Pivotiranje, odnosno okretanje oko određene središnje osi, ima svoje značenje i van čiste matematičko-geometrijske ideje. Pivotiranje u npr. poslovnom ili projektnom smislu znači promjenu metodologije ili odredišnih točaka uz zadržavanje osnovnog smisla odnosno početne ideje. Vrlo često se radi i brzo, uz puno improvizacije i sa vrlo kratkim rokovima za podešavanje novog kursa.

Upravo je Allegri jedan od majstora pivotiranja na nogometnom terenu, no osnovni problem koji će Allegri morati riješiti, a koji nije imao do sada, jest potpuna nepredvidivost protivnika. Sve momčadi protiv kojih je Juve igrao u Ligi Prvaka ove sezone, uključujući i Real, igraju donekle predvidljivo. Način ponašanja igrača na terenu je svim tim ekipama u većoj ili manjoj mjeri šabloniziran. Tako je npr. vrlo jasno znao da će Real napadati na način da Benzema odvlači obrambenjake dok Ronaldo utrčava u sredinu; da će Bale igrati na neprirodnoj poziciji; da će James raditi sve što zna i umije da loptu prebaci na svou lijevu nogu; da će Marcelo biti praktički lijevo krilo zbog Ronaldovog stalnog ubacivanja na poziciju "devetke". Da Casillas nije u najboljoj formi i može ga se probiti. I konačno, da Morata jako dobro zna koje su slabosti Ramosa, Pepea i Varanea, pa je o tome detaljno obavijestio sve koji to trebaju znati.

No, kako protiv protivnika koji jednako kvalitetno napada preko svih dijelova terena? Kako protiv napada u kojem svaki od napadača ima brzinu, tehniku i inteligenciju da dribla, asistira, te zabija s obje noge i glavom? Kako protiv sredine koja sa svrhom kontrolira loptu i onda u tren oka izbacuje suigrače u gol-šansu? Kako protiv najbolje obrane liga petice, koja više ne ostavlja pola terena iza sebe, a pri tom je i pobijedila strah od visokih lopti u šesnaestercu? Teška, grozna, te naoko pitanja bez odgovora. Ali, dovoljno se sjetiti Milana 1994. g. Capello je tada sam sebi prije finala protiv Barcelone postavljao vrlo slična pitanja. I našao je odgovor. Odgovor u obliku 4:0. Pa zašto sada ne bi i Allegri s Juventusom kreirao jednu sličnu senzaciju? Moguće je, no što je potrebno napraviti?

1. Izolacija sredine od napada

Iako svi slave trio pod akronimom MSN, jasno je da niti ta tri čudotvorca ne mogu sami igrati sve pozicije. Koliko god da se ove godine "podcjenjuje" važnost veznog reda Barcelone (jer to više nije trokut Xavi-Iniesta-Busquets, nego je s njima tek jedan "obični" Rakitić), jasno je da sredina Barcelone ima ogromne zasluge za ovaj uspjeh. Sve brze akcije, izbacivanja jednog od napadača u prazan prostor (nakon kojeg slijede sve nogometne delicije viđene u napadačkom repertoaru Barce), oduzimanja lopti i munjevita pretvaranja situacije u opasnost za protivnika - sve su to zasluge trojca koji se nalazi iza leđa napadača, uz dodatak Alvesa, te povremeno Albe i Mascherana.

To je pravilno uočio i trener Malage (Gracia), zadnji čovjek koji se može pohvaliti "ozbiljnom" pobjedom protiv Barce. Donekle je taj postulat primijenio i Emery kada je sa Sevillom 0-2 pretvorio u 2-2. Izbaci sredinu iz igre i odjednom MSN moraju po loptu daleko natrag, a tako se jako troše i daleko su manje opasni u završnici. Juve ima dovoljno jaku sredinu da se može hrvati sa Rakitićem, Iniestom i Busquetsom. Pogba i Vidal su tehnički i trkački vrlo sposobni, dok u pogledu čiste fizičke snage imaju prednost pred Barcinim veznjacima. Također, Sturaro je pokazao da je odličan u kontroli i razbijanju protivničkih napada, kao i Marchisio. U formaciji 4-4-2, s dijamantom u sredini, Juveovi srednjaci mogu i brojčano nadjačati Barcinu trojku.

Tako Pogba može na sebe preuzeti Busquetsa, kojem može parirati i visinom, dok će Vidal kao motoričan igrač vjerojatno dobiti "u zadatak" Iniestu, a "treći" će biti okupiran Rakitićem. Ta linija će morati biti jako čvrsta, te istovremeno služiti kao "štit" ispred Pirla nakon što Juve prijeđe u fazu napada. Ako odmah krenu u visokom tempu, sa brzim pritiskom i udvajanjem igrača s loptom, te trajnim markiranjem ostalih, a taj tempo uspiju zadržati, onemogućiti će da lopta redovito dolazi od Piquea ili Mascherana do prednje linije. Time će se donekle (ne i potpuno, jer je to uistinu nemoguće) otupjeti Barcina oštrica.

2. Pirlo-Tevez-Morata-gol

Doduše, taj sustav je primarno defenzivno orijentiran. Iako Juve ima fizički potentnu sredinu, oni ipak ne igraju Gegenpressing poput Kloppove Borussie, već puno više napade grade kroz posjed. Opet, kako se vidjelo u slučaju Bayerna, uzeti loptu Barceloni ne znači nužno i dominaciju nad Barcelonom. Dakle, Juve će se morati postaviti - u napadačkom smislu - slično kao i protiv Reala. Tu imaju prednost u tome da je Tevez iznimno svestran napadač koji se izvrsno nadopunjuje s Moratom, a ne libi se i vraćati duboko te pomagati defenzivno svojoj momčadi. Makar je Barcelona jako poboljšala svoju obrambenu igru ove sezone, u nekim situacijama je bilo vidljivo kako ih se može probiti brzim akcijama uz stvaranje viška u zoni udarca. Upravo je Athletic zabio gol iz polu-kontre, gdje je loptu u gol pospremio Williams glavom nakon preciznog nabacivanja.

A Juve tu ima majstora. Iako Pirlo više nije u zenitu, njegove teledirigirane lopte i nadalje vrlo često nalaze svoju metu. S obzirom da će se barem jedan od napadača izvlačiti na bok (vjerojatno Tevez, na Alvesovu stranu), kvalitetne Pirlove dijagonale nakon oduzete lopte će Barcinoj obrani moći stvoriti puno ozbiljnih problema.

Ako uspije preuzeti sredinu terena, čime bi se otvorio prostor za Pirlove lopte koje paraju svaku obranu, Allegri je obavio svoje. Međutim, ono čemu se također treba nadati je maestralna partija Buffona, jer ne postoji taj plan koji će cijelu utakmicu na uzici držati Messija, Neymara i Suareza...