Na kraju dvanaestog dana sjedim uz laptop i pišem blog, nakon što sam istrčao tri kilometra.

Nisam se zafrknuo. Riječ 'trčao' nije nikakav biciklistički sleng ili kodno ime, već se radi o starom dobrom joggiranju u patikama (po slavonski). Nakon standardnog bicikliranja i pripreme oko kampa,
neki od nas smo otišli do lokalnog nogometnog igrališta i stukli između 10 i 30 krugova, kako tko.

Koji nam je đavo i ne bi li 100 km bicikliranja trebalo ubiti bilo kakvu potrebu za daljnjom aktivnošću? Objašnjenje je vrlo jednostavno, a zapravo ih je tri. Ovo mi zvuči kao 'Samo je jedno bitno u životu. To su dvije stvari - red, rad i disciplina'. :)

Kod nas je to ruta, hrana i seks.

O ruti neću puno, ali ona diktira sve. Ako je ruta lagana (60-70 km), onda nisi umoran niti previše gladan, a imaš vremena za sve. Ako je ruta naporna (120-130km), onda za ništa nemaš snage osim da umiriš vrišteći želudac i brutalno se najedeš.

Mi fino papamo ovdje, nemojte misliti da gladujemo:) Micek je naš kuhar u kombiju i njegova dnevna rutina je da svaki dan putem nabavi namirnice i pripremi ih dok mi dođemo. Kombi sadrži svakojake kulinarske alate, plinske štednjake, frižidere, ogromne rajngle (namjerno prestajem pisati hrvatski i ubacujem slavonski sleng). Jela su većinom mesnata i ćušpajzasta. Doduše, ovo definitivno ostavlja krivi dojam da se zdravo hranimo. Pored Miceka dolazi i hrpa piva, pratećih grickalica, čokolada, nutella, da ne reklamiram dalje. :)

Hoću reći da sam prilično siguran da smo se ugojili. Svi bez iznimke. I bilder Pero je dobio trbuščić. :)

Prešli smo 1200 km ukupno, a obrazi nam rastu kao da su napunjeni germom. Užas. Planirao sam sve iznenaditi svojim apolonskim izgledom kad se vratim, a već sad čujem komentare 'Mario, pa što si to učinio od sebe?' :)

Neki od Pedalinaca planiramo napraviti najveći grijeh koji nikad ni jedan biciklist od izuma kotača nije učinio. Sutra idemo kupiti vagu.

A sad da obradim temu seksa. Ne znam, možda će nekog zanimati upražnjavnje seksa na našem putovanju. Opisat ću sve detalje sveg što se seksualno dešavalo od Zagreba do današnjeg Neßlbacha.

Krećem s temom.

Ovim završava tema seksa u Pedalinaca.

Što reći, seksa nema ni u tragovima. Drage žene, životne suputnice, pedalinske supatnice, nemate što brinuti. Muževi vam šize, ali stoički trpe hiposeksozu (stručan izraz za kroničan manjak seksa). Ustvari nije manjak, nema ga uopće. Hiposeksoza maxima. Hodamo i bicikliramo kao tempirane testosteronske bombe.

E sad... da li neki Pedalinci pribjegavaju 'samotnoj lakoći' ili 'olakšanoj samoći', to ne mogu tvrditi. Samo mogu tvrditi da iz šatora oko mene dopiru samo zvukovi hrkanja. :) Nakon lagane rute, brda hrane i hiposeksoze, što Pedalincu preostaje nego da sumanuto trči u krug? :)

Malo i o ruti... Lagana ruta je bila označena ulaskom u Njemačku, prolaskom kroz prekrasan grad Passau i završetkom u Neßlbachu. Krajolici postaju sve više u stilu 'Moje pjesme, moji snovi' a internet i usluga korištenja veš mašine sve skuplji. Austriju smo napustili s lijepim dojmovima, gdje su biciklisti potpuno ravnopravan sudionik u prometu, s krajolicima koji zaustavljaju dah.

Zdravo se hranite i pedaliranjem trošite kalorije.

Po pedali!