Osjećaj slobode i prostranstva. Osjećaj vjetra za vratom i pri najmanjim brzinama. Beskrajno bijelilo i pogledi koje ništa ne može nadoknaditi. Druženje i zajedništvo u zabavi koja traje i po tjedan dana. Sve je to skijanje. Tzv. 'bijeli sport' koji je do nedugo smatran samo luksuzom odabranih, popularizacijom uz uspjehe naših sportaša te povećanim ulaganjem građana u luksuz, postao je jedan od najzastupljenijih višednevnih rekreacija u zemlji. Međutim mali broj ljudi zna kakva stvarna opasnost vreba na skijaškim stazama. Ne toliko od same staze koliko od vlastitog neznanja o pripremi za skijanje i ponašanju na stazi.

Procjene su da danas u Hrvatskoj ima oko 400.000 aktivnih skijaša koji se barem jednom godišnje spuste niz planinu. Trećina njih otputuje što u inozemstvo što na domaća skijališta te se zadrži na njima i više dana u tjednu odjednom.

Tako se izlažu raznim ozljedama koje na godinu iznose i do četiri posto visoko aktivnih skijaša, dakle nešto malo manje od 6.000 ljudi godišnje u Hrvatskoj.

Prvi od faktora koje treba kontrolirati je skijaška oprema. Među najvažnijim dijelovima opreme su pancerice koje moraju biti funkcionalne i ispravne. Kod kupnje trebaju biti udobne jer se po hladnoći znaju malo suziti te se kod mlađih moraju lagano zatvarati. Kalup u samoj pancerici se sam prilagodi nakon par dana skijanja vlasnikovoj nozi.

Veličina skije koje ćemo izabrati ovisi jesmo li dobri skijaši koji vole brzu vožnju po neravnom terenu, jer ćemo tada izabrati carving skije svoje visine, ili smo slabiji vozači koji vole sporije i ravnije staze te tada biramo carving skije 10 centimetara ispod svoje visine.

Sam vez na skiji će u pravilu biti kvalitetniji što je skuplji, ali važnije od toga je da bude dobro podešen na pancericu i na težinu skijaša. Nije preporučljivo kupovati previše bijela odijela, naročito za jako malu djecu, jer su slabo vidljiva. Što se tiče udobnosti odjeće, bitno je imati što više slojeva, jer se među njima zadržava topao zrak koji dodatno grije tijelo, a i lakše je ukloniti dio po dio kada postane prevruće nakon par sati skijanja.

Maska za oči mora imati anti-fog sustav jer samo tako može biti korisna kod većih padalina i magle. Također bi, naročito djeca i početnici, trebali nositi kacigu koja je do 12. godine na nekim skijalištima zakonom obavezna. Rukavice bi trebale biti dovoljno velike da idu preko rukava odijela te da budu tople i pri nižim temperaturama, što je na mnogima i navedeno. Kapa i rukavice ne smiju grepsti, već moraju biti udobne.

Na kraju ne zaboravite uz opremu i kremu za sunčanje koja se mora nanijeti svako jutro pred skijanje, jer je na velikim visinama sunce puno jače nego u nizinama.

Osnovne, ali kvalitetne pripreme za skijanje svakako uključuju fizičku spremu za predstojeće napore. Vježbanje nekih šest tjedana pred odlazak na skijanje oko tri puta tjedno treba svaki put početi treningom fleksibilnosti u trajanju od 15 minuta, i to statičkim istezanjem i zadržavanjem tijela u određenoj poziciji. Nakon rastezanja kreće se na funkcionalni trening snage koji uključuje tzv. antigravitacijske vježbe kao što su čučnjevi, sklekovi, zgibovi itd. Klasični trening snage s 'pumpanjem' izoliranih mišića osim eventualno četveroglavog mišića natkoljenice malo koristi rekreativnim skijašima.

Sljedeći je pliometrijski trening koji uključuje naskoke s manjih visina na pod uz brzi naknadni odraz. Pliometriju nikako nije dobro raditi svaki dan, naročito kod početnika.

Pred kraj treninga uzmite nestabilne podloge kao što su balans daske ili nepotpuno napumpane lopte od gume i vježbajte održavanje ravnoteže na njima, ali u kontinuitetu ne više od 30 sekundi. Vježbanje treba završiti aerobnim treningom na biciklu ili traci kroz 20 minuta, u koje moraju biti uključena barem dva sprinta od po 30 sekundi, jer se tako najbolje stječe forma.

Nisam uvjerenja da svaka osoba prije skijanja mora ići na liječnički pregled, ali ako se primijeti da problemi postoje prilikom priprema kod vježbanja, odlazak liječniku obavezan je.

Nije loše napraviti lagani 'streching' na stazi svaki dan pred skijanje, i to u vidu razgibavanja prvo samo u pancericama, zatim sa štapovima te na kraju i na skijama u mirovanju.

Par dana pred odlazak na skijanje provjerite vremenske prilike na stazi na kojoj trebate skijati da vas ne iznenadi nevrijeme koje zna trajati i danima, ili bljuzga od otopljenog snijega, a sve su to situacije u kojima je bolje uopće ne krenuti na skijanje.

Alkohol nikako nije saveznik na skijanju, jer iako zabave kod mladih znaju biti jako primamljive, drugo jutro se nema dovoljno brza percepcija zbivanja na stazi što zna biti kobno. Alkohol dovodi i do dehidracije koje je još više izraženo kod znojenja pri naporima, tako da je jedina tekućina koju preporučujem na skijalištu voda, i to što u većim količinama.

Nakon par sati skijanja kod svih ljudi bez obzira na ispavanost ili formu javlja se i psihički zamor koji dovodi do loših procjena mogućnosti i načina skijanja. Tada se trebate zaustaviti na rubu staze ili u nastambi prilagođenoj za odmor i nikako forsirati još jedno spuštanje.

Što se tiče pravila ponašanja na stazi, najvažnije je da nikad ne ugrožavate osobu koja je ispod vas, pravilno procijenite njezino kretanje te držite dobar razmak. Izbjegavajte zaustavljanje na uskim dijelovima staze, poštujte znakove na stazi i uvijek pomognite unesrećenom kada ga primijetite. Nemojte skijati na zatvorenim stazama. Dobro procijenite svoje mogućnosti i nemojte skijati na tehnički zahtjevnijim stazama koje premašuju vaše iskustvo i znanje. Ako hodate ili se penjete, radite to na rubovima staze.

Najčešće su ozljede u skijanju povrede koljena. Povrijede se obično pasivni stabilizatori, i to ligamenti (unutarnji i vanjski postranični ligament te prednji i stražnji križni ligament) te menisci (unutarnji i vanjski). Tzv. 'zlokobni trijas' najčešće je uključen u ozljede koljena. To je ruptura prednjeg križnog ligamenta, otkinuće dijela medijalnog (unutarnjeg) meniskusa te istegnuće ili čak pucanje medijalnog postraničnog ligamenta. Sve te tri ozljede mogu se spriječiti ako prilikom priprema naročito vježbamo tzv. aktivne stabilizatore koljena, a to su prednja, stražnje i unutarnja skupina mišića natkoljenice, uz ostale već prije navedene vježbe.

Situacija kada su sve tri ozljede izrazito predisponirane je ona kada početnici voze tzv. tehniku 'ralica' jer noge tada idu u unutarnju rotaciju te je najveće opterećenje na unutarnjoj strani koljena. Prilikom otklizavanja osoba pokušava ostati stabilna na nogama te dolazi do još većeg opterećenja te konačno do pucanja ligamenata. Slična situacija se desi i kada se skije prekriže. U oba slučaja najbolje je baciti se na bok, jer će do pada i ovako prije ili kasnije doći. Znakovi koji nas upućuju da se nešto desilo s koljenom su bol, oteklina (pa i najmanja) te deformacija. U bilo kojem slučaju, a naročito kada primijetimo zadnja dva simptoma, skijanje treba prekinuti i javiti se najbližoj medicinskoj ustanovi. Kao prvu pomoć imobilizirajte nogu i stavite kriopak na bolno mjesto ili samo led kroz 20 minuta više puta na dan.

Ostale ozljede puno su rjeđe. To su obično traume glave, istegnuće ligamenata u palčevima te ozljede ramena.

Osim glave, sve ostale ozljede tretiraju se ovisno o težini, prvo operacijom, pa tek onda metodama fizikalne terapije (led, laser, UZV, struje i medicinska gimnastika) ili samo fizikalnom terapijom nakon mirovanja ako su ozljede blaže.

Da biste sve od navedenih metoda liječenja izbjegli, pridržavajte se uputa iz teksta i skijajte bez naprezanja, jer samo tako će skijanje postati užitak.

Anketa za sve: ako želite sudjelovati u ANKETI, kliknite OVDJE.