Sve je bilo gotovo savršeno. Nakon hoda po trnju i predstava u Štimčevoj eri koje su kod navijača najčešće mogle prouzročiti jedino mučninu hrvatska nogometna reprezentacija napokon nam je svima donijela osmijeh na

lice. 'Vatreni' su odigrali izvrsnu utakmicu protiv Islanda nošeni glasnom podrškom publike – i igra i atmosfera bile su onakve kakve već jako dugo nismo vidjeli. Slavilo se na tribinama, na ulicama i u domovima.

I onda je Joe Šimunić, najstariji i najiskusniji, uzeo mikrofon u ruke. 'Za dom', poveo je skandiranje, a publika je spremno odgovarala.

'To sam oduvijek želio napraviti', rekao je novinarima poslije utakmice. 'Kakav FARE, kakve tužbe, kazne... Nemam se čega stidjeti zbog tog 'Za dom spremni', igrao sam za svoj dom, a oni kojima smetaju ti povici mogli bi malo nešto pročitati i proučiti povijest. Ako to nekoga smeta, onda je to njegov problem.'

Doista, stvar je opće kulture znati da su se spomenutim povikom pozdravljali još ban Jelačić i njegova vojska u 19. stoljeću, a neki tvrde da (u sličnom obliku) potječe još od opsade Sigeta tristo godina ranije. No isto je tako opća kultura znanje i razumijevanje zašto on danas više nije primjeren i zašto spada u kategoriju govora mržnje.

'Poklič 'Za dom spremni!' nije domoljuban. On je to nekada bio dok Pavelićev režim nije ubijao ljude druge rase, nacionalnost i vjere, pa čak i iste nacionalnosti. Pod tim pokličem su ubijani ljudi.'

Znate li tko je ovo izjavio? Nikakav ljevičarski agitator, FARE-ovac ili UEFA-in činovnik – to su riječi bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, dugogodišnjeg šefa stranke koja je oduvijek igrala na kartu domoljublja. No vrlo slične izjave naći ćete među političarima i dužnosnicima na bilo kojem dijelu ideološkog spektra (osim onog najmarginalnijeg) jer se antifašizam priznaje kao civilizacijska stečevina i vrednota na kojoj je, između ostaloga, utemeljen i hrvatski Ustav te sama hrvatska neovisna država.

Nije, naravno, Šimunić fašist. Ako poslije dvanaest godina njegovog nastupanja za Hrvatsku možemo donijeti ikakav sud o njegovom karakteru, onda je to da je Joe domoljub i fajter koji će uvijek dati sve od sebe za dres koji nosi, ali teško je zamisliti da bi bilo koga zbog toga mrzio. Možete biti sigurni da je ovim činom samo htio pokazati svoj ponos i radost – međutim napravio je to na potpuno kriv način i neznanje mu ne može biti opravdanje.

Beskrajna i gotovo uvijek besmislena prepucavanja o ustašama i partizanima omiljena su dokolica u Hrvata – naći ćete ih ispod svakog drugog teksta na ovom portalu, pa će tako sigurno biti i ispod ovoga. No prištedite sebi još jedno mrcvarenje mračne i tragične prošlosti u interpretaciji 'slobodnih mislioca' i njihovih roditelja, jer poanta uopće nije u tome.

U krajnjoj je liniji zapravo svejedno je li 'Povjesničar' Šimunić namjerno ili nehotično progovorio govorom mržnje, podržavate li ga ili prezirete zbog toga ili je vaš odgovor 'ništa od navedenoga'. Jer ako i nije ustaša, ispao je – budala. Budaletina.

Vijest o njegovom urlanju na mikrofon još je sinoć stigla u svjetske medije, stići će i do UEFA-e i FIFA-e. Ondje nitko neće pjevati 'Ustani, bane' i neće imati dvojbe radi li se o govoru mržnje ili ne. 'Za dom' je tamo odavno na popisu uvredljivih, diskriminatornih i rasističkih parola, već je i ranije bio specificiran u tu kategoriju kad je trebalo kažnjavati Hrvatsku i njene klubove zbog incidenata na stadionima te zbog svakog 'krivog pogleda', kako je to jučer na nacionalnoj televiziji rekao Stjepan Balog.

I danas je tih pokliča bilo s tribina i tijekom utakmice – no ovaj put je još puno gore, jer se reprezentativac Josip Šimunić nije samo priključio skandiranju, nego ga je i poveo, a onda još javno rekao da je to oduvijek želio, (i)zazivao FARE i kazne. Nemojte uopće sumnjati da će zbog toga u svjetskim medijima biti pribijen na stup srama; umjesto da se piše i priča samo o sjajnoj igri momčadi Nike Kovača, u naslovima će kroz mulj biti provlačen i 'fašist' Šimunić i Hrvatska. Na kraju će, naravno, uslijediti konkretnija kazna.

Dakle nije to samo problem onoga kome smeta. Josip Šimunić pokvario je prekrasnu večer u kojoj smo konačno, nakon dugo vremena, mogli biti ponosni na svoju momčad. Bacio je ljagu na hrvatsku reprezentaciju i na svoju zemlju – jer, kako se to kod nas uvijek voljelo reći, 'sportaši su naši najbolji ambasadori'.

Ako ni zbog čega drugoga, zbog toga ga mora biti stid.