju da bih se želio baviti trenerskim poslom, ali kako sam postajao iskusniji, posljednjih nekoliko godina karijere počeo sam ozbiljno razmišljati o trenerskom poslu. Često o tome razmišljam kako sam tijekom igračke karijere uvijek komparirao trenere tako da sam od svakog trenera, s kojim sam radio, pokupio nešto', kazao je za tportal 45-godišnji Mostarac Sesar koji je nedavno na predolimpijskim kvalifikacijama u Istanbulu vodio reprezentaciju Hrvatske do prvog mjesta. Za mnoge je to bila senzacija nakog godina posrtanja...

Uostalom, od trenutka kad je Sesar postao izbornik, Hrvatska još nije izgubila utakmicu, a mnogi košarkaški znalci će reći kako ovako dobro i opušteno reprezentacija dugo nije igrala. Užitak ih je gledati…

'Na moj stil vođenja momčadi ogroman utjecaj ostavio je pokojni Boško Božić – Pepsi. Imao je velik utjecaj i na moju igračku karijeru, a kad sam krenuo u trenerske vode jako sam puno s njim komunicirao.'

No, tijekom karijere Sesara su vodila mnoga velika trenerska imena, a od hrvatskih trenera često voli istaknuti dva imena, Jasmina Repešu i Nevena Spahiju:

'Repeša je vrlo strog i studiozan trener kod kojeg se točno zna tko što radi u momčad, a s druge strane Spahija je potpuno drugačiji tip trenera. Kod njega je posebno izražena komunikacija s igračima i puno pažnje obraća nekim taktičkim detaljima kao što su akcije na početku svake četvrtine što sam pokupio od njega. Ukratko, uz njih imam i neke svoje uzore pa tako pratim i vrhunske europske trenere kao što su Željko Obradović, najtrofejniji europski trener, zatim Pablo Laso, Andrea Trinchieri i drugi. Ne propuštam njihove trenerske seminare i stalno upijam znanje, a ujedno pokušavam biti svoj. Kroz ovih 13 godina, koliko se bavim trenerskim poslom, pokušavam pronaći neki svoj model. Najvažnije je da si u tom poslu uporan i dosljedan.'

Novi izazov u ambiciozniom klubu KK Dinamo

Iako je svjestan da je kao igrač bio puno talentiraniji od većine vršnjaka, jer je na terenu kad je bio raspoložen mogao zabiti koš 'kad god je želio', na pitanje kako želi da mu momčad Dinama igra iskreno kaže:

'Ono što ja volim jest tempo s puno trčanja, igranje na kontru i da se pronalaze rješenja iz tog natrčavanja. Isto tako volim igračima dati slobodu u napadačkom smislu da imaju autonomiju, i taj radni dio je nešto što donosi rezultat. Cilj je igrati dopadljivu košarku i da svakom utakmicom dobijemo bar jednog navijača više. A upravo je ta vojska navijača koju imamo velika vrijednost', kazao je dodavši:

'Radi se o vrlo ambicioznom projektu u kojem uživam raditi. Najveće nam je želja da postanemo stabilan prvoligaš jer Dinamo je klub koji ima velik potencijal. Uz sve to, u klubu imamo ljude kojima je jako stalo do kluba, a podatak da je na svakom treningu prisutan netko iz Uprave kluba – sve vam govori. Nakon turbulentne sezone u Ciboni i velikog problema s plaćanjem igrača, meni je najbitnije što su financije kluba stabilne.'

Dodajmo kako će KK Dinamo osim u FavBet Premijer ligi te domaćem Kupu Krešimira Ćosića igrati i Alpe Adria Cup. To će im svakako biti dobro iskustvo i u tom natjecanju imat će što za reći. A uvjerljiva pobjeda 98:59 protiv Škrljeva, na otvaranju sezone u domaćem prvenstvu uz podršku više od 500 navijača, dovoljno govori...

Malo ljudi zna kako je trofeji hrvatski trener Neven Spahija koji trenutačno radi u Veneciji, aktualni dopredsjednik KK Dinamo. Dugi niz godina pomaže klub savjetima i svojim prisustvom te je bio o ključna osoba pri imenovanju Sesara na mjesto trenera kluba koji je nekada nosio ime KK Rudeš.

'Spahija je pun životnog i trenerskog iskustva, pa čak i menadžerskog. Nazvao me, predstavo mi je program i brzo smo se dogovorili oko uvjeta. No, zamolio sam ga nekoliko dana kako bih razmislio i donio odluku. Jednostavno sam si želio dati vremena da donesem odluku te sam na koncu prihvatio taj izazov. To je klub u kojem je svima stalo, od predsjednika kluba Pojatine do Samaržije i Spahije. U mnog čemu su ljudi iz Dinama pioniri neke drukčije košarkaške priče u Hrvatskoj.'

No, isto tako Sesar je ponosan na sebe što od svojih igrača ne traži da igraju onako kako bi on to kao igrač napravio na terenu. Vrlo brzo je to uspio shvatiti:

'Kao prvo, svaki trener treba zaboraviti igračku karijeru. Ja od prvog dana kao trener uopće o tome ne razmišljam', kazao je sa smiješkom Sesar koji se, pričajući o svojim igračkim danima, ispričao jednu situaciju s njegovog prvog Europskog prvenstva na kojem je igrao za Hrvatsku.

Bolno sjećanje na 1997. godinu i tricu Đorđevića sa sirenom

Tada je izbornik Pero Skansi okupio nikad mlađu reprezentaciju koja je imala pobjedu u rukama protiv aktualnog europskog prvaka Jugoslavije koju su predvodili Dejan Bodiroga, Saša Đorđević i društvo. Slaven Rimac je slobodna bacanja za senzacionalnu pobjedu, ali u preostale četiri sekunde Đorđević upravio preko Rimca postiže tricu sa sirenom za pobjedu. Šok za mlade i većinom neiskusne igrače, a ubrzo nakon toga i raspad jedne iznimno talentirane generacije.

Kad danas o toj utakmici govori kao trener jednostavno ne može vjerovati da su se svi povukli u omogućili Đorđeviću da primi loptu u prostor i šutne bez većih problema.

'Rimac je posljednji igrač kojoj ga je trebao čuvati jer je bio fokusiran na slobodna bacanja. A to kako smo se svi mi povukli, kad gledam tu akciju iz trenerskog kuta, je nedopustivo!'

No, svjestan je Sesar kako taj poraz od Jugoslavije nije bio presudan za crne dane hrvatske košarke. Vraćati se na 1995. i silazak s postolja nakon osvojene europske bronce ili pričati o neshvatljivom porazu na Eurobasketu od Turske 2001. u borbi za polufinale i plasman na Svjetsko prvenstvo, također nije imalo smisla. No, činjenica jest da Hrvatske nije bilo na posljednja dva Svjetska prvenstva i da je bilo previše lutanja i eksperimentiranja. Svi koji vole košarku nadaju se da je tome došao kraj…

'Svi mi u hrvatskoj košarci uvijek imamo neki problem u uvijek smo mi oni koji imaju nesreću. A ja se često pitam, zašto ne isprovociramo sreću? Iskreno, ne mogu i ne želim pričati o situacijama kad nisam bio u reprezentaciji, ali recimo kada sam bio igrač ili nakon toga pomoćni trener u reprezentaciji, shvatio sam da svaki od nas ima ego i da svaki od nas shvaća tko je glavni. Ukratko, kad si kao trener otvoren prema igračima i kad im kažeš ono što stvarno misliš, te kad svakog od njih postaviš na svoje mjesto, to je pravi put. Ja često volim reći kako je najbolja selekcija zapravo - prirodna selekcija.'

Na mjesto hrvatskog izbornika postavljeni ste pod čudnim okolnostima. Aco Petrović, tadašnji sportski direktor Hrvatskog košarkaškog saveza, javno je rekao kako je njegova opcija za izbornika Dario Gjergja, a čelnici HKS-a odabrali su vas. Ubrzo je Petrović dao otkaz, a o vašem izboru svašta se pisalo. Kako danas gledate na sve to?

'Uz sve moguće traume koje su igrači proživjeli prijašnjih godina ispalo je da je moj izbor najveći problem hrvatske košarke. Toliko je bilo negativnih konotacija i ružno napisanih stvari o meni, tako da s pravom smatram da je sve to je najveće zlo koje se dogodilo hrvatskoj košarci. Potpuno nezasluženo se dovela u kontekst natjecateljska utrka Darija Gjergje i mene i to bez ikakvog smisla i bez ikakve potrebe. Dario je vrhunski trener, a to dokazuje njegov rezultat. Kad jednom dobiješ neku etiketu, gotovo ju je nemoguće skinuti.'

O nekim izjava Ace Petrovića te o cijelom tom slučaju Sesar nije želio previše govoriti. Potpuno je fokusiran na ono što ga čeka ove sezone s košarkašima Dinama, a već sad u glavi polako slaže momčad za kvalifikacije za Europsko prvenstvo koje čekaju Hrvatsku u veljači…

'Dobili smo nezgodnu grupu u kojoj je Cipar koji kao domaćin ima izborenu vizu za Europsko prvenstvo, a tu su još Francuska, kao favorit grupe, te Bosna i Hercegovina. Sve naše pratim, od iskusnih do mladih košarkaša i treba vidjeti koji će igrači biti spremni i sposobni imati želju doći igrati za Hrvatsku', kaže Sesar koji ima i garanciju euroligaša kako će Amerikanac Jaleen Smith i igrač Reala Mario Hezonja u veljači igrati za Hrvatsku.

No, ono što je Sesaru zapravo najvažnije kad je reprezentacija u pitanju jest – kult!

'To što Hrvatske nije bilo na zadnja dva Svjetska prvenstva je velika šteta, ali ja nisam taj koji treba o tome pričati. Meni je važno da se polako počeo graditi kult reprezentacije, a to se ne može izgraditi za jedno ljeto. Treba nam vremena, ali smo na pravom putu.'

No, razgovor nije mogao proći bez toga da se još jednom vratimo na 'slučaj Aco Petrović i odabir izbornika'. Zanimalo nas je jesu li sve izgladili?

'Sve to a Acom je bilo nepotrebno, ali nemam se ja što ljutiti. Dario i ja ostali smo dobri, a nedavno smo se vidjeli i dugo pričali. S druge strane Acu jako dugo poznajem, kad sam bio igrač bio mi je izbornik, pozvao me u stožer reprezentacije i nedavno sam ga pozvao da se nađemo na večeri. Ja sam čovjek koji jako dobro razdvaja privatno od poslovnog, što je jako bitno u ovom poslu. Eto, nadam se da ćemo se uskoro naći jer ja mu zaista ništa ne zamjeram. Prije nego sam odabran za izbornika otvoreno sam mu rekao: Ako imaš drugog kandidata reci mi i ja ću sam reći da odustajem. Ne želim nametati. A eto , ispalo je kako je ispalo. Nakon pobjede na turniru u Istanbulu Aco mi je čestitao i bilo mi je drago.'

Neki su mišljenja kako je posao izbornik dobio ranije nego se mogao nadati, a opet s druge strane ima o tome svoje viđenje:

'Situacija je bila takva da su se izbornici mijenjali kao na traci i čim te se počne spominjati u tom kontekstu, naravno da imaš neko nadanje. Da Aco Petrović me pozvao u stožer reprezentacije i mogu reći da imamo slično shvaćanje i neku neko trenersku intuiciju tako da smo kliknuli brzo. Eto, sve se nakon toga odigralo jako brzo…'.

Koja je vaša tajna uspjeha na klupi hrvatske reprezentacije? Nevjerojatnom lakoćom osvojili ste turnir u Istanbulu i borit ćete se za nastup na Olimpijskim igrama u Parizu 2024?

'Ukratko, iako nam je dosta igrača nedostajalo, od Karla Matkovića do Bojana Bogdanovića, rekao sam momcima sljedeće: 'Ja vas sve molim i moja najveća želja jest kad se vratimo iz Istanbula da se, prije nego se na aerodromu u Zagrebu pozdravimo i odemo svojim kućama, svi iskreno izgrlimo i da kažemo jedan drugome kako smo dali baš sve od sebe. Uspjeli ili ne uspjeli. Eto, to mi je bila najveća želja i tu neku kemiju smo vrlo brzo uspjeli uspostaviti. To je bilo ključno', kazao je Sesar dodavši još jednom kako smo premala zemlja da bismo se odrekli bilo kojeg košaraša, a kamoli Bojana Bogdanovića. Zato su ga jako naljutili komentari kako je hrvatska bez Bogdanovića igala bolje nego s njim i slično.

'Svatko tko se ozbiljnije bavio bilo kojim sportom razumije što pričam. Pa kako netko može reći da igramo bolje bez najboljeg igrača kojeg imamo? To mi nema nikakvog smisla. Da, želja mi je da igra olimpijske kvalifikacije u ljeto 2024…', kazao je Sesar naglasivši kako je uoči odlaska u Instanbul kondicijski trener Mario Mandir napravio sjajan posao u pripremi reprezentacije. Naime, svaki igrač donio je svoj program po kojem je radio i to je bilo ključno… Uz sve to Sesar nije tip strogog trenera kakvi dolaze s ovih prostora. Igrači su imali klizno vrijeme za dolazak na doručak, ručak i večeru, a bilo je i vremena za opuštanje uz društvene igre.

'Nisam bio tip strogog trenera koji se čvrsto drži pravila. Dao sam igračima dosta slobode i fleksibilnosti, ali sam isto tako tražio na terenu ozbiljnost. Znate. mene je kao igrača jako smetalo kad su treneri bili strogi i kad su me stezali, bilo u teretani, na sastanku ili na video analizi. Pusti me da živim! Eto, ja nisam želio biti takav prema svojim igračima, nikad!'