Gorana Jozinovića u prvu momčad Hajduka gurnuo je tadašnji trener Robert Jarni, uz tvrdnju da je 'mali Goran' veliki potencijal. A kad najbolja lijeva noga u povijesti hrvatskog nogometa za nekog mladog igrača kaže da je veliki potencijal, onda to ipak treba shvatiti ozbiljno.

'Znam za riječi mog nekadašnjega trenera, na kojima sam mu itekako zahvalan. Nažalost, moja karijera nije se razvijala onako kako je on predvidio. No još uvijek ima vremena, nadam se da će se njegova predviđanja ispuniti', kaže Jozinović, koji je tek napunio 20 godina:

'Lani sam bio na posudbi u Zadru, na početku sezone sam se vratio na Poljud i ponovno pokušavam izboriti standardnu poziciju u postavi. Uvjeren sam da će mi to i poći za rukom. Protiv Rijeke sam bio maksimalno napaljen, nisam dugo igrao i želio sam potvrditi koliko vrijedim i da mogu igrati u kontinuitetu. Drago mi je čuti pohvale na račun moje igre, no neriješeni rezultat je moju radost sveo na minimum. Morali smo pobijediti.'

Jozinović je svjestan da samo dobar rezultat i njemu i svim ostalim igračima diže cijenu:

'Teško mi je gledati kad nam ne ide i kad gledatelji negoduju. No i njih treba razumjeti jer već pet godina čekaju naslov prvaka. Ono što bih im poručio je da se mi trudimo i dajemo sve od sebe, no ponekad, nažalost, jednostavno ne ide. Stvaramo prigode, no što nam to vrijedi kad ne postižemo golove. U jesenskom dijelu sezone u mrežu je ulazilo sve što smo šutnuli, danas ne možemo ni iz četiri-pet izglednih prigoda pogoditi okvir gola.'