Prije pedeset godina Bayern nije bio najveći klub čak ni u svom gradu. Tada se nalazio na prekretnici, a presudnu ulogu u njegovom izrastanju u njemačkog i europskog giganta možda su odigrali – ćevapčići.

Do te 1963. njemački je nogomet bio još dublje podijeljen i razjedinjen nego sama zemlja. Nije postojala jedinstvena liga: prvenstvo je bilo organizirano u pet regionalnih Oberliga nakon kojih je slijedilo doigravanje za državnog prvaka, a tek se na kraju sezone 1962/63. oformila sasvim profesionalna Bundesliga. No sustav kvalifikacije bio je dozlaboga kompliciran: klubovi su dobivali bodove za rezultate u prvenstvima i kupovima unatrag deset godina, a petorici regionalnih prvaka bilo je zajamčeno mjesto. Također je precizirano i da jedan grad ne može imati dva predstavnika u Bundesligi.

Bayern i 1860 München su po akumuliranim bodovima bili tek na šestom, odnosno sedmom mjestu svoje Oberlige Süd – ispred njih su bili Nürnberg, Eintracht, Karlsruher SC, Stuttgart i Kickers Offenbach. No te sezone su 'zehcigeri' osvojili Oberligu, što je automatski značilo da Bayern ispada iz kombinacija – iako je dosegnuo respektabilno treće mjesto na ljestvici, bilo mu je suđeno da ostane gdje jest i kroz čistilište regionalnih liga (2. Bundesliga osnovana je tek 1974) pokuša naći svoj put do elite.

No vodeći ljudi Bayerna bili su ambiciozni i uputili su poziv Zlatku Čajkovskom – rođenom Zagrepčaninu i nekadašnjem desnom 'halfu' one legendarne jugoslavenske reprezentacije 1950-ih, čiji sastav i danas mnogi znaju napamet. Nazvan 'Čik' zbog niskog rasta (163 cm) kojime je nekoga nekoć asocirao na opušak, Čajkovski je bio veseljak i pučki filozof, ali je znao svoj posao – pogotovo kad je trebalo prepoznati talente.

'Dođi, imamo jako puno nadarenih dječaka u juniorima', rekao mu je Bayernov predsjednik Wilhelm Neudecker. Čajkovski je u tom trenutku bio najtraženiji mladi trener u Njemačkoj. Godinu ranije je, u svojoj prvoj sezoni na klupi, osvojio državni naslov s Kölnom; te 1963. je osvojio Oberligu, ali je u finalu njemačkog prvenstva iznenađujuće izgubio od Borussije Dortmund. Zašto je Čik, pred kojim je bila svijetla budućnost u ujedinjenoj Bundesligi, odlučio napustiti Köln i otići u poluamaterski klub znatno manjeg ugleda, ni danas nije sasvim jasno.

Prema priči koja se nekoliko godina kasnije pojavila u magazinu Der Spiegel i prerasla u urbanu legendu, Čajkovski je već ranije bio dogovorio razlaz s Kölnom i želio otići iz Njemačke. Prije nego što se javio Bayern, navodno je bio pred prihvaćanjem vrlo unosne Barcelonine ponude, ali njegova žena Rada (koju je, čak i pred medijima, zvao 'Komandant') natjerala ga je da se predomisli. 'Komandant je rekao: 'U Barceloni nema ni ćevapčića ni ražnjića, ali u Münchenu ima', citirao je Čik tada rečenicu koja ga je 'slomila' i na kraju potaknula da prihvati neizvjesnu avanturu u bavarskoj prijestolnici. Pomalo ironično, točno 50 godina kasnije u Bayern stiže trener baš iz Barcelone, ali taj sigurno ne dolazi na ćevape...

Čik je preporodio Bayern. U pet godina koliko je proveo u klubu, najprije je u prvu momčad uveo Beckenbauera, Seppa Maiera i 'malog debelog' Gerda Müllera, ušao u Bundesligu (1965) te uzeo dva kupa i Kup pobjednika kupova. Klub je još tada uveo neke moderne načine poslovanja – poslije opsežne medijske kampanje priskrbio si je nekoliko slavnih fanova, a nogomet koji su igrali njegovi mladići osvojio je srca mnogih. Zanimljivo je da je u Bayern doveo i prvog hrvatskog igrača, Antu Vučkova – centarfor zagrebačke Trešnjevke (tada jugoslavenskog prvoligaša) došao je kao najskuplji nogometaš dotad u Bundesligi. Međutim, nakon što je u debiju zabio pobjednički gol, već u drugoj utakmici mu je slomljena noga i nikad više nije zaigrao za prvu momčad. Sljedeći hrvatski igrači u Bayernu bila su tek braća Kovač 2001.

I u bundesligaškom je početku Bayern živio u sjeni gradskog rivala 1860 Münchena, koji je 1966. osvojio naslov, ali već godinu kasnije preteknuo ga je po broju članova (tada 8.000, danas više od 185.000) i nikad se nije osvrtao. Čajkovskog je zamijenio Branko Zebec – još jedan Zagepčanin i suigrač iz nekadašnje reprezentacije – i donio naslov prvaka, a zatim Udo Lattek i svi ostali. Desetljeća koja su uslijedila bila su ispunjena trofejima, domaćim i kontinentalnim.

No Čajkovski je zauvijek ostao jedna od kultnih ličnosti u povijesti bavarskog giganta. Sezonu nakon njegovog odlaska sudbina ga je opet spojila s Bayernom, jer njegov novi klub Hannover je u posljednjem kolu gostovao kod starog, kojemu je trebala pobjeda da osvoji naslov.

'Pobijedili smo 2:1, a Čik je poslije utakmice uletio u našu svlačionicu i suznih očiju povikao: 'Moji dečki!', i stao slaviti naslov s nama', ispričao je prije dvije godine Franz Beckenbauer u intervjuu za FourFourTwo. 'On je od mene napravio pravog igrača, kao i od Maiera i Müllera. On je imao najveći utjecaj na naš klub, kao i Branko Zebec – Hrvati su stvorili veliki Bayern!'